“Ja kao žena ne moram…” – Nensi Perić Terčić

Iako njezina okolina nikad nije sumnjala u to da će od ljubavi prema superautomobilima stvoriti biznis, u životu je donosila i odluke koje su bile suprotne očekivanjima, ali zbog kojih ne žali. Snagu pronalazi upravo u toj slobodi: koju osjeća jer radi posao koji voli, koju osjeća kad sjedne za volan i koju osjeća kad donosi odluke kojima slijedi svoj instinkt.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by MagMe (@magme.hr)

Dinamičan život, obilježen ljubavi prema uživanju u vožnji, putovanjima i hrani, kao i sloboda koju osjeća i privatno i poslovno, upravo su ono što ona smatra uspjehom. Iako kaže da još uvijek traži granicu između onoga što može i što ne mora, nije opterećena očekivanjima drugih i zna da ne mora zadovoljiti sve oko sebe. A njezin stav rezultirao je time da je zadovoljna sama sa sobom – iako još uvijek ima velike snove koje želi ostvariti.

Za nju, granice ne postoje, ne samo kad se nalazi u automobilu na trkaćoj stazi, već i u svakodnevnom životu. U nastavku otkrijte što nam je sve ispričala!

MagMe: Ti si žena u muškom biznisu – je li strast za brzinom i superautomobilima oduvijek postojala i kