S pedijatricom Ivom Palčić o prvoj godini djetetovog života: “Nijedno roditeljsko pitanje nije suvišno”

MagMe: Među majkama, vi i mjesto u kojem radite – Poliklinika Helena, izrazito ste poznato ime.  Kako se kod vas uopće rodila ljubav prema pedijatriji?

Iva Palčić: Pedijatrija je moja ljubav otkad znam za sebe. Kao najstarije dijete u obitelji uvijek sam se brinula o mlađoj sestri i bratu, a u dječjim sam igrama najradije bila doktorica i liječila svoje bebe i plišance. Kad bi nas pitali što želimo biti kad odrastemo, druga su djeca govorila da će biti vatrogasci ili frizeri, a ja sam uvijek imala isti odgovor: “Bit ću doktorica za djecu”. Ta me želja prati od najranije dobi, a tijekom studija samo se dodatno potvrdila. Nakon turnusa iz pedijatrije znala sam da je to to. Za mene je tada vrijedilo: ili pedijatrija ili ništa. Sretna sam što sam na kraju dobila upravo tu specijalizaciju.

MagMe: Ono što naši čitatelji možda ne znaju, to je činjenica da ste uz pedijatricu i majka trojčeka, što je možda vaša najvažnija uloga. Kako ste uopće uspjeli uskladiti tako zahtjevnu karijeru i majčinstvo?

IP: Za sebe mogu reći da sam oduvijek bila vrijedna, disciplinirana i organizirana. Znala sam rasporediti obveze i odrediti što treba napraviti da bih došla do cilja. Na fakultetu mi učenje nije ovisilo o tome je li nedjelja, Božić ili smo pozvani kod bake na ručak. Učila bih do ručka i tako uspijevala stići sve što sam trebala. Tako sam nastavila i kad su došla djeca. Naravno, nije uvijek bilo lako, osobito uz posao, učenje i dodatne edukacije u inozemstvu. Kad su trojčeki imali tri godine, otišla sam na dvomjesečnu edukaciju u Sjedinjene Američke Države. To ne bih mogla bez velike podrške obitelji. Posebno sam zahvalna našoj dadilji, teti Mariji, koja je bila uz nas od njihove najranije dobi pa sve do njihove 12 godine. Ona je zaista dio naše obitelji i vjerujem da je, jednako kao i ja, zaslužna za njihov odgoj. Danas imaju 23 godine, studiraju i odrasli su u odgovorne, savjesne, vrijedne i poštene ljude.

Svaka njihova dob donijela je nešto novo, ali jedno se ne mijenja: djeci ste uvijek potrebni.

Ja sam po prirodi velika optimistica i nikad nisam unaprijed razmišljala o najgorem. Čak ni tijekom trudnoće s trojčekima, unatoč rizicima, nisam se vodila strahom da bi nešto moglo poći po zlu.

MagMe: Smatram da je odnos pedijatra i roditelja izrazito bitan jer su u određenim trenucima pedijatri oni koji imaju naše neupitno povjerenje. Kako vi radite na tome i primijeti li se na prvu tko je od roditelja malo oprezniji i preplašeniji, a tko opušteniji?

IP: Potpuno se slažem s vama da su suradnja i povjerenje izuzetno važni. Roditelji nam povjeravaju ono najvrjednije što imaju – svoju djecu – i to povjerenje moramo zaslužiti.

U pedijatriji liječimo djecu i s njima gradimo odnos, ali jednako je važan i naš odnos s roditeljima.

Dok su djeca mala, upravo nam roditelji prenose informacije koje su nam potrebne. Zato se taj odnos gradi postupno, kroz svaki razgovor i svaki pregled. Svakom roditelju treba pristupiti individualno, odvojiti vrijeme za njega i pokušati razumjeti kako se osjeća. To nije uvijek jednostavno.  Roditelj ponekad reagira burno jer je uplašen za svoje dijete i važno je to prepoznati. Za mnoge je prvi pregled ujedno i prvi susret s pedijatrom. Možda očekuju da će trajati 15 minuta, a potraje i sat vremena. Tad se upoznajemo, razgovaramo, roditelji nam govore o djetetu, a i dijete polako upoznaje nas. Zato je odnos u pedijatriji puno dublji od samog odnosa između liječnika i djeteta – u njemu sudjeluje cijela obitelj.

MagMe: Kad pričamo o prvoj godini djetetovog života, mnoge su majke, pogotovo novopečene, u stresu oko tzv. milestoneova koje dijete mora stići. Koliko su takva očekivanja individualna?

