Powered by SHIFT by Porsche
Kad netko posveti život pomaganju drugima, možemo slobodno zaključiti da je riječ o nesebičnoj osobi koja je spremna na puno odricanja u privatnom životu. Tena Kovačević Janko je ginekologinja sa subspecijalizacijom fetalne medicine koja je svoju karijeru odlučila posvetiti pomaganju onim najranjivijima – trudnicama i još nerođenoj djeci. Iako je do odabira fakulteta, pa kasnije i specifičnog područja kojim se bavi, došlo neplanski kako kaže, danas u njezinu polikliniku dolaze žene iz svih krajeva Hrvatske.
Razlog tomu je, između ostalog, što jedina u Hrvatskoj ima diplomu Fetal Medicine Foundation iz Londona, za čije je stjecanje bilo potrebno puno odricanja, suza i burnouta. Iako njezin život u Londonu nije bilo nimalo fancy kakvim ga neki smatraju, ambiciozna liječnica je nakon “vojničkog režima” u Velikoj Britaniji bila spremna za idući korak – otvaranje vlastite prakse u Poreču.
Koju još osobinu moraju imati mlade djevojke koje se u budućnosti žele naći na njezinom mjestu, što je naučila iz života u Londonu i Vijetnamu, kako se nosi s emocionalnom stranom slučajeva pacijentica koje liječi te koji joj je bio najteži trenutak karijere, otkrila nam je u intervjuu.
MagMe: Specijalistica ste ginekologije i opstetricije te subspecijalistica fetalne medicine i možete se pohvaliti da ste jedini u Hrvatskoj s diplomom fetalne medicine s Fetal Medicine Foundation iz Londona. Kako ste se odlučili za baš to područje?
Tena Kovačević Janko: To je bio izazov za mene. Tijekom specijalizacije sam saznala tko je profesor Kypros Nicolaides pa sam počela istraživati što radi Fetal Medicine Foundation. To mi je onda postala želja koju sam dugo imala i koju sam si na kraju i ispunila. Tako je počela moja Fetal Medicine Foundation subspecijalizacija. Ali, moram priznati da nije bilo nekog skrivenog motiva na početku moje specijalizacije da završim u fetalnoj medicini nego se nekako putem iskristaliziralo da će to biti to.
MagMe: Znači izbor je došao prirodno. Iznimno ste uspješni, visoko obrazovani te ste dugi niz godina posvetili poslovnom razvoju na najvišoj razini. Je li ikad postojao plan B osim medicine?
TKJ: Da! I ne samo da je postojao… Često kad ste iz liječničke obitelji uvijek nekako završi tako da vam je medicina prvi izbor, no meni je prirodniji bio biznis, ekonomija, sve što ima veze s matematikom. Čak sam razmišljala i o financijskoj matematici, biti profesorica matematike ili studirati na FER-u. Medicinu sam odabrala tako da sam križala studije i otkrivala koji je najteži i najdulje traje, pa sam je tako odabrala. Opet slučajno!
MagMe: Medicina vas je onda odvela na različite dijelove svijeta i zbog posla ste živjeli na drugim mjestima. Na koji vas je način obilježio život u Londonu, a na koji u Vijetnamu? U čemu su se razlikovali?
TKJ: Sličnost je ta što sam se i u jedan i u drugi odselila zbog posla. Ali Vijetnam mi je dao veliku slobodu – što se tiče same karijere, financija i, općenito, što se tiče neke udaljenosti od obitelji i zaleđa. U Vijetnamu sam živjela kao kraljica! London je, s druge strane, bio potpuna posvećenost poslu i edukaciji, ukratko opisano – vojnički život. Samo su mi nedjelje bile za odmor. Nisam zapravo niti doživjela fancy London, tako da je moj život Vijetnam-London izgledao tako da je Vijetnam bio luksuz, a London edukacija i vojnički režim.
MagMe: Nakon, kako kažete, vojničkog iskustva u Londonu, vratili ste se u Zagreb, a potom se preselili u Poreč i tamo osnovali vlastitu polikliniku u koju dolaze žene iz svih krajeva Hrvatske. Kao ginekologinja pružate pomoć drugim ženama i često se susrećete s emocionalno teškim slučajevima. Kako se nosite s time?
