Tekst je kreiran u suradnji s platforma za praćenje i poticanje djetetova razvoja Psidacta koja okuplja tri psihologinje, stručnjakinje u području obiteljske psihologije.
Nakon što su nam otkrile kako utješiti djecu, bez da pritom umanjimo njihove osjećaje i sve o golden houru, u novoj Moms Club kolumni, autorica teksta Iva Gregov otvara pitanje majčine krivnje i je li briga za sebe još jedna stvar na to-do listi mama?
“Volim ga beskrajno, ali… Ponekad mi nedostaje bezbrižna osoba koja sam bila prije njegovog rođenja”, “jesam li grozna mama ako mi je njezin plač ponekad neizdrživ”, “jesam li ista kao prije u situacijama kada nisam s djetetom ili sam sad zauvijek drugačija” – ovakva i slična pitanja najčešće su ona koja se klijentice na usude postaviti isprve. No, kako susreti odmiču, a međusobno povjerenje raste, upravo ova pitanja često postaju centralna tema naših razgovora.
U pozadini ovih pitanja jasno se nazire osjećaj krivnje, pa čak i srama. Rečeno nam je da je majčinstvo prekrasno, posebno iskustvo. I doista jest. No, ulazak u majčinsku ulogu prati kompleksnost koja se ne vezuje samo uz činjenicu da smo donijeli novo biće na svijet, već i uz osjećaj vlastitog identiteta.
Tko smo sad kad smo mame i što očekujemo od sebe?
Što drugi očekuju od nas? Pritom se sve češće na društvenim mrežama spominje i važnost uzimanja vremena za sebe i majčin self-care. Ipak, moramo osvijestiti da uzimanje vremena za sebe ne možemo svesti na ohrabrujuće i motivirajuće citate, jer je to koncept koji je u jednakoj mjeri društveno pitanje koliko i pitanje pojedinke, odnosno majke.
Mit o majčinstvu i majčina krivnja
Mit o majčinstvu usko je vezan uz društvena očekivanja od majki. Primjerice, od majki se uvijek očekuje da moraju biti oduševljene svojom ulogom, moraju staviti obitelj na prvo mjesto, moraju biti stup obitelji, biti podrška svim članovima i moraju to raditi s lakoćom, jer su – majke.
Također, na društvenim mrežama često vidimo majke koje imaju djecu, no istovremeno su savršeno sređene, domovi su im uvijek čisti, a tijela istrenirana. Stignu na romantične večere, izlaske s prijateljicama i na egzotična putovanja. U komentarima često ovakav prikaz života izaziva divljenje. No, gorak okus ostavlja neizrečeno – “a kakva sam ja onda mama, ako ne mogu biti poput nje”.
Ovakav narativ često vodi do dijeljenja na “dobre majke” – koje su u stanju prilagoditi se spomenutim očekivanjima – i “loše majke” – kojima je to, iz ovog ili onog razloga, teško.
Ovo nas dovodi do pitanja – što možemo učiniti da nužnu brigu o sebi koja je potrebna svakom živom biću (pa tako i majkama!) oslobodimo krivnje i srama, no istovremeno budemo realistični. Nametanjem još jedne stavke na leđa majki – moraš se moći brinuti za sebe, ne činimo im uslugu.
Što možemo učiniti?
Za početak, važno je osvijestiti da nije svako dijete isto i nisu sva iskustva ista. Netko ima više podrške od okoline, a netko manje, obiteljske dinamike se razlikuju, ličnosti se razlikuju, potrebe se razlikuju. Premda je uspoređivanje s drugim mamama spontana i prirodna reakcija, važno je primijetiti da je svako iskustvo majčinstva različito, samim time, neusporedivo.
Također, potrebno je raditi s osjećajem krivnje i srama i razlikovati ga od osjećaja odgovornosti prema djetetu. Jer, odgovornost prema djetetu, uz niz drugih stvari, također uključuje i odgovornost prema sebi. Koncept majčinog self-carea, odnosno brige za sebe sve češće ulazi u sferu znanstvenog istraživanja. Prema jednom istraživanju, brigu za sebe u post-natalnom periodu možemo podijeliti na uzimanje vremena za sebe, bavljenje aktivnostima koje nam pričinjaju ugodu, delegiranje zadaća vezanih za novorođenče, emocionalnu i fizičku brigu za sebe.
Pritom ne smijemo zaboraviti da majčina briga o sebi u velikoj mjeri ovisi i o njezinom vremenu, resursima kojima raspolaže (kao što su socio-ekonomski status, pomoć obitelji ili unajmljena pomoć, kultura u kojoj živi…), ali i o tome koliko vješto može postaviti granice, koliko joj je teško tražiti pomoć drugih i sličnom.
Dakle, važnost brige za sebe u majčinstvu je neosporna. No, kako bismo joj se doista mogli posvetiti, prvo je potrebno osvijestiti prepreke koje se pritom nalaze na putu. I to ne samo na razini pojedinca (majke), već i na razini društva. Jer, kao što smo rekli, za neke majke koncept brige o sebi je tek nedosanjani san. Stoga, pomozimo majkama u našoj okolini, budimo im operativna i emocionalna podrška, kako bi se one mogle pobrinuti za svoju dobrobit.
* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.
Fotografije: Instagram (@leiasfez)
Izvori:
Constantinou, Georgia & Varela, Sharon & Buckby, Beryl. (2021). Reviewing the experiences of maternal guilt – the “Motherhood Myth” influence. Health Care for Women International. 42. 1-25. 10.1080/07399332.2020.1835917.
Barkin JL, Wisner KL. The role of maternal self-care in new motherhood. Midwifery. 2013 Sep;29(9):1050-5. doi: 10.1016/j.midw.2012.10.001. Epub 2013 Feb 15. PMID: 23415369; PMCID: PMC7081756.
