MAGnificent Moments: Kristina Ivanuš, djevojka koja bi svima trebala biti životna inspiracija

Njezino ime ste ove godine zasigurno čuli – Kristina Ivanuš je 22-godišnja dobitnica nagrade “Hermann Gmeiner” koja se dodjeljuje uspješnim, mladim ljudima odraslim u SOS Dječjim selima. Jedna je od osoba čija je životna priča postala inspiracija mnogim ljudima u Hrvatskoj i koja je obilježila 2020. godinu.

Ivanuš je kao četverogodišnjakinja smještena u SOS Dječje selo Lekenik s četiri godine starijom sestrom Anamarijom. Tamo su smještene zbog teške i traumatične situacije u svojoj obitelji. Naime, tri mjeseca ranije, djevojke je majka napustila, a odluku o bijegu i ostavljanju djevojčica i njihovog oca, donijela je kako bi se spasila od psihičkog i fizičkog maltretiranja kojeg je trpjela.

Nakon njezina odlaska, maltretiranje je nastavljeno na starijoj kćeri no ubrzo ih je otac obje odlučio smjestiti SOS Dječje selo. Iako ih je u početku posjećivao, bilo je jasno da za njih ne planira skrbiti te uskoro traži da ga se liši roditeljske skrbi sudskim postupkom, nakon čega ga više ništa ne veže za kćeri. Majka ih je, s druge strane, posjećivala kada god bi si to mogla priuštiti.

Bez obzira na sve, život Ivanuš u Lekeniku obilježio je zajedničko odrastanje sa sestrom i te vrijeme provedeno sa SOS mamom Gordanom. No, neki dani su prolazili u iščekivanju biološke majke koja bi dolazila u posjet – Ivanuš je kako su ti sati bili ispunjeni radošću.

Kada je navršila šest godina, dijagnosticirana joj je poliradikuloneuropatija, bolest perifernih živaca zbog koje je doslovce padala s nogu i gubila snagu, no koju je uspjela pobijediti. S osamnaest godina, liječnici joj uklanjaju dijagnozu.

Ni u jednom trenutku Ivanuš nije dopustila da je surovost okruženja demotivira i udalji od njezinih snova, ambicija, studija, planiranja budućnosti… Danas je studentica marketinga i komunikacije, a uz to je podvodni model i ronilac. Roni već četiri godine, odlazi na razna ronilačka natjecanja s ronilačkim klubom “Roniti se mora”. U sklopu kluba, pridružila se različitim ekološkim akcijama. Ističe kako je avanturističkog duha, zato ju je ronjenje i privuklo, a entuzijastično gleda i na ekološke akcije.

Borbenost, srčanost i jasan cilj su karakteristike koje opisuju Kristinu Ivanuš. Biti dijete nove generacije, koja je često demotivirana, odvojena od realnosti, apatična i fizički neaktivna, Ivanuš daje nadu za bolje sutra, za blistavu budućnost.

Odsustvo sigurnosti i brižnosti obitelji i doma, na ljude može ostaviti teške traumatske posljedice. Primjer Kristine Ivanuš nam daje snagu i hrabrost da vjerujemo i stojimo uz svu djecu bez roditeljske skrbi. Saznanje da nisu sami, da životne prepreke jesu izazovne, ali nisu nesavladive.

Teži dio priče je oprost. Činjenica da Kristina, usprkos svemu, pronalazi razumijevanje za svoju majku, pronalazi put za shvaćanje tuđih postupaka. Put na kojemu bi se mnogi od nas sapleli zbog osjećaja ljutnje, tuge i različitih negativnih emocija. Ona govori o svojoj životnoj priči kroz osmijeh mlade, hrabre i odlučne žene. Ona ističe kako je njezina najveća motivacija upravo njena majka jer kroz njezin primjer vidi surovost i grubost života. Njezina majka je maltretirana od malih nogu, a taj model ljudi ju je, nažalost, pratio cijeli život.

Shvatiti, oprostiti, prekinuti čarobni krug je put do duševnog mira.

Upravo zato je Kristina Ivanuš jedna od osoba koje su obilježile ovu turbulentnu godinu. Nada je jedina stvar koja nas održava optimističnima i zadovoljnima. Nada u nas i u društvo u kojemu živimo. Nada koja će inspirirati druge u stvaranju vlastitih inspirativnih priča, s puno izazova, ali uvijek s jasnim ciljem.

Tekst: Ana Ageljić

Fotografije: Cloud & Co., Goran Čižmešija za City Center one