Zasigurno ste već čuli ili, barem, na društvenim mrežama vidjeli oduševljene Instagram Storyje polaznica s “Class in Heels”. Riječ je o plesnoj radionici za amatere koju je osmislila plesačica Antonia Šimurina, koja je osim po odličnim plesnim pokretima poznata i po ubojitoj pozitivnoj energiji i osmijehu koji obara s nogu. Osmišljavanjem radionice u petama, ponudila je novi koncept zabavnog vježbanja, koji pomaže u održavanju fizičkog zdravlja, ali i ono važnije – jača pozitivan duh!
“Class in Heels” je iz plesne radionice prerastao u sinonim za jačanje ženskog samopouzdanja pa smo baš zato odlučili porazgovarati s osnivačicom radionice, koja definitivno pripada u skupinu MAGnificent Women, žena koje osnažuju jedna drugu i samouvjereno grade svoj put. Kako njezini classsovi utječu na podizanje samopouzdanja žena, međusobnu podršku i donošenje velikih životnih koraka, i izvan plesne dvorane, otkrijte u intervjuu.
MagMe: Kako si došla na ideju radionice?
Antonia Šimurina: Ideja se rodila kad sam se vratila u Zagreb sa školovanja u New Yorku i edukacije u Londonu, tijekom koje sam se po prvi put susrela sa tehnikom plesa u visokim potpeticama. Htjela sam istraživati sve što sam do tada naučila vani, a s obzirom na to da ovako nešto nije postojalo doma, shvatila sam da je vrijeme da i Zagreb doživi nešto novo, drugačije, ženstveno,
zabavno, ali i edukativno. Sve što nudim na classevima je odraz onoga što sam oduvijek željela, ali nije bilo moguće ili sam mislila da može biti bolje ili sam, pak, kao mlada plesačica na situaciju gledala drugačije, a sada sve to nudim na sebi svojstven način.
MagMe: Objasni nam koncept “Class in Heels”. Tko se sve i kako može prijaviti te kako izgleda jedan sat?
AŠ: Svi classevi koje vodim otvorenog su tipa. Koncept je nastao iz mojih otvorenosti, radoznalosti i ljubavi prema istraživanju koje ne uvjetuju da negdje moram biti, nego sam tu zato što to istinski želim. Dobrodošli su svi željni rada na sebi, bilo da se radi o ljudima koji nikada prije nisu plesali ili su povratnici u plesni dvoranu nakon dugogodišnje stanke ili profesionalni plesači. Poruka je “dođeš kad možeš i kad želiš raditi na sebi’ jer vjerujem da tako svi radimo kvalitetnije i efikasnije, a kada si okružen pojedincima koji daju 100 posto od sebe svih 90 minuta, znaš da je tvoje vrijeme kvalitetno uloženo.
Takva energija se s pojedinca širi na kolektiv.
Ljudi iz dvorane izlaze ispunjeni, zadovoljni i ta pozitiva se širi medu njihovim bližnjima – obitelji, prijateljima, suradnicima…
MagMe: Na Instagram profilu često možemo vidjeti oduševljenje tvojih polaznica radionicom. Što misliš da je razlog za to?
AŠ: Mislim da je razlog tomu što svakome posvetim pažnju. Svi su moji favoriti jer su otvorenog srca i uma pristupili satu i odlučili svoje vrijeme provesti sa mnom, plešući. Zauzvrat dobivaju pažnju, korekcije, individualne savjete na čemu poraditi i ono najvažnije – podršku. Pozitivna sam, brižna, osluškujem i mislim da je to ono što ih privlači na moj class. Uvijek govorim da si u procesu učenja dozvoljavaju pogreške i da je svaka pogreška dobrodošla. Učim ih da je pogreška inspiracija i motivacija da budu još bolji čega god da se prime, pa čak i da je to nevezano za ples.
Ne ih učim samo plesne korake i plesnu tehniku.
Učim ih životnim stvarima iz vlastitih iskustava – kako uživati, biti prisutan u trenutku, biti dosljedan sebi, raditi u kolektivu, ne uzimati stvari previše k srcu, komunicirati s ljudima, biti empatičan… Želim da sve što nauče na plesnom satu prenesu u svoj život izvan dvorane. Uz to, satovi su jako zabavni!
MagMe: Kako “Class in Heels” utječe na samopouzdanje žena?
AŠ: Upravo kako sam navela u ranijem odgovoru – pogreška, učenje, međusobna podrška, hrabrost i neustrašivost pristupiti onome što ti možda ne ide najbolje, uživanje u procesu, prisutnost u trenutku… Sve je to dio rasta, a uz to dolazi i samopouzdanje.
MagMe: Zašto su baš sve žene dobrodošle na ovu radionicu?
AŠ: Zato što je podrška koju si polaznice pružaju neopisiva i jednostavno se mora iskusiti uživo. Imam osjećaj da se djevojke i žene nakon što prošle proces od “ajme meni što je meni ovo trebalo” ili “nisam ja za ovo” preko “wow pa meni to ide” u konačnici dođu do stadija u kojem se osjećaju i postaju superjunakinje, zadovoljne su, ispunjene i potaknute biti još bolje partnerice, prijateljice, poslovne suradnice, majke… Neke su čak poboljšale svoje poslovanje, odvažile se napraviti neke životne korake koje se prije nisu usudile i to mi je, kao njihovoj mentorici, najveći kompliment. Uz njih rastem i ja. Iz dana u dan. Ma, prekrasna priča…
MagMe: Je li amaterima teško pratiti koreografije? Koliko je potrebno da bilo koja od nas savlada jednu tvoju prosječnu koreografiju?
