Dvije generacije, jedna fitness filozofija – Asja Petersen i Dora Matulić o novom zajedničkom poglavlju

 

MagMe: Obje ste već imale prepoznatljive, uspješne studije – Asja Studio Petersen, a Dora Dora Body Studio. Kako je došlo do odluke da udružite snage i djelujete kao jedno?

Asja Petersen: Čim sam upoznala Doru, poželjela sam radimo skupa. Možda je to što obje imamo isto djevojačko prezime bio neki predznak, haha… Jedno vrijeme je Dora dolazila u moj studio, a kasnije je prirodno došlo do toga da ona otvori svoj. Svaka je stvarala neki svoj krug, a onda su se oni napokon uspjeli sjediniti.

MagMe: Postoji li konkretan trenutak ili razgovor nakon kojeg ste rekle – “to je to, idemo raditi ovo zajedno”?

Dora Matulić: Čak i ne, mislim da se to sasvim spontano dogodilo.

AP: Kod nas je sve inače ovako spontano, intuitivno.

MagMe: Kombinirate dva pomalo različita pristupa tijelu, koja povezuje vrhunska profesionalnost i bogato iskustvo. Kako ta dva pristupa funkcioniraju “pod istim krovom”?

AP: Zapravo, naši su principi isti. Treninzi se možda malo razlikuju po nazivima kako bi klijentima bilo jasnije što mogu očekivati – je li naglasak na mobilnosti, razgibavanju, snazi ili vježbanju na reformeru. Ne bih se ni udruživala s nekim tko ne dijeli iste principe rada jer bi različiti pristupi mogli samo zbuniti klijente.

DM: Isti je i princip i metoda potpuno jer ja učim od Asje od početka. Upisala sam se na učilište jer je ona tamo predavala. to mi je bio jedini cilj kad sam odabrala drugi smjer. Radim prema njezinoj metodici – ona uči od najboljih na svijetu, a ja od najbolje u Hrvatskoj. Zato je naša suradnja došla sasvim prirodno. Razlika je možda jedino u dobi naših vježbača jer njezini klijenti rastu zajedno s njom, baš kao što se moji razvijaju sa mnom.

AP: Iako, i toga je sad sve manje jer klijenti se, ovisno o terminu na koji mogu doći, znaju “šetati” od jedne do druge. Radimo po istom sistemu jer se i jedna i druga pridržavamo pravila anatomije i biomehanike. Kralježnica ima svoje zakonitosti prema kojima funkcionira, a sve što nije u skladu s njima može joj naštetiti. Biomehanika nije stvar osobnih preferencija, nego zakonitosti koje vrijede neovisno o tome sviđaju li nam se ili ne. Obje ih se u svom radu pridržavamo od samog početka.

MagMe: Što vam je najvažnije da netko tko trenira kod vas osjeti nakon treninga?

AP: Više je razloga, ali mislim da se kod obje osjeti da zaista volimo ljude s kojima radimo, cijenimo što su došli i što nam vjeruju. Čak i kad osjetimo da za taj sat nema potrebe da budemo “na sto posto”, ovo je naš poziv te svaki put dajemo svoj maksimum.

DM: S treninga svi izlaze energičniji i pozitivniji. Znaju nam ljudi doći negativni i nervozni, od dana, od života. Asja i ja zapravo unosimo određenu ravnotežu u treninge. Moj je pristup možda malo aktivniji, dok je njezin nešto pasivniji, kako kad. Ali to je to, neki balans i puno više energije, zadovoljstvo sa samim sobom.

AP: Jako ovisi o tome u kojoj je fazi klijent. Netko tko je tek počeo trenirati primijetit će osnovne promjene – osjeća se bolje nego kad je došao, manje ga bole leđa. No, imam i klijente koji su sa mnom već 26 godina i svjesni su da od dolaska u moj studio nisu nimalo izgubili na snazi.

Što se tiče Dore i mene, izgradile smo zajednicu u kojoj se druženje često nastavlja i nakon treninga, izvan studija. Tijekom grupnog treninga ne stignemo uvijek sa svakim detaljnije porazgovarati, ali naši polaznici nastavljaju se družiti uz kavu, ručak ili na drugim okupljanjima. Mislim da je taj osjećaj zajedništva ogroman plus u ovim ludim vremenima u kojima živimo.

MagMe: Imate li u planu i razviti neke potpuno nove, zajedničke programe?

DM: Nove programe zasad ne planiramo, ali pripremamo nešto o čemu još ne možemo govoriti. S razlogom smo udružile snage i imamo dugoročniji plan, no on se neće bitno razlikovati od onoga što već radimo.

MagMe: Asja, vi ste pionirka pilatesa u Hrvatskoj i bivša bodybuilderica, a Dora, vi ste se profesionalno bavili sportom, točnije tenisom. Koliko su vam ta različita iskustva oblikovala način na koji danas gledate na tijelo?

DM: Mi smo u duši sportašice.

