@marieperezsainz

Dorotea Paponja 05.10.2026.

Svi pričaju o “resetiranju” živčanog sustava i vagusnom živcu, evo što trebate znati

Ne bi nas iznenadilo ako su u posljednje vrijeme na društvenim mrežama vašu pažnju zaokupili termini poput “disreguliranog živčanog sustava” ili “resetiranja vagusnog živca”. Čini se da više nismo jednostavno “pod stresom” – sada smo “disregulirani”, a internet ima bezbroj prijedloga kako bismo to trebali popraviti. Od preciznih tehnika disanja i ljuljanja tijela preko uranjanja lica u hladnu vodu pa sve do biohacking uređaja koji električnim impulsima stimuliraju područje uha ili vrata, “regulacija živčanog sustava” u kratkom je roku postala jedan od vodećih wellness trendova.

@carrienicklas_

I nije teško razumjeti zašto. U užurbanom životnom ritmu u kojem se tijekom cijelog našeg budnog vremena izmjenjuju rokovi, poruke, notifikacije i beskrajne liste obaveza lako je doći do kraja dana potpuno iscrpljen, ali se istodobno ne moći opustiti. Velike su šanse i da će vas pokušaj pronalaska rješenja odvesti u beskrajno skrolanje, iz kojeg ćete izaći s pregršt novih informacija i savjeta, ali bez jasne dugoročne strategije.

@alexandrapereira

Ipak, najveći je problem u tome što se naš živčani sustav ne može “resetirati” poput uređaja, pritiskom na tipku, niti bismo to trebali željeti. Stoga smo odlučili krenuti od početka – što se zapravo događa u našem tijelu kad smo pod stresom, kakvu ulogu u tome ima spomenuti vagusni živac i što od viralnih metoda zaista ima znanstvenu podlogu?

Što se događa u našem tijelu kad smo pod stresom?

Da bismo razumjeli cijelu tematiku, potrebno je poznavati osnove funkcioniranja autonomnog živčanog sustava, koji upravlja brojnim procesima o kojima tijekom dana uopće ne razmišljamo – od otkucaja srca i krvnog tlaka do probave. Za ovu su priču posebno važne njegove dvije grane. Simpatički živčani sustav priprema organizam za djelovanje i stoji iza poznate reakcije “borbe ili bijega” – odgovora tijela na stres ili potencijalnu prijetnju. Parasimpatički živčani sustav, s druge strane, povezan je s odmorom, probavom i oporavkom organizma.

@lou.ava.rose

Simpatička aktivacija pritom nije nešto loše. Potrebna nam je da bismo vježbali, koncentrirali se, ispunjavali rokove ili reagirali u zahtjevnim situacijama. Problem može nastati kada se, nakon što zahtjev ili stresna situacija prođu, teško vraćamo iz stanja povišene aktivacije u stanje odmora i oporavka. A suvremeni život pruža nam mnogo prilika za takvu aktivaciju. Često je dovoljan samo pogled na nagomilane nepročitane mailove, poruka nadređenog nakon radnog vremena ili nekoliko rokova koji se preklapaju.

@mathildegoehler

Ponekad stresor čak ne mora biti prisutan – dobar su primjer takozvani Sunday scaries, odnosno nelagoda koja se javlja već u nedjelju pri pomisli na obaveze koje nas čekaju početkom novog radnog tjedna. Dodamo li tome osjećaj da čak i slobodno poslijepodne moramo iskoristiti produktivno, prilika za potpuni predah ostaje sve manje. Srce može početi brže kucati, disanje postati pliće, mišići se napeti, a probava promijeniti. Riječ je o normalnim fiziološkim reakcijama organizma na stres – samo što se danas različiti podražaji mogu nizati jedan za drugim gotovo bez pauze.

Koja je uloga vagusnog živca?

Tu dolazimo do pojma koji se posljednjih godina sve češće pojavljuje u wellness sadržaju na društvenim mrežama. Vagusni živac važan je dio parasimpatičkog živčanog sustava i svojevrsna komunikacijska veza između mozga i brojnih unutarnjih organa. Proteže se od moždanog debla kroz vrat prema prsima i trbuhu te sudjeluje u regulaciji funkcija među kojima su rad srca i probava. Upravo zbog njegove uloge u parasimpatičkom sustavu posljednjih se godina oko vagusa razvio čitav vokabular. Govori se o njegovoj “stimulaciji”, “tonusu” i, najpopularnije, “resetiranju”.

@maria.calvet

Jedan od pojmova koji se pritom često pojavljuje je i HRV (heart rate variability), odnosno varijabilnost vremena između pojedinačnih otkucaja srca. Određeni parametri HRV-a mogu nam dati informacije povezane s parasimpatičkom regulacijom srca, ali stvari nisu toliko jednostavne da bismo mogli zaključiti kako viši HRV automatski znači “bolji vagus” ili “uravnoteženiji živčani sustav”. Na HRV utječu brojni faktori, zbog čega broj koji pokazuje pametni sat ne može samostalno poslužiti kao pokazatelj, a još manje dijagnoza, stanja našeg živčanog sustava.