AŠ: Svi amateri su dobrodošli na “Basics in Heels” – class na kojem učimo i savladavamo bazu tehnike, držanja, zagrijavanja, vježbi u prostoru i kroz prostor, hod u štiklama. Na tim satovima lekcije prolazimo sporo, bez žurbe, s puno ponavljanja i koraci koje učimo nisu komplicirani koliko su oni na naprednijim satovima. Najčešće jednu koreografiju radimo tri tjedna jer mi je bitno da plesačima sve informacije “sjednu” u tijelo, a za to je potrebno vrijeme. Često kada netko dođe prvi put na class, zna biti i pozitivno iznenađen činjenicom da može i da sat nije tako strašan, ali nerijetko bude i obeshrabrenih jer je teže nego što se čini. No, vrlo brzo, u drugom ili trećem tjednu otkrivaju da im je bio samo potreban proces učenja pokreta i tako počinju rasti samopouzdanje i vjera u sebe. Polaznice šočnu uživati u procesu tijekom kojeg izađe najbolje od njih.
MagMe: Osim savladavanja koreografije, polaznice dobivaju i dozu samopouzdanja. Koja je najvrednija lekcija koja se može naučiti na satu?
AŠ: Ako sama vjerujem u sebe, ako sam sama svoja cheerleader mogu sve, bez obzira na to što drugi misle o meni ili o onome što radim.
MagMe: Što je po tebi najbitnije na satu za feel good osjećaj pri plesanju?
AŠ: Disciplina, uz zabavu. Disciplina prema sebi i prema ljudima koji nas okružuju jer smo tako stopostotno fokusirani. Ples je sport, potrebno je pristupiti mu s disciplinom i fokusom jer često istovremeno radimo i na snazi i na koordinaciji, fleksibilnosti, ravnoteži, brzini, agilnosti, razvijanju muzikalnosti te se umjetnički izražavamo. Nužno je biti prisutan u svakom trenutku kako bismo radili kvalitetno, a kada smo takvim mindsetom pristupili satu, onda se u pozitivnom okruženju možemo i dobro zabaviti.
MagMe: Što podrazumijeva termin plesanje u petama – kakve vrsta cipela s potpeticom se mogu donijeti na sat?
AŠ: Salonke ili gležnjače. Za početak je bitno da su cipele bez povišene prednje platforme kako bi bile u izravnom dodiru s podom, odnosno da svjesno koristimo energiju iz poda da bismo aktivirali cijelo tijelo. Ako su u pitanju salonke, ta konekcija s podom je nužna kako biste aktivirali mišiće gležnjeva koji su potpuno izloženi, a ako se odlučite za gležnjače na početku ćete se osjećati sigurnije jer gležnjevi nisu toliko izloženi.
Bitno je za napomenuti za početnike da potpetica ne smije biti viša od sedam ili osam centimetara jer se kroz treninge razvijaju mišići gležnjeva, a ako je potpetica previsoka, tehnika se neće moći pravilno izvoditi. Želja je razvijati zdravo tijelo koje će biti u mogućnosti napredovati, ne stagnirati zbog ozljeda ili zbog toga što viša potpetica izgleda atraktivnije.
MagMe: Iza tebe stoji profesionalno plesačko obrazovanje. Gdje si studirala i kako je izgledao tvoj put?
AŠ: Plesom se bavim od kad znam za sebe. Odrasla sam u plesnom studiju “Step by step” u kojem sam plesala jazz i step, a kasnije sam počela istraživati i tražiti svoj plesni izričaj u raznim studijima u Zagrebu. Završila sam plesnu akademiju u Ljubljani – smjer suvremeni i jazz dance, a nakon akademije sam svoj plesni put nastavila u Broadway Dance Centru u New Yorku, gdje sam se posvetila komercijalnijoj strani plesa.
Dva puta sam bila na programu kod mentorice Dane Foglije od kojih je jedan bio u Londonu, a drugi u Los Angelesu, pohađala sam plesni program Sisca Gomeza u Londonu, a nedavno sam bila i u Amsterdamu na Yanis Marshall Heels Intensive programu. Neko vijeme sam živjela u Kini gdje sam svakodnevno nastupala u komercijalnim plesnim showovima te radila kao plesni trener. Sve me to inspiralo, oplemenilo, otvorilo oči da razmišljam izvan okvira i da budem podrška drugima na njihovom putovanju kroz posao koji toliko volim. Vjera i konstantno ulaganje u sebe su ključ uspjeha.
MagMe: Kažu da je ples prije svega talent. Koliko ti je formalno obrazovanje pomoglo da izgradiš ono što imaš danas?
AŠ: Po meni je plesač osoba sa izuzetnom snagom volje i samodosciplinom za svakodnevni radi na sebi bilo fizički bilo mentalno. Rad na vještinama i neprestano usavršavanje je debelo ispred bilo kakvog talenta. Formalno obrazovanje naučilo me strpljenju, otvorilo oči prema brojnim pitanjima vezanima uz ples i iz njega crpim inspiraciju za sve ono što gradim danas, uz ljude s kojima svakodnevno plešem i rastem.
MagMe: Koji su tvoji planovi za budućnost, gdje se vidiš za pet godina?
AŠ: Planova je mnogo, i privatnih i poslovnih. Oduvijek sam bila jedna od onih koje tiho idu ka ostvarenju svih želja, ciljeva i planova. Volim da moj rad priča više od mene o mom radu. Najveći plan je uživati u putovanju prema ciljevima, ostati strpljiva, sabrana i fokusirana. Veselim se ponovno razgovarati s vama za pet godina, kada ih i ostvarim!
