Baš kao što su svi profesionalni treneri s dugogodišnjim iskustvom nakon svake izgubljene utakmice omiljenog kluba ili reprezentacije, kao što su svi u posljednje vrijeme školovani liječnici i savjete o koronavirusu dijele u kafiću, dućanu ili na tržnici, seizmolozi koji operiraju isključivo na aplikaciji za pametni telefon ili, pak, vrhunski psihoterapeuti koji bez ikakvog povoda savjetuju Jennifer Aniston – osobu koju nikad nisu upoznali – kako bi trebala sačuvati svoj integritet i ne (poželjeti) primiti Brada Pitta natrag, tako su, kad su autorska prava u pitanju, svi pravnici.

Pravo je nešto što nas okružuje svaki dan i lako se navesti u zamku razumijevanja i komentiranja istog, pogotovo kad je riječ o nečemu tako dostupnom, lako shvatljivom, usudila bih se reći čak i banalnom, kao što su autorska prava. Postoji autor, postoji djelo, postoji pravo – što je tu tako komplicirano? Vrlo se često, pa tako i posljednjih dana, u medijima pojavljuju članci u kojima su pojedini pravni instituti (koji zaista i jesu dio svakodnevice, ali su ipak pravni instituti koji se izučavaju godinama) u potpunosti krivo protumačeni ili, još gore, krivo prevedeni sa stranog jezika.

Kad je o zaštiti intelektualnog vlasništva riječ moramo razlikovati autorska prava, koja su prava autora u pogledu njegovog djela iz područja književnosti, znanosti i umjetnosti od patenta, žiga ili industrijskog dizajna – prava industrijskog vlasništva, koja su važni instrumenti na tržištu i kojima se štiti od konkurenata. Sve su to prava, ali drugačijeg sadržaja i predmeta zaštite.

Ime, logo, amblem ili etiketa te neka druga razlikovna obilježja – nešto što se pogrešno može protumačiti dizajnom, odnosno vanjskim izgledom nekog proizvoda ili predmeta koji potpada pod industrijski dizajn, štite se trademarkom, odnosno, u hrvatskom pravu, žigom. Žig je isključivo pravo priznato za znak koji služi za razlikovanje proizvoda i/ili usluga jedne osobe od ostalih osoba u gospodarskom prometu, a osnovni uvjeti koje neki znak mora zadovoljiti da bi mogao postati žig jesu da je razlikovan te da nije sličan nekom ranijem žigu. S druge strane, zaštita same kreacije nekog znaka, logotipa ili etikete može predstavljati autorsko djelo koje je zaštićeno kao autorsko pravo, čime je zaštićen interes autora ili kreatora. Žig je, dakle, učinkovito tržišno sredstvo. I upravo u toj rečenici leži problem koji je doveo do naslova u stilu “Banksy gubi autorska prava nad svojim djelima”.

U slučaju britanske street art legende Banksyja riječ je o žigu, odnosno trademarku, koji mu je u sudskom postupku osporen od strane kompanije koja izrađuje čestitke Full Colour Black. Dakle, riječ je o sukobu umjetnika i kompanije koja djeluje na tržištu i koja zarađuje na prodaji čestitki na kojima se nalazi prikaz njegove graffiti umjetnost, točnije njegovog slavnog djela “Flower Thrower”.

Kompanija Pest Control, koja je ovlaštena za raspolaganje Banksyjevom umjetnošću, je 2014. godine Uredu Europske Unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) podnijela zahtjev za registraciju murala na kojem pobunjenik baca buket, kao žiga. Autor bi inače mogao zabraniti korištenje njegovog umjetničkog djela u sklopu autorskih prava međutim za to bi autor trebao biti poznat, a kao što znamo, dio Banksyjeve čari krije se u anonimnosti. No, bilo kako bilo, žig je dovoljno učinkovita zaštita.

Odnosno, bila je, dok kompanija Full Colour Black nije podnijela zahtjev da se registracija proglasi nevažećom, u čemu im je i uspjelo. A zašto? Zato što je vijeće koje je donosilo odluku zaključilo da Banksy, koji je prošle godine otvorio pop-up dućan u južnom Londonu u kojem je stvarao privid upotrebe svojeg žiga i prodaje vlastitih proizvoda, to činio samo kako bi zaobišao propise, odnosno da nije pokazao namjeru za prodavanjem proizvoda. Da ponovimo, žig postoji upravo zbog gospodarskog prometa i zaštite određenih proizvoda i/ili usluga u njemu. Uz to, istaknuli su kako takva namjera nije postojala ni u trenutku pokretanja postupka registracije žiga, što je bio još jedan minus na umjetnikovoj strani. Njegovo ponašanje označili su nekonzistentnim s dobrom voljom koja mora postojati u pravnom prometu.

Banksy, dakle, neće izgubiti autorska prava na svoja djela niti je to uopće bila tema postupka koji je digao na noge umjetničku scenu. Ono što se odmah našlo u fokusu javnosti bila je činjenica da će učinkovito moći ostvariti svoja prava jedino ako otkrije svoj identitet, inače će konstantno biti u opasnosti. Poprilično smo sigurni da do otkrivanja njegovog identiteta neće doći, niti će živjeti u strahu od sudskih procesa, međutim istina je da mu ova presuda ne ide u prilog te je opasan presedan na temelju kojeg mu je moguće osporiti i koji drugi registrirani trademark (ako ih ima). Prema pisanju Guardiana, u odluci je navedeno i kako je umjetnikov izbor biti anoniman i svoju graffiti umjetnost ostavljati na tuđem vlasništvu (i to bez dopuštenja), umjesto da koristi platna koja su u njegovom vlasništvu (to se spominje jer je anonimnost autora bio jedan od razloga koji je kompanija Full Colour Black navela ne bi li uspjela u svojem naumu).

Anonimnost umjetnika koja mu je, uz neosporan talent i sjajno obrađivanje socijalnih tema, donijela svjetsku slavu, ima i drugu stranu medalje, a ta je da je teško dokazati da je baš on, isključivo, autor određenog umjetničkog djela. Međutim, nije samo zbog nje donesena odluka kakva je donesena, već je to samo jedan od razloga koji uz druge čini cjelinu na temelju koje je presuda donesena.

Znamo da od 2020. godine očekujete najgore, ali kada se idući put uhvatite komentiranja “nečuvene” sudske odluke ili postupka institucije, plagiranja, krađe, gubitka autorskih prava i svega ostalog što se ovih dana pojavljuje uz ime Banksyja u svjetskim i hrvatskim medijima, prisjetimo se da nismo svi stručnjaci za sve. Arhitektura je također dio naše svakodnevice pa se rijetko tko od nas osjeti dovoljno stručnim komentirati konstrukciju ili statiku određene zgrade. Isto bi trebalo vrijediti i za autorska prava. Kakvo god bilo vaše mišljenje o ovom slučaju, on je samo još jedan podsjetnik da pravo i pravda nisu sinonimi niti ih takvima treba smatrati.

Fotografije: independent.co.uk, Unsplash, Full Colour Black, Instagram