“Ja kao žena ne moram…” – Jelena Bando

“Ja kao žena ne moram…” poruka je koju želimo promovirati jer se snaga ovdje ne očituje u onome što žena mora biti ili učiniti, već u slobodi da odluči što više ne mora.

Jedna od njih je i Jelena Bando, akademska slikarica, osnivačica festivala ilustracija 36 Mountains i umjetnica koja svoje dane – umjesto u uredu – provodi u slikarskom ateljeu. Živi svoj san – bavi se umjetnošću te je odabrala posao koji nije samo poziv, već i način života u kojem vrijede samo njezina pravila.

Ustrajna u svojim stavovima, spremna je ići “glavom kroz zid” te je kroz godine naučila kako je bitnije ono što osjeća nego kako se doima drugima. Isto vrijedi i za kreativan rad, u kojem uživa potpunu slobodu i to je nešto oko čega kompromisa nema, neovisno o tome što je uspješno spojila stvaralaštvo s biznisom. Ova inspirativna umjetnica nikad nije donosila životne niti poslovne odluke prema očekivanjima okoline, a upravo zato je danas primjer mladim umjetnicama, ali i svim drugima koji ponekad odustanu od svojih snova. U nastavku otkrijte o čemu smo razgovarale!

MagMe: Dugo smo slušale poruke o tome što sve žena može. Koji je trenutak za tebe bio prekretnica u kojem si shvatila da, iako možeš sve, nešto jednostavno ne moraš?

Jelena Bando: To je svakako bio odabir studija, odnosno karijere koja nije samo poziv već i stil života, pa eto rekla bi da nisam morala slušati mamu koja me tjerala da idem na pripreme za Pravni fakultet, već sam bila dovoljno tvrdoglava i suprostavila se tome.

MagMe: Akademska si slikarica koja je u potpunosti posvećena svojoj strasti od koje je napravila “biznis”. Odlučno si rekla ne radu od 9 do 5 i nekim tradicionalnijim putevima.

JB: Tako je, no to često znači i da se radi “od 9 do 9”, ali zato je tu i luksuz kad je projekt gotov mogu na godišnji odmor onoliko dugo koliko ja to želim.

MagMe: Je li odluka o tvojoj karijeri bila nešto izvan očekivanog za tvoju okolinu i kako si se nosila s tim reakcijama?

JB: I je, i nije – ovisno o tome koliko me ljudi dobro poznaju. No, svakako sam se u ranijim danima susretala s pitanjima kad ću naći pravi posao i kako planiram živjeti.

Moja “prava” okolina zna da sam spremna ići glavom kroz zid.

MagMe: Jesi li u privatnom životu donijela takve odluke, izvan očekivanja okoline?

JB: S godinama mi je postalo važnije kako se osjećam u vlastitim danima, nego kako djelujem izvana. To je možda najtiša, ali najveća promjena.

MagMe: Kako si uspjela spojiti kreativni i biznis mindset, za ljude koji, poput tebe žele živjeti samo od umjetnosti? Što ti je najviše pomoglo oko toga?

JB: Pomogao mi je rad i vjera u ono što radim, a onda odluka da je to ono čemu se želim u potpunosti posvetiti. Od toga kreće sve.

Bude i danas težih dana, ali ključno je ne odustati jer ja čitav život želim živjeti svoj san, a ne sanjati da ga jednog dana živim.

MagMe: Što bi za tebe bio projekt o kojem sanjaš u kreativnim smislu?

JB: To su svakako izložbe u određenim muzejima i privatnim galerijama.

MagMe: Koliko je teže reći “ne moram” kad živiš i radiš u kreativnoj industriji u kojoj je tvoj rad konstantno izložen na društvenim mrežama, na kojima se čini da je sve mjerljivo i usporedivo?

JB: Ne opterećujem se time, mislim da kreativan rad ne bi smio podleći usporedbama. Mislim da je zdravije ne biti stalno prisutna, nego prisutna u radu. Ne moram proizvoditi sadržaj brže nego što mogu stvarno stvarati.

MagMe: Postoji li nešto što si godinama radila jer se “tako očekuje”, a danas bi to bez zadrške odbila?

JB: Ne.

MagMe: Osjećaš li da žene i dalje moraju dodatno objašnjavati svoju ambiciju? Ili suprotno, odluku da uspore?

JB: Ne osjećam to isključivo iz razloga jer sam okružena divnim ambicioznim, snažnim poslovnim ženama koje iz dana u dan sve više motiviraju.

MagMe: Što si u aspektu majčinstva shvatila da “ne moraš”, a što je ono oko čega nema kompromisa kod tebe?

JB: S djetetom sam shvatila da ne moram sve sama i da savršenstvo nije ni cilj ni realnost.

Ne moram kontrolirati svaki detalj dana, da bi dan bio dobar.

MagMe: Kako postavljaš granice – primjerice, kako pristupaš nekome tko naručuje djeko od tebe, radiš li u nekim gabaritima ili preferiraš potpunu slobodu kod stvaranja?

JB: Ovisi o projektu, no najčešće je format jedina stvar koja se dogovara, sve ostalo je na meni, odnosno imam potpunu slobodu. Na druge opcije ne bih pristala.

MagMe: Koliko ti je bitan vizualni iskorak sa svakom novom serijom ili si posvećena graditi konzistentan i prepoznatljiv stil? Je li taj pritisak stalno kreiranja “nečeg novog” upravo ono što si odlučila da “ne moraš”?

JB: Svaka moja nova serija nosi određeni iskorak, smatram da sam premlada da bi se vezala za jedan patent po kojem radim. Naravno da je prepoznatljivost prisutna, no uvijek sam više za iznenađenja – kako kod sebe tako i kod drugih.

MagMe: Koji savjet bi dala sama sebi prije 20 godina vezano uz očekivanja društva koja su te pratila?

JB: Iskreno, radije bi ja danas dobila savjet od mlađe verzije sebe!

* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.

Fotografije i video: Vigor Klaić

Posebno zahvaljujemo hotelu Esplanade Zagreb na ustupljenom prostoru za fotografiranje intervjua i snimanje videa.