KOLUMNA | Propriocepcija – skriveno osjetilo za veliki napredak bebe

Autorica kolumne je Matea Vitik, magistra edukacijske rehabilitacije i vlasnica Kiddo centra, kroz čije programe se usmjerava na sagledavanje tijela u cjelini i međupovezanost različitih razvojnih područja uz naglasak na individualnosti i važnosti prepoznavanja svih osnovnih kretnji kako bi beba bila podržana na svom razvojnom putu, a roditelji samopouzdani u svojoj ulozi.

Što je propriocepcija i kako se razvija?

Propriocepcija (ponekad zvana i “osjet dubokog dodira” ili “osjet položaja tijela”) omogućuje bebi da osjeti svoje tijelo – primjerice, da zna koliko je savijena njezina ručica i gdje se nalazi u odnosu na ostatak tijela. Zahvaljujući propriocepciji, i mi odrasli možemo dotaknuti nos zatvorenih očiju ili hodati bez gledanja u noge. Kod beba se taj osjet počinje razvijati već u maternici: dok se beba miče i gura na stijenke maternice mozak počinje učiti o položaju tijela . Nakon rođenja svaki pokret bebe pomaže izgraditi “mapu tijela” u mozgu – bilo da bebu lagano masiramo, da sama maše nožicama u zraku ili da se igra ležeći na trbuhu, ti pokreti šalju informacije u mozak o položaju i kretanju njenih udova . To znači da se propriocepcija razvija kroz kretanje: što se beba više kreće i istražuje, to se više jačaju veze između njenog tijela i mozga.

Propriocepcija i motorički razvoj bebe

Naglasak u prvoj godini često je na bebinom motoričkom napretku – od podizanja glavice, preko okretanja, do puzanja i prvih koraka. Upravo je propriocepcija ključna za tu čudesnu transformaciju iz bespomoćnog novorođenčeta u aktivno dijete. Novorođena beba često radi nekoordinirane pokrete ručicama i nožicama. Ti naizgled slučajni pokreti zapravo predstavljaju početak razvoja njenog živčanog sustava. Kako beba raste, “neuroni se povezuju na zahtjev” – što se više beba miče i gura nožicama ili ručicama, to se više ojačavaju veze u mozgu koje kontroliraju pokrete.

Stručnjaci propriocepciju nazivaju “najvažnijom razvojnom građevnom ciglom senzomotorike” – beba mora gurati, pritiskati i posezati kako bi izgradila tu svijest o tijelu u prostoru. Drugim riječima, propriocepcija je temelj na kojem se nadograđuju sve ostale motoričke vještine.

Utjecaj propriocepcije na spavanje bebe

Mnoge novopečene roditelje iznenadi koliko se bebe trzaju, meškolje i bude tijekom sna. Razlog dijelom leži i u senzornom sustavu koji se tek razvija. Propriocepcija igra važnu ulogu u bebinom smirivanju i uspavljivanju. Sjetite se da je beba provela 9 mjeseci u maternici, vrlo skučenom prostoru: zidovi maternice bili su blizu i svaki put kad bi beba ispružila ruku ili nogu osjetila bi čvrst pritisak stijenke koja ju “gura natrag”. Navikla je, dakle, na osjećaj ograničenog i čvrstog prostora oko sebe. Nije ni čudo da se novorođenče često smiri kada ga se povije u dekicu ili čvrsto zagrli – taj blagi pritisak i “zamotanost” podsjeća ga na sigurnost maternice.

Proprioceptivni podražaji mogu se unijeti i u rutinu uspavljivanja na druge načine. Primjerice, nošenje bebe u marami ili nosiljci tijekom poslijepodneva pruža joj sličan osjećaj “čvrstog zagrljaja” u pokretu. Mnoge bebe tako lakše zadrijemaju jer ih kombinacija kretanja (vestibularni osjet) i dubokog pritiska (proprioceptivni osjet) umiruje. Također, nježna masaža prije spavanja može pomoći – masažom aktiviramo bebino osjetilo dodira i propriocepcije, što pogoduje opuštanju. Jeste li primijetili kako neki ljudi vole spavati čvrsto ušuškani pod dekom? Slično tome i neke bebe uživaju kad ih lagano pritisnemo rukom po peleni ili držimo ruku na njima dok tonu u san – taj konstantni blagi pritisak djeluje kao signal “siguran si, opusti se”. Naravno, svaka beba je drukčija: neke trebaju puno kretanja da bi se umirile (npr. ljuljanje), dok druge vole mirno, čvrsto, ušuškano okruženje. Promatrajte što najbolje smiruje bebu i slobodno koristite ta saznanja u rutini spavanja.

Uloga propriocepcije u hranjenju

Hranjenje bebe – bilo da je riječ o dojenju/bočici ili kasnije o dohrani krutom hranom – također uključuje propriocepciju. Novorođenče ima snažan refleks sisanja, što nije slučajno: sisanje je neophodno za preživljavanje, ali ujedno djeluje umirujuće na bebu. Primijetit ćete da se nervozna beba često smiri kad dobije dudu varalicu ili kada počne sisati – to je zato što sisanjem beba sama sebe “regulira”. Duboki pritisak koji nastaje pokretima čeljusti i jezikom tijekom sisanja šalje mozgu umirujuće signale. Stručnjaci za senzornu integraciju objašnjavaju kako duda varalica pruža oralni proprioceptivni input koji djeluje smirujuće na živčani sustav, zato je i toliko učinkovita u utješivanju bebe.

Kad oko 6. mjeseca starosti krenete s dohranom, propriocepcija će odigrati novu ulogu: beba treba naučiti upravljati svojim ustima, jezikom i čeljustima na sasvim drugačiji način nego kod sisanja. Za žvakanje hrane i kasnije govor, bebe se oslanjaju na proprioceptivne informacije iz mišića oralnog područja– primjerice, moraju naučiti koliko jako zagristi i kako pomicati jezik da bi učinkovito usitnile i progutale hranu. Svaki put kad beba gricka mekanu kuhanu mrkvicu ili se igra žličicom, ona vježba te fine pokrete uz pomoć propriocepcije. Možda će isprva gurati hranu jezikom van ili se uprljati do ušiju – to je normalan dio učenja. Kroz takvu praksu mozak kalibrira pokrete: koliko otvoriti usta, koliko stisnuti desni, gdje je hrana u ustima.

Osim u ustima, propriocepcija pomaže i bebinim ručicama pri hranjenju. Možda ste primijetili da šestomjesečna beba koja prvi put drži bočicu ili žlicu često ne cilja savršeno – katkad promaši usta ili prejako zgrabi žlicu pa hrana završi svuda. To je zato što tek uči koordinirati ruku i usta. Proprioceptivni osjet omogućuje bebi da s vremenom uskladi pokrete – da žlicu dovede do usta točno i bez pretjerane sile. Zapravo, zahvaljujući propriocepciji znamo gdje nam je ruka dok jedemo a da gledamo u nju, i znamo primijeniti taman dovoljnu snagu (npr. uhvatiti namirnicu, a da je ne zgnječimo niti ispustimo). Beba te vještine postupno stječe kroz praksu hranjenja. Zato je dobro dopustiti djetetu da pokuša samo prinositi hranu ustima (uz puno podrške) – kroz te pokušaje uči o svojim pokretima.

Napomenimo i da bebe prirodno imaju potrebu stavljati stvari u usta – to je dio senzornih istraživanja svijeta. Između ostalog, griženje i žvakanje igračaka ili drugih predmeta pruža snažan proprioceptivni podražaj koji ih smiruje i pomaže im u istraživanju. U drugoj polovici prve godine (oko 8.–18. mjeseca) djeca intenzivno istražuju svijet oralno: tako saznaju kakav je neki objekt – je li tvrd ili mekan, koje je veličine i oblika – jer usta daju mozgu dodatne informacije. Stoga, iako je roditeljima to ponekad naporno, stalno stavljanje svega u usta je normalna i korisna faza razvoja. Naravno, pazite da predmeti budu sigurni i dovoljno veliki da ih beba ne može progutati.

Propriocepcija i emocionalna regulacija bebe

Osim što je temelj motoričkog razvoja, propriocepcija značajno utječe i na bebine emocije i sposobnost smirivanja. Bebin živčani sustav u prvoj godini prolazi kroz nagle promjene – često se uznemire zbog gladi, buke, umora ili jednostavno preplavljenosti novim podražajima. Tu na scenu stupa propriocepcija kao prirodni balanser dječjeg sustava pobuđenosti. Duboki, ritmični osjeti pritiska i pokreta šalju mozgu poruku da se smiri. Primjer koji svaki roditelj instinktivno koristi je grljenje i njihanje bebe kad plače. Kad bebu pritisnemo uz sebe u čvrst zagrljaj, njeno tijelo osjeti duboki pritisak na mišiće i zglobove, što djeluje umirujuće. Mnoge bebe prestanu plakati čim osjete taj sigurni stisak roditelja. Guranje, nošenje, čvrsti zagrljaji – pomažu djetetu da se emocionalno uravnoteži. Propriocepcija je, prema riječima stručnjaka, jedan od najvažnijih preduvjeta za emocionalnu dobrobit djeteta. Drugim riječima, kad dijete dobro osjeća svoje tijelo, ono se lakše može samo smiriti.

Naravno, svaka je beba drukčija. Neke su vrlo osjetljive i lako se uzrujaju na snažne podražaje (poput glasnih zvukova ili nepoznatih ljudi) – takvim bebama često pomaže dodatni proprioceptivni input da se smire. Primijetit ćete, primjerice, da se dijete koje je preplašeno ili razdraženo može smiriti ako ga se čvrsto drži u naručju ili umota u dekicu – to nije razmaženost, nego njegov živčani sustav traži utjehu kroz osjet dubokog dodira. S druge strane, neke bebe su pravi “senzorni tragači” – uživaju u intenzivnom kretanju i fizičkom kontaktu. Takvo dijete može se smijati od zadovoljstva kada ga bacate u zrak (naravno, na sigurnoj visini i uz doček!), guguće dok ga nosite na ramenima ili uživa puzati preko jastuka i prepreka. Ovi primjeri pokazuju kako kroz propriocepciju bebe također izražavaju i reguliraju svoje emocije: dijete koje ima višak energije i uzbuđenja možda će spontano lupati ručicama o pod ili se gurati nogama, dok će dijete koje se osjeća nesigurno tražiti fizički kontakt i upijati onaj smirujući pritisak zagrljaja. Kako se približava prva godina, bebe postaju pokretnije i počinju same koristiti pokret za utjehu – primjerice, nije neobično da dijete od 10 do 12 mjeseci u krevetiću samu sebe ritmično ljulja na sve četiri ili udara nogicama o madrac da se uspava; to su sve pokušaji da doziraju sebi umirujući osjet.

Kako podržati razvoj propriocepcije – praktični savjeti za roditelje

Propriocepcija se razvija kroz igru i kretanje, stoga roditelji mogu puno učiniti kako bi potaknuli zdrav senzomotorički razvoj bebe. Evo nekoliko praktičnih prijedloga:

• Omogućite bebi slobodno kretanje: Svaki dan neka provede vrijeme na podu gdje može nesmetano micati ručicama i nožicama, prevrnuti se i puzati. Manje vremena u sjedalicama, ljuljačkama i drugim pomagalima znači više prilika za samostalno istraživanje pokreta.

• Pružite različite osjete dodira i pritiska: Neka beba iskusi i nježne dodire i malo čvršće (npr. tapšanje po peleni, lagano gnjeckanje ručica i stopala u igri). Možete se lagano igrati masirajući bebine dlanove i stopala ili joj ponuditi gumene igračke za griženje kada joj rastu zubi – žvakanje pruža proprioceptivni užitak koji će je smiriti.

• Nosite bebu: Nošenje bebe u nosiljkama ili maramama drži je blizu Vašeg tijela, pružajući stalni proprioceptivni osjećaj sigurnosti. Osjet ritmičnog kretanja dok koračate u kombinaciji s dodirom često uspavljuje bebu brže od bilo koje uspavanke.

• Uspavljivanje uz propriocepciju: Ako primijetite da se vaša beba smiruje uz lagani pritisak, pokušajte je u krevetiću umiriti položajem ruke na njenim leđima ili guzi. To može pomoći kod prelaženja iz budnosti u san, jer bebe vole osjećaj “sigurne stisnutosti” dok tonu u san.

• Igrajte se fizičkih igara: Kako beba raste (8+ mjeseci), uživat će u igrama puzanja preko prepreka (jastuci na podu) ili kotrljanja lopte jedan drugome. Sve te aktivnosti daju joj različite proprioceptivne informacije i pomažu u stjecanju kontrole nad tijelom.

• Poštujte bebine granice: Neka djeca će žudjeti za više kretanja i stiskanja, dok će druga biti osjetljivija i trebaju manje intenzivne podražaje. Pratite signale svoje bebe – ako uživa u nekoj aktivnosti (smijeh, opušteno držanje), nastavite, a ako pokazuje da joj je neugodno (plač, izvijanje), napravite pauzu ili pokušajte nježniji pristup. Cilj je da propriocepcija bude izvor zadovoljstva i sigurnosti, a ne nelagode.

Zaključno, propriocepcija je možda “nevidljivo” osjetilo, ali njen utjecaj na bebin razvoj je ogroman. Razumijevanjem ovog osjetila, možemo bolje podržati bebu na njenom putu rasta. Pružite svom djetetu puno prilika za kretanje, dodir, zagrljaje i igru – jer kroz ta iskustva beba gradi svoje sposobnosti i osjećaj sigurnosti za godine koje dolaze. Kao što literatura kaže, dijete treba pokret da bi izgradilo zdrav mozak i tijelo, a propriocepcija je nit koja povezuje to dvoje. Uz puno ljubavi i poticaja, beba će iskoristiti tu “šestu” moćnu osjetilnu sposobnost za osvajanje svih svojih malih i velikih razvojnih pobjeda!

* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.

Fotografije: Instagram (@gabriellecaunesil)