Koje metode imaju znanstvenu podlogu?

Dobra je vijest da jedna od metoda s najboljom znanstvenom podlogom ne zahtijeva nikakav uređaj – sporije disanje. Sustavni pregled i meta-analiza više od 200 istraživanja pokazali su da namjerno sporo disanje utječe na HRV parametre povezane s parasimpatičkom aktivnošću. Posebno je zanimljivo istraživanje znanstvenika sa Stanforda. Sudionici su mjesec dana svakodnevno pet minuta prakticirali različite tehnike disanja ili mindfulness meditaciju, a među tehnikama disanja posebno se istaknulo takozvano cikličko uzdisanje (cyclic sighing). Tehnika je vrlo jednostavna – nakon dubokog udaha slijedi još jedan kraći udah, a zatim dug i spor izdah kroz usta. Pet minuta dnevno bilo je povezano s poboljšanjem raspoloženja i smanjenjem brzine disanja.

@gisele

Još je manje egzotičan odgovor kretanje. Meta-analiza 16 istraživanja pokazala je da redovita tjelovježba može poboljšati određene HRV parametre povezane s vagalnom aktivnošću. To ne mora značiti još jedan intenzivan trening koji ćemo pokušati ugurati u ionako pretrpan raspored – hodanje, bicikliranje i druge aerobne aktivnosti također mogu biti dio priče. Često se u ovom kontekstu spominje i joga, osobito zbog kombinacije kretanja, disanja i opuštanja.

@chloeschuterman

A još je zanimljiviji vaš odabir mjesta za šetnju. Japansko istraživanje provedeno na 57 lokacija pokazalo je veću parasimpatičku i manju simpatičku aktivnost nakon približno 15 minuta hodanja šumom u usporedbi s urbanim okruženjem. Drugim riječima, obična šetnja prirodom bez telefona možda nije najnoviji biohacking trik, ali ima više smisla nego što se ponekad priznaje.

@desireduplantis

Ako ste pogledali barem nekoliko videa o “resetiranju” vagusnog živca, gotovo sigurno ste naišli na metode koje uključuju hladnu vodu. Ipak, važno je upamtiti kako se iza ovih viralnih savjeta krije nešto složenija priča. Prva reakcija organizma na hladnoću zapravo uključuje simpatičku aktivaciju – tijelo reagira na naglu promjenu temperature kao na stresor. Istraživanja su zabilježila i naknadne promjene povezane s parasimpatičkom aktivnošću, no to još uvijek nije isto što i dokaz da hladna kupka “resetira” živčani sustav.

@elinwarn

Zanimljiv je i takozvani “ronilački refleks”. Izlaganje lica hladnoj vodi može usporiti rad srca i izazvati određene parasimpatičke reakcije. Ipak, ako vam je pomisao na ledenu kupku sama po sebi dodatan izvor stresa, trenutačni dokazi ne daju nam razlog da se na nju prisiljavamo samo zbog navodnog “resetiranja vagusa”.

@litetoronto

U ovoj se priči često spominje i uho, i to s razlogom. Vagusni živac ima aurikularnu granu koja dopire do određenih dijelova vanjskog uha, zbog čega se upravo ona koriste u istraživanjima neinvazivne električne stimulacije vagusa. Ista anatomska povezanost objašnjava zašto se u ovom kontekstu nerijetko pojavljuju akupunktura, akupresura i masaža uha, no za tvrdnje da jednostavno pritiskanje određenih točaka može “resetirati vagus” zasad nema dovoljno čvrstih dokaza.

Naposljetku, teško je ne zapitati se treba li nam onda uopće  Posebno je važno razlikovati medicinu od wellness marketinga. Stimulacija vagusnog živca zaista postoji kao medicinska terapija – kirurški implantirani uređaji koriste se za određena medicinska stanja, a postoje i neinvazivni uređaji odobreni za specifične indikacije poput određenih vrsta glavobolja. To, međutim, ne znači da uređaj koji nam se pojavio između dva videa na Instagramu ima jednako kvalitetne dokaze da će smanjiti svakodnevni stres ili “regulirati” naš živčani sustav. Medicinska stimulacija vagusa i potrošački wellness uređaj dvije su vrlo različite kategorije, čak i kad koriste sličnu terminologiju.

@zaargoedemans

I možda upravo ovdje dolazimo do najzanimljivijeg zaključka. Nakon svih pojmova poput vagusnog tonusa, varijabilnosti srčanog ritma i “resetiranja” živčanog sustava, uređaja i hladnih kupki, velik dio onoga što možemo napraviti vraća nas prilično jednostavnim stvarima – sporijem disanju, redovitom kretanju, vremenu provedenom u prirodi i stvaranju prostora za oporavak između razdoblja aktivnosti.

Za kraj, važno je naglasiti da nijedna od navedenih metoda nije zamjena za stručnu pomoć. Ako su simptomi intenzivni, dugotrajni ili ometaju svakodnevno funkcioniranje, najbolje ih je ne pripisivati samostalno “disreguliranom živčanom sustavu”, nego se o njima konzultirati s liječnikom.

* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.

Fotografije: Instagram