AP: U vrhunskom sportu ne možeš ostati ako nemaš mentalne predispozicije da izdržiš sve što taj sport od tebe zahtijeva.

MagMe: Moram priznati da se kod mladih žena jako promijenila percepcija o vježbanju – kad sam ja bila mlađa, vježbalo se zbog mršavljenja, a danas je trening dio lifestylea i nešto je što radiš za zdravlje. Jeste li i vi primijetile te promjene?

AP: Tu bi se možda mogao osjetiti mali generacijski jaz. Smatram da žene oduvijek žele dobro izgledati, samo što se danas više govori o jednoj, a sutra o drugoj vrsti treninga. Nemojte zaboraviti da je fitness industrija industrija koja zarađuje na nesigurnostima žena. Prvo vam govore da trebate biti mršave, zatim da trebate imati obline. Stalno se pojavljuju novi trendovi na kojima netko jako dobro zarađuje. Dora i ja ne želimo sudjelovati u tome, ja to naprosto ne mogu prihvatiti.

Dobro je, međutim, što se odmičemo od kardio treninga kakve smo i nas dvije nekad prakticirale, provodeći sate na raznim spravama. Danas, s vremenskim odmakom, pomislim: “Bože, zašto sam sat vremena provodila na steperu ili biciklu u zagušljivoj dvorani umjesto da sam bila vani?” Sve se više govori i o važnosti treninga snage i jakosti za žene u perimenopauzi i menopauzi. No, problem je što se o tome puno govori, a zapravo malo zna. Opet odlazimo u krajnosti, a prava je mjera negdje u sredini.

DM: Zahvaljujući Asji preskočila sam mnoge korake u karijeri i izbjegla brojne pogreške. Od samog početka učila me što ne treba raditi i tako mi pomogla da izgradim vlastitu klijentelu. Najveće je bogatstvo imati tako dobrog mentora. Zato mislim da generacijski jaz među nama ipak nije toliko velik.

AP: Dobar pristup uvijek slijedi iste principe. I sama sam imala odlične trenere, više sreće nego pameti, jer kad ništa ne znaš, ne znaš ni kako odabrati. Danas mi je, s ovim znanjem, puno lakše procijeniti s kim želim raditi. Dok sam se bavila bodybuildingom, učila sam od profesora Žarka Stojića, koji mi je bio trener. Imala sam i sreću raditi s profesorom Stuartom McGillom, jednim od vodećih stručnjaka za zdravlje kralježnice. To sam znanje nastavila prenositi ljudima koji razmišljaju na sličan način, dok se s onima s kojima ne dijelim iste principe rada prilično brzo raziđem.

MagMe: S obzirom na to da ste stručnjakinje u tom području, što kao žene iznad 35. godine možemo raditi za svoj wellbeing, uz redovite treninge?

DM: Većina ljudi koji nam dolaze kontinuirano radi na sebi. Rijetko se susrećemo s nekim tko se nikada nije bavio nikakvom tjelesnom aktivnošću. Uglavnom su to ljudi koji su već osvijestili važnost brige o sebi, imaju iskustva s treninzima, paze na prehranu i način života. Mislim da sve te navike zajedno čine jednu cjelinu.

MagMe: Koliko je važno osluškivati svoje tijelo, promjene tijekom menstrualnog ciklusa ili, pak, prve simptome perimenopauze što se tiče treninga ili je, pak, važno da budemo konzistentne na treninzima unatoč svemu? Smijemo li si nekad dopustiti ne otići na trening, ako nam se to baš ne da?

AP: Sve ovisi o životnoj dobi žene, a i vremena u kojima živimo uzimaju svoj danak. Žene sve ranije ulaze u perimenopauzu, a problem je što često ne prepoznaju simptome jer im je menstruacija još uvijek redovita. Pritom se mogu pojaviti promjene raspoloženja, umor, neočekivano debljanje ili bol u ramenu – tegobe koje naizgled nemaju veze s menstrualnim ciklusom, ali žena odjednom osjeća da više nije svoja.

U reproduktivnoj dobi prolazimo i kroz četiri faze menstrualnog ciklusa, tijekom kojih nam se mijenjaju raspoloženje i razina energije. Zato je važno da žena sama procijeni treba li taj dan doći na trening. Ako ima bolnu menstruaciju, možda će ga preskočiti. Naši treninzi nisu visokog intenziteta i vjerujem da će joj vježbanje u pravilu koristiti, ali ako nema snage ni doći, draže mi je da se odmori. Zahvaljujući Dori imamo sustav u kojem se propušteni treninzi mogu nadoknaditi, tako da ništa nije izgubljeno. Možda će joj taj dan zaista više odgovarati da se ušuška pod dekicu, pojede sladoled i pogleda dobar film.