IP: Očekivanja su dosta individualna, a prva godina života razdoblje je velikih promjena. Dijete do prvog rođendana otprilike utrostruči svoju porođajnu težinu, no jednako je intenzivan i njegov neurološki i psihomotorni razvoj. Bebica koju ste doveli kući, koja uglavnom spava, jede i plače, postupno počinje uspostavljati kontakt s vama. Najprije vas prati pogledom i daruje vam prvi osmijeh, zatim počinje gugutati, izgovarati prve slogove i riječi. Istodobno se razvija i motorika: poseže za predmetima, okreće se, postavlja u četveronožni položaj, puže, sjedi i naposljetku ustaje.

Promjene od rođenja do prvog rođendana zaista su goleme. Na svakom sistematskom pregledu pedijatar prati djetetov razvoj i roditeljima objašnjava što mogu očekivati. Ipak, postoje situacije u kojima se vrijedi javiti i prije sljedećeg pregleda. Primjerice, ako dijete s dva mjeseca ne uspostavlja kontakt očima i ne prati vas pogledom, ako s četiri mjeseca ne poseže za igračkom unatoč poticanju, ako se sa šest mjeseci još nije pokušalo okrenuti ni na bok ili ako između devetog i 10. mjeseca još ne sjedi stabilno. Isto vrijedi ako vas brine njegova komunikacija, primjerice ako još ne izgovara slogove.

To ne znači da je svako odstupanje znak ozbiljnog problema.

Ponekad je riječ samo o individualnoj, fiziološkoj varijaciji. No, ako vas nešto muči, dobro je javiti se pedijatru koji poznaje vaše dijete, može vas saslušati i sagledati cijelu sliku. Roditeljima često kažem i da snime ono što ih brine. Možete se najbolje pripremiti za pregled, ako dijete putem zaspe u autu, nije jelo kad ste očekivali ili dođe neraspoloženo i plačljivo. Tad možda tijekom pregleda neće pokazati upravo ono zbog čega ste se zabrinuli. Kratka snimka na mobitelu pedijatru može pomoći da vidi što ste primijetili kod kuće.

MagMe: A u kojem trenutku svaki roditelj ipak mora potražiti savjet pedijatra ako neka ključna točka razvoja nije postignuta?

IP: U primarnoj pedijatriji pratimo djetetov razvoj u svim njegovim aspektima. Tijekom prve godine života predviđeno je šest redovitih sistematskih pregleda. Ako je u rodilištu sve bilo u redu, prvi je pregled s navršenih mjesec dana. Tad upoznajemo dijete i roditelje, pregledavamo bebu i razgovaramo o svemu što ih zanima. Sljedeći pregledi slijede s dva, četiri, šest i devet mjeseci te s navršenom godinom dana. Roditelji, međutim, ne moraju čekati sljedeći sistematski pregled ako ih nešto zabrine.

Bilo da se radi o motoričkom razvoju, napredovanju djeteta ili nečemu što im se jednostavno čini drukčijim od očekivanog, uvijek se mogu javiti pedijatru i po potrebi dogovoriti dodatni pregled.

Preporučujemo i preventivni ultrazvučni pregled kukova između prvog i drugog mjeseca života. Osobito je novopečenim roditeljima važno znati da mogu pitati sve što ih muči – razumljivo je da su u početku često zabrinuti.

MagMe: Kad smo već kod prve godine života – koje sve preglede majke moraju obaviti i ima li nekih koje vi savjetujete kao dodatne?

IP: Novim roditeljima često savjetujem i da potraže savjet fizioterapeuta o baby handlingu. Korisno je da im stručnjak pokaže kako pravilno rukovati bebom: kako je podići iz ležećeg položaja, okrenuti, presvući i okupati, a pritom izbjegavati pokrete koji bi mogli nepovoljno utjecati na njezin razvoj.

Ostale dodatne preglede preporučujemo individualno, ovisno o tijeku trudnoće, porodu i djetetovu stanju nakon rođenja. Primjerice, ako je dijete rođeno prije termina ili je porod bio kompliciran, možemo preporučiti dodatnu procjenu neuromotoričkog razvoja kod fizijatra, fizioterapeuta ili neuropedijatra, kao i ultrazvuk mozga. To možemo učiniti čak i ako nam se na redovitom pregledu čini da se dijete dobro razvija. Ako dijete ima teškoće s hranjenjem ili sumnjamo na alergiju, po potrebi uključujemo dječjeg gastroenterologa. Česte su i promjene na koži, poput osipa ili atopijskog dermatitisa. Roditeljima uvijek kažem da ne postoji čarobna krema koja će sve riješiti, no ponekad je dobro konzultirati se i s dermatologom, osobito kako bismo razjasnili o čemu je riječ i umirili roditelje.

Pratimo i nalaze iz trudnoće. Ako je, primjerice, tijekom trudnoće rađena fetalna ehokardiografija, procjenjujemo treba li nakon rođenja dodatni pregled kardiologa. Isto tako, ako je na prenatalnom ultrazvuku uočeno proširenje kanalnog sustava bubrega, pratimo nalaz ultrazvukom i po potrebi uključujemo nefrologa. Dakle, dodatne preglede ne određujemo jednako za svako dijete, nego prema njegovoj anamnezi i onome što uočimo tijekom praćenja.

MagMe: Ono što je svakako prednost Poliklinike Helene je upravo to da se svi pregledi mogu obaviti na jednom mjestu i praktički istovremeno, pa tako i pregled pedijatra uz ultrazvuk kukova. Koliko je taj ultrazvuk bitan?

IP: Ultrazvuk kukova u našoj je zemlji, kao i u drugim europskim zemljama, uveden kao probirni pregled. Preporučuje se obaviti ga između četvrtog i osmog tjedna života, a provode ga educirani pedijatri i ortopedi. Pregledom provjeravamo razvijaju li se zglobovi kuka uredno i postoje li znakovi nerazvijenosti, odnosno displazije kuka. Važno je takve promjene otkriti što ranije jer je tada ortopedsko liječenje jednostavnije i znatno uspješnije. Ako se s liječenjem započne na vrijeme, ishod može biti izvrstan.

MagMe: Koliko roditeljima znači što u Poliklinici Helena pedijatar može odmah uključiti druge stručnjake i što svi zajedno prate dijete?

IP: Velika je vrijednost kada roditelji ne moraju sami povezivati različite nalaze i mišljenja.

U Poliklinici Helena nismo samo različiti stručnjaci pod istim krovom – mi međusobno razgovaramo, konzultiramo se i zajedno procjenjujemo što je pojedinom djetetu doista potrebno.

Ponekad je važno brzo uključiti kolegu druge specijalnosti, a ponekad upravo izbjeći nepotrebne pretrage i umiriti roditelje. Kontinuitet praćenja, dostupnost tima i cjelovit pristup djetetu ono su što smatram najvećom vrijednošću Poliklinike Helena.

MagMe: Današnje doba je izrazito zahtjevno za mlade majke jer imaju puno više izvora informacija nego ikada prije, i to koliko je dobro, toliko je i loše, jer može izazvati i određene strahove. Kako kao pedijatrica pomažete majkama da se nose s time?

IP: Slažem se, živimo u vremenu u kojem su nam informacije stalno dostupne i internet svakodnevno koristimo. Upravo je zato važno znati dolaze li informacije iz provjerenih izvora, jer se na internetu može pronaći svašta, pa i mnogo nepouzdanih savjeta.

S roditeljima već na početku razgovaram o tome da je najbolje sve nedoumice i pitanja proći zajedno. Nijedno pitanje nije suvišno ni neprimjereno, osobito u početku, kad ih je zaista mnogo.

Neki roditelji na pregled dođu s tri stranice gusto ispisanih pitanja kako nešto ne bi zaboravili, i to je sasvim u redu. Znam i da pregled može biti stresan pa se, ako se nečega sjete poslije, možemo čuti putem maila ili WhatsAppa. Važno mi je da znaju kako se sa svojim pitanjima mogu obratiti pedijatru i dobiti odgovor u razgovoru s njim, umjesto da ga traže na Googleu, koji im ponekad samo dodatno pojača strah.

MagMe: Ono što vas moram pitati – jer mislim da je izrazito opasno – su situacije u kojima roditelji koriste ChatGPT za savjetovanje. Koliko često to danas vidite i koji savjet imate za dati?

IP: Danas moramo prihvatiti da roditelji odgovore traže i na ChatGPT-ju. Ne mislim da ih zbog toga treba kritizirati. Puno je važnije saslušati ih i razumjeti što ih je zabrinulo. Nikad ne bih rekla: “Ma, to vam nije ništa”, prije nego što čujem što je roditelj primijetio.

Roditelji najbolje poznaju svoje dijete i njihove nedoumice zaslužuju pažnju.

