Kako reći ne (i sačuvati odnose)

Radim do 17, nakon toga imam sastanak i dogovor za kavu do 20 sati i javila mi se prijateljica ako se možemo vidjeti navečer, nisam rekla ne. Šefica me pitala da napravim nešto do sutra ujutro, iako imam previše posla, nisam rekla ne. Dragi me zove, pita mogu li na putu do doma još stati u dućan i kupiti sve ikad, nisam rekla ne. Na kraju dana sam ljuta na sve te ljude, iako sam sama imala izbor na svako od pitanja reći ne – pa zašto nisam?

Kultura u kojoj odrastamo odgaja nas da ne trebamo govoriti ne, uči nas se koliko je važno da su svi oko nas zadovoljni, makar se putem slomili da sve ostvarimo. Kad smo bili djeca, riječ ne je bila nekako zabranjena, jednostavno si morao napraviti ono što te traže roditelji, učitelji ili neki treći autoritet, i to je tako zauvijek ostalo zapisano u nama.

Ne je nepristojno, da je dobro i poslušno.

Živimo u svijetu u kojem je jako važno udovoljiti svima, svidjeti se, ne zamjeriti se, – u vječnom smo strahu da ćemo se nekome zamjeriti. U tom kontekstu podsvjesno nam je problem reći ne na “sitnice” jer je puno lakše samo kimnuti glavom i odraditi makar gunđali cijeli dan.

Umjesto da razmišljamo kako će druga osoba, koja nešto traži od nas, reagirati ako kažemo ne, možda bi bilo dobro razmisliti kako će naš odnos dugoročno izgledati ako nastavimo govoriti da i gunđati.

Navečer na kavi s prijateljicom, nakon cijelog dana svega i svačega, nisam bila fokusirana i spremna dati konstruktivan savjet, kad sam došla doma bila sam ljuta na partnera jer me “natjerao” da još vremena izgubim na dućan, a čitavu sam večer bila ljuta na šeficu jer do ujutro moram napraviti nešto to ne stignem nikako. Znači, nisam bila dobro cijeli dan.

Čija je odgovornost za sve navedeno? Jako je lako ući u ulogu žrtve i reći da su oni krivi sa svojim zahtjevima, ali činjenica je da sam na sve mogla reći ne, postaviti granice, obavljati zadatke kad mogu, družiti se kad to ima smisla i tako sačuvati odnose i živce.

Upravo zato je jako važno razumjeti važnost riječi NE: ona je zdrava, ona pokazuje našu vrijednost i daje do znanja da imamo granice.

Najčešće, kad odlučimo napraviti veliki zaokret u životu, počnemo komunicirati poput Jim Carreya u filmu “Yes Man” koji, odjednom, na sve što ga se pita odgovara s “da” i ide u drugu krajnost. Nama nije cilj na sve reći ne, ali cilj je dozvoliti sebi i jednu i drugu varijantu, ovisno o tome kako na odgovara.

Pa kako onda postaviti granice, reći ne, a da se pritom ne osjećamo loše, kao da smo nekog razočarali, ali i da osoba koju smo odbili ne shvati to negativno?

Važno je biti afirmativan i asertivan!

Umjesto da prijateljici koja me zove na kavu večeras kažem da ne mogu, mogu joj reći da ću rado popiti kavu s njom – za dva dana kad budem imala kvalitetnog vremena. Nije cilj samo govoriti NE i odbijati ljude, cilj je naučiti upravljati svojim vremenom. Ako nešto ne možemo ili ne želimo sada, dobro je razmisliti kada želimo i je li moguće. Šefici sam mogla reći da zadatak stignem do preksutra ujutro, a ne sutra ujutro, a svojem partneru da i sam ima noge. Biti afirmativan znači ne reći kroz da, a biti asertivan znači biti sposoban iskreno iskazati svoje mišljenje i osjećaje bez da ugrožavamo druge – najbolja kombinacija za ovu situaciju!

Pokažite da se poštujete

Ako se stalno lomite da svima udovoljite – sve može, dapače sami se nudite i kad vas nitko ne traži – moguće je da se mrvicu postavljate ispod ostalih. Osim što je poštovanje od drugih ključno za razvoj i život, najvažnije je da poštujemo sami sebe. To ćemo najbolje pokazati tako da i ostalima damo do znanja koliko naše vrijeme vrijedi i da posložimo prioritete i često sebe stavimo ispred ostalih. To je zdravo.

Nemojte se ispričavati

Nikad, nikad, nikad se ne trebamo ispričavati, ako nismo krivi. Time samo preuzimamo krivnju na sebe, makar bila nepostojeća. Ako odbijete nešto napraviti i ispričate se, time ćete pokazati neugodnost i nesigurnost, a nema potrebe za time. Ispričajte se samo onda kad ste zaista pogriješili, tek tada isprika ima težinu.

Budite čvrsti i dosljedni

Ako kažete ne, nemojte se predomisliti. Najgore je pokušati objasniti svoj odgovor pa se putem predomisliti.  Ljudi koji žele udovoljiti drugim ljudima često pokleknu, predomisle se, a sve iz straha od zamjeranja. Kada ste vi sigurni u svoj odgovor, onda ga ni drugi ne propitkuju.

Postavite granice

Ljude oko sebe mi odgajamo i navikavamo na određena ponašanja. Što manje govorimo ne, to će se okolina više oslanjati na nas i tako se često gube granice. Moja prijateljica je hostel za svoju rodbinu, tko god nešto treba u Zagrebu od njezinih prijatelja i rodbine, uvijek prespava kod nje. Ona uvijek poludi kada je netko od rođaka nazove dan prije da će doći prespavati, ali nikad nikog nije odbila. Kad je prvi put zaista bila u nemogućnosti pružiti smještaj, cijela obitelj se naljutila na nju i njezine. Postavljanje granica je zdravo za nas i okolinu, jako je važno osvijestiti koliko se zapravo izlažemo konstantnim ugađanjem svima. To je dugoročno proces koji utječe na sve.

I sjetite se: NE je zdravo, za vas i okolinu!

Fotografije: Unsplash, Instagram