Nakon te faze počinje perimenopauza, koju bi žena, po mom mišljenju, trebala iskoristiti jer nam priroda daje još jedan, posljednji veliki nalet snage da presložimo svoj život i odmaknemo se od svega što nam ne odgovara. Nedavno sam naišla na odličnu rečenicu: „Ono što vas nije ubilo prije perimenopauze, ubit će vas u perimenopauzi.” Menopauza je, u usporedbi s tim, mila majka. Kad prođemo kroz sve te turbulencije i tijelo se prilagodi novoj fazi, stvari se smiruju. No, ako tijekom perimenopauze ne vodimo računa o sebi, u menopauzu možemo ući potpuno iscrpljene. Šteta je dočekati šezdesete bez energije.

MagMe: Poslovne žene danas su preopterećene obavezama, što privatnim, što poslovnim, pa ponekad briga za sebe padne u drugi plan. Kako se motivirati u tim trenucima?

DM: Vraćamo se na taj sportski duh, iako ne morate biti sportašica da biste ga imali u sebi. Nije uvijek lako. I sama imam razdoblja u kojima treniram manje, premda je trening stalno prisutan u mom životu. Nekad je jednostavno nemoguće trenirati i to je sasvim u redu. Kad mi se klijentice vrate s mora i požale da mjesec dana nisu vježbale, kažem im: „Hvala Bogu, trebate se i odmoriti!”

Nadovezala bih se i na prethodno pitanje. Netko može doći na trening jako umoran, a mi ćemo ga prilagoditi tome kako se osjeća. Radimo u malim grupama, po čemu smo i poznati, i svaku klijenticu jako dobro poznajemo. Čim netko uđe na vrata, već mogu prepoznati je li nervozan zbog posla, je li ga netko naljutio ili je jednostavno loše raspoložen. Tu uskačemo mi i nastojimo pomoći ljudima da s treninga odu osjećajući se bolje nego kad su došli. No, to ne znači da baš svaki put moraju doći.

Teško je biti konstantan i zato je važno pronaći prostor i trenere koji se zaista brinu o vama i znaju što rade. Tada je i motivacija za dolazak veća. Tu je i naša zajednica – žene se međusobno motiviraju i često dolaze jedna zbog druge. Nađu se na kavi prije treninga ili se dogovore za druženje poslije, pa im je lakše doći i odraditi trening. Mislim da su upravo taj osjećaj zajednice i atmosfera koju imamo u studiju velika motivacija.

AP: Da, znaju nam reći: “Došle smo na trening samo zbog kave poslije.” Pa zar to nije genijalno? Morate napraviti nešto i za svoju glavu.

MagMe: Kad biste jednom rečenicom opisale filozofiju koja sad stoji iza vašeg zajedničkog rada, kako bi ona glasila?

DM: Balans i kvaliteta su dvije riječi koje nas stalno drže i ne odstupamo od njih.

AP: I ljubav prema poslu koji radimo. Ako nema te ljubavi, lako izgorite, pogotovo ako razmišljate samo o tome kako što više zaraditi. Važno nam je da sve bude u ravnoteži i u skladu s našim moralnim načelima. Zato se nas dvije nismo morale ništa posebno dogovarati,   nemamo čak ni nikakav papir. Kad dijelite iste ljudske vrijednosti, nema straha jer znate s kim imate posla.

MagMe: Za kraj, osim što ste trenerice, vi ste i uspješne poduzetnice. Što vam je kod tog dijela poslovanja najizazovnije i koji vam je još ultimativni cilj koji niste postigle?

DM: Sve je izazovno, ali same smo se odlučile za to. Asja se ovim poslom bavi puno dulje od mene i mislim da je njoj već pomalo svega dosta.

AP: Super mi je što Dora zna raditi ono što ja ne znam ili ne volim raditi, i obrnuto. Ona mi zna reći: “Molim vas, Asja, prestanite, sad je dosta.” I onda ja prestanem. Mislim da će tako izgledati i naša daljnja suradnja. Dora će mi reći: “Molim vas, napravit ćete to i to, održat ćete ovaj seminar, a sad se maknite i prepustite ostalo meni.” Puno je mlađa od mene i u mnogim stvarima učinkovitija.

Ja se danas više vidim u mentorskoj ulozi. Potrošena sam. Koliko god živjeli prema nekim svojim pravilima, život vas ipak s vremenom potroši. Nemam više onu snagu koju nose mladi i ogromna je razlika između mene danas i one kakva sam bila u tridesetima ili četrdesetima. Zato ćemo spojiti moju mudrost s Dorinom pameću, energijom, entuzijazmom, organiziranošću i još tisuću stvari kojima se kod nje divim. A ja ću se malo šlepati!

DM: Zapravo smo se svi spojili i jako se dobro nadopunjujemo, što nam uvelike olakšava posao. Imamo i sjajne kolege, Maru i Marka. Oni neke stvari rade bolje od nas i svi učimo jedni od drugih. To je super jer smo tako jedni drugima olakšali dio posla. Ja radim jedan dio, Asja drugi, a svatko od nas doprinosi onime u čemu je dobar.

* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.

Fotografije: Vigor Klaić