Ako su nešto snimili, možemo zajedno pogledati snimku, razgovarati o tome i procijeniti treba li dijete pregledati. Primjerice, roditelji male bebe često se uplaše jer im se učini da teško ili ubrzano diše, da hropće ili zastaje s disanjem. Ponekad je zvuk koji čuju samo hroptanje iz nosa, povezano s time što se hrskavice još razvijaju. No, kad takav opis upišu u ChatGPT, on ne može čuti dijete ni vidjeti kako diše. Zato mislim da nam tehnologija može pomoći, ali njezine odgovore treba čitati kritički.

ChatGPT nije pedijatar koji poznaje vaše dijete i nedostaje mu ono što je u našem poslu iznimno važno – ljudski kontakt.

Sličan je izazov i s ekranima, koji su danas prisutni u gotovo svakoj obitelji. Govorimo o televizoru, mobitelu, tabletu i računalu, a problem nastaje kada su im djeca izložena previše ili u dobi za koju takav sadržaj nije primjeren. Osobito nas brine utjecaj na razvoj govora i jezičnog izražavanja. Zato se preporučuje da djeca do druge godine života ne provode vrijeme pred ekranima. Roditeljima to nije uvijek lako ostvariti, ali u toj dobi djetetu najviše znače razgovor, čitanje slikovnica i zajednička igra. Upravo kroz takav kontakt učimo ga komunicirati i potičemo njegov razvoj.

Kod starije djece i tinejdžera izazov je drukčiji. Oni mogu provesti sate na mobitelu i društvenim mrežama, često i dugo u noć, pa je važno da se roditelji uključe i postave granice. Kad dijete ne spava dovoljno, to se može odraziti na njegovu koncentraciju i školski uspjeh. Može biti pospano, razdražljivo ili anksiozno, a ponekad pokazivati i znakove depresivnosti. Pubertet je ionako osjetljivo razdoblje, zbog čega je važno primijetiti takve promjene i razgovarati s djetetom.

San je važan u svakoj dobi, premda se potreba za njim mijenja kako dijete raste. Novorođenče može spavati 17 ili 18 sati na dan, a kasnije se taj broj postupno smanjuje. Roditelji se ponekad iznenade kad beba koja je dotad mnogo spavala odjednom počne biti dulje budna. Ako je pritom previše stimuliramo ili propustimo trenutak kada je umorna, može postati nervozna.

Djeci zato odgovaraju red i rutina: kupanje, hranjenje i odlazak na spavanje otprilike u isto vrijeme.

Tijekom sna tijelo se obnavlja, luči se hormon rasta, a san je važan i za razvoj mišića i kostiju te za imunosni sustav. Mozak tad obrađuje mnoštvo informacija koje je dijete primilo tijekom dana i odmara se za novi dan. Zato se nedostatak sna često vidi u ponašanju: dijete se teže usredotočuje, razdražljivo je i sve mu teže pada. Naravno, postoje i faze kad odlazak na spavanje potraje puno dulje nego što smo planirali. Počnete pripreme u 20 ili 21 sat, a onda je dijete gladno, mora na zahod ili se sjeti još nečega. Ponekad se jednostavno teško odvaja od roditelja. I tada je važno imati strpljenja i pokušati zadržati rutinu koja mu daje osjećaj sigurnosti.

MagMe: Za kraj, kao pedijatrica, ali i majka, da možete dati jedan savjet svim budućim roditeljima i potencijalno vašim pacijentima, koji bi to bio?

IP: Svim budućim roditeljima, prije svega kao majka, savjetovala bih da provode što više vremena sa svojom djecom. Nosite ih, razgovarajte s njima, ljubite ih i grlite. Pokušajte ne biti ljuti na sebe ni frustrirani zbog neprospavanih noći, bilo da je dijete bolesno ili jednostavno želi biti uz vas. Normalno je da želi spavati s vama ili da traži da ga nosite. Znam da se u tim trenucima, kad ste umorni i neispavani, može činiti da takvo razdoblje nikad neće proći. Ali prođe nevjerojatno brzo, a kasnije vam upravo to vrijeme može nedostajati. To je teško razumjeti dok ste usred svega. Kako se kaže, dani su dugi, ali godine su kratke.

A kao pedijatrica savjetovala bih roditeljima da pronađu pedijatra s kojim mogu izgraditi odnos i potpuno povjerenje. Nekoga kome se uvijek mogu obratiti sa svojim pitanjima i brigama, tko će ih saslušati i zajedno s njima prolaziti kroz sve izazove djetetova odrastanja.

* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.

Fotografije i video: Vigor Klaić