Burnout ili sindrom sagorijevanja je pojam koji je našao svoje mjesto i u medicinskom rječniku kao jedna od dijagnoza današnjeg načina života.

Radimo više nego ikad, opterećeni stresom na poslu, velikim brojem svakodnevnih interakcija s različitim ljudima, a tehnologija i dostupost 24/7 nam ne pomažu u odmaku od problema i obveza.

Unutarnji mir je postao kao neki mit koji je netko nekad davno uspio postići. Danas gotovo nedostižan.

Što je zapravo unutarnji mir?

Prema definiciji iz rječnika, unutarnji mir je ono stanje u kojem smo i mentalno, psihički i fizički u miru, sreći i zadovoljstvu.

S druge strane, unutarnji mir nema smisla definirati u rječniku jer je on za svakog pojedinca nešto drugo. Nekima je unutarnji mir biti u tišini, daleko od svih i svega, dok nekima postići unutarnji mir znači imati potpunu kontrolu nad svim.

Pa kako do unutarnjeg mira?

Manje analize, manje paralize

Kompulzivno ili pretjerano razmišljanje često je izvor stresa. Daleko smo od unutarnjeg mira kad pred spavanje u krevetu analiziramo protekli ili planiramo sutrašnji dan. Udaljavamo se od njega i analizirajući: što drugi o meni misle, kako će ispasti to što sam rekla, hoće li svi biti zadovoljni, što ako nešto propustim, što ako nekog razočaram, što je on zapravo time mislio, hoću li mu se više svidjeti ako ovo, hoće li me manje voljeti ako ono…

U danu smo u stanju izmijeniti između 60 i 80 tisuća misli. Tisuća. Svaka nova analiza za sobom nosi tisuće novih misli. Zamislite da toliku količinu programa ili aplikacija učitavate na svom mobitelu, što bi mu se dogodilo? Zaledio bi se, pao bi mu sustav, zapeo bi. Tako se i mi zaledimo, odosno sagorimo. Svaka analiza koja ne može pomoći i dovesti do rješenja nepotrebna je. Dobro je analizirati, u vrijeme za to, na mjestu za to. Umjereno. Unutarnji mir znači i znati razlučiti što je zaista bitno. Jer nisu sve stvari koje analiziramo važne, dapače preko 90% njih su manje važne nego mislimo.

Svaka misao može biti plus ili minus

Negativno razmišljanje i negativno izražavanje nas udaljava od unutarnjeg mira. Lako je biti jadan, žrtva i kukati, no to nas nepovratno odvodi u stanje koje nije resursivno. Nalazimo izlike za svoj nerad i nepreuzimanje odgovornosti. Put do unutarnjeg mira sastoji se od pozitivnog razmišljanja i izražavanja. Uvijek si postaviti pitanje zbog čega je dobro da se nešto događa, gledati greške kao lekcije i birati riječi. Umjesto “zašto baš ja” razmišljanja prebacimo se na “to, baš ja, da vidim što mogu s ovim!”.

Momenti za sebe- disanje, opuštanje, meditiranje, boks, štogod

Unutarnji mir ne dolazi bez korisnih i zdravih navika. Radite što god vam koristi. Ako vam duboko disanje ili meditacija ne pomažu, upišite boks, trčanje, heklanje ili plivanje. Važno je da svatko nađe za sebe ispušni ventil. Nemojte slušati druge oko toga što je za vas najbolje. Probajte sve pa sami procijenite.

Živimo sada- ne prije, ne poslije

Unutarnji mir možemo postići sada, u ovom trenutku. Bol dolazi iz razmišljanja o stvarima koje su nas povrijedile u prošlosti, stres iz nepredvidivosti situacija u budućnosti. Iznimno je važno svoj fokus staviti na sadašnjost i uživati u trenutku. Koliko god zvučalo kao floskula, nema drugog načina da se kaže- život je sada i ovdje. Ne plačite nad prolivenim mlijekom i ne brinite oko stvari koje se još nisu dogodile. To je unutarnji mir.

Ne možemo i ne trebamo mijenjati druge

Unutarnji mir znači i biti u potpunosti zadovoljan sobom ali i prihvatiti druge takvima kakvi jesu. Dok god se trudimo promijeniti ljude oko sebe nećemo dostići mir. Biti u miru sa sobom znači prihvatiti okolinu oko sebe i mijenjati svoj pogled na nju, kao i na ljude. Maknuti se od ljudi koji ne utječu dobro na naš mir i okružiti se ljudima koji nas razumiju, vole i podupiru. I prihvatiti da i takvi imaju mane koje ćemo prihvatiti bez pokušaja da ih mijenjamo.