TKJ: Kako kad. Nije mi uvijek lako. Nekad bude puno teže, nekad malo lakše, ovisno o tome mogu li nešto napraviti ili ne mogu. Psihički mi bude zahtjevno i ponekad mi treba godišnji, ali se čovjek nauči nositi sa svime u životu, pa tako i sa time, a s druge strane to mi je i posao.
Dosta se involviram i emocionalno, možda nekad i previše, ali opet, to je moj poziv.
Nađem si ispušne ventile – trening, šetam s psom, šetam sa suprugom, družim se s prijateljima, obitelji… Pronađem si nešto što mi odgovara da si sve skupa malo olakšam.
MagMe: Briga za druge je jedno od važnijih obilježja vašeg posla. Kako brinete za sebe?
TKJ: Mogu reći da mi u zadnje vrijeme teže ide, zbog manjka vremena. Idem relativno rano spavati, rano se dižem, treniram, pokušavam biti redovita, šetam puno s psom, relativno se zdravo hranim. Nekad si priuštim i neke ženske stvari poput online shoppinga. Naručujem si neke sitnice, od knjiga do odjeće i kozmetike. I to je na neki način brige za sebe.
Nedavno je kod mene bila pacijentica koja ima 76 godina, a izgleda kao da ima 46 – rekla sam si, ovako želim izgledati kad budem starija! Moraš se brinuti za sebe da bi tako izgledao, a ona mi je otkrila i da svaki dan radi meditacije tri puta dnevno te hoda 20 kilometara.
MagMe: Koju osobinu imate, a da je prepoznajete kao onu koja vam pomaže da se nosite sa svim situacijama na poslu ili koju bi osobinu morao imati netko tko se bavi poslom poput vašeg?
TKJ: Suosjećajnost, predanost poslu, disciplina, odgovornost – to su neke osnovne stvari. Odgovornost da možeš stati iza sve što si rekao, mislio, napisao tijekom rada.
MagMe: Savjet koji biste dali mladim ženama koje se žele baviti vašim zanimanjem?
TKJ: Da dobro razmisle čime će se baviti, kao broj jedan! Drugo, da znaju da to nije posao od osam ili 12 sati, nego da nikad nemate potpunog mira ili skroz opuštenog godišnjeg odmora, da se skroz isključite. Treće je da imaju radnu etiku i da znaju komunicirati sa ženama, trudnicama, parovima, pacijenticama, da ih znaju dobro informirati, da imaju empatičan pristup. Dio toga imate u sebi, ali puno se toga i nauči.
MagMe: Spomenuli ste empatiju i solidarnost, pogotovo žensku solidarnost koje ste vi puni. Međusobna ženska podrška je zaista nužna, ne samo u vašem poslu, nego i općenito, u što smo se uvjerili iz prve ruke na Porsche Exeperienceu. Kakvo vam je bilo to iskustvo?
TKJ: Sjajno je bilo! Bilo je nas osam žena koje se međusobno ne poznajemo, možda eventualno znamo jedna za drugu, ali se ne družimo privatno. U pet minuta smo se “skužile” i udružile se kako bismo zajedno napravile neki bolji rezultat. Možda se mi sad nećemo poslije toga više družiti, ići na kave i slično, ali za zadatak koji smo dobile smo odmah profunkcionirale kao tim. To je zaista super i nešto što je meni jako poznato iz života u inozemstvu.
Imam primjer kolega u King’s College Hospital u kojoj sam radila – možda si nismo svi bili super privatno, dapače možda je bilo i zamjeranja, ali kad je riječ o poslu, pacijentici, nečijem životu i sudbini, svi funkcioniramo kao jedan, i to mi je uvijek bilo sjajno. Pa mi je Porsche Experience bio podsjetnik na to, između ostalog!
MagMe: Često spominjete život u inozemstvu, živjeli ste u mnogim gradovima diljem svijeta i Hrvatske. Koje su tri stvari koje su vas iskustva života u inozemstvu naučila i na kojima ste zahvalni? Kako vas je to obilježilo?
TKJ: U Vijetnamu sam bila jako daleko od svih i svega, ne samo fizički, nego i vremenskom razlikom, živjela sam u potpuno drugačijoj kulturi, prometu koji je lud. Potpuni kaos u kojem, nakon što tamo provedeš neko vrijeme, shvatiš da ima nekog smisla.
To me osnažilo u smislu da shvatim da mogu uspjeti gdje god.
Tamo sam došla zbog posla – sjajno plaćenog posla sa sjajnim uvjetima, ali je to bio velik izazov. Kad sam Hanoi doživjela iz perspektive radnika i žene u gradu od 10 milijuna, postalo mi je jasno koliko sam zapravo “nitko”, kako sam malena i nebitna, a opet kako možeš sjajno uspijevati kad počneš cijeniti neke osnovne vrijednosti kao što su čist zrak, lijepo okruženje, mogućnost da negdje otputuješ, da imaš uvijek nekoga za nazvati – stvari zbog kojih sam se na kraju i vratila u Hrvatsku, kad sam otkrila te vrijednosti na neki drugi način. Nije mi bilo toliko “udobno” da tako kažem, neovisno o financijama, zato što nisam bila u svojem kulturološkom miljeu. To mi je bila jedna od najvećih lekcija u životu.
U Londonu sam shvatila da jedan mali čovjek iz Hrvatske može napraviti isto što može čovjek iz Brazila ili Sjedinjenih Američkih Država i da sam samo jedna od njih, jedna stanovnica svijeta, neovisno o tome što sam iz male zemlje, relativno nepoznate u nekim krajevima, ali su me gledali kao sebi ravnu. Iako smo iz male sredine, kao što je Hrvatska manja zemlja, ne morate imati osjećaj manje vrijednosti ili važnosti. Unatoč svemu tome imam neko skromno mišljenje o sebi, nikakvo grandiozno, ali mislim da je to i moja prednost i mana.
MagMe: Imate bogatu karijeru o kojoj smo dosad pričali, pa vjerujem da će odgovor na ovo pitanje možda biti težak. Možete li izdvojiti najbolji i najteži trenutak u karijeri?
TKJ: Mislim da je najbolji trenutak onaj u kojem sam primala diplomu profesora Nicolaidesa i nakon toga trosatni razgovor s njim, to mi je bilo postignuće. Znam koliko je bilo suza, koliko neprospavanih noći, burnouta, da bi došla do tog malog A4 papira – u tom trenutku sam osjetila “okej, uspjela sam”.
Najteži trenuci su vezani uz pacijente kojima ne možeš pomoći, to nije jedan nego ih u karijeri ima više. Moja karijera još nije toliko duga, ali već sad imam dosta iza sebe. I možda kad sam odlazila iz Vinogradske bolnice. Bilo mi je teško držati ritam noćnog rada jer imam problema s insomnijom i, posljedično tome, s migrenama, pa sam se zbog toga uvijek osjećala nedovoljno dobrom. Zato kad sam dobila mogućnost izlaska iz toga te da se privatno počnem baviti svojim poslom, s jedne strane mi je to bilo veliko olakšanje i sloboda, a s druge strane sam se osjećala kao da nisam uspjela. To mi je bilo teško za prihvatiti, ali svatko ima neku svoju manu i zdravlje uvijek treba biti na prvom mjestu.
MagMe: Poreč ili Zagreb?
TKJ: Poreč.
MagMe: Sport ili izlazak s prijateljicama?
TKJ: Sport.
MagMe: Motocikl ili trkaći automobil?
TKJ: Oboje! Ali ipak trkaći automobil.
MagMe: Odmor ili adrenalin?
TKJ: Adrenalin.
MagMe: Najdraži restoran za večeru?
TKJ: Sushi restoran.
MagMe: Najdraži automobil?
TKJ: Porsche Carrera.
MagMe: Omiljeno mjesto u Istri?
TKJ: Draguč.
MagMe: Jedna riječ koja vas opisuje?
TKJ: Ambiciozna.
MagMe: Vaša mana?
TKJ: Brzopletost.
MagMe: Guilty pleasure?
TKJ: Sladoled.
MagMe: Europa ili Azija?
TKJ: Euroazija! Šalim se! Ipak, Azija.
SHIFT by Porsche inicijativa kreirana je s namjerom da inspirira žene i potakne ih da nadahnu zajednicu pojedinaca vođenih snovima, kako bi napravili promjenu za buduće generacije mladih liderica. SHIFT inicijativa okuplja žene koje ambasadorice koje potiču promjene, inspiriraju, dijele svoje priče i mijenjaju perspektivu za budućnost. Inicijativu globalne kompanije Porsche koja posebnu pažnju posvećuje poticanju promjena i projekt MAGnificent Women spaja zajednički cilj – promicanje ženske jednakosti i međusobnog osnaživanja.
Fotografije: Marina Rendulić
Video: Kiwi produkcija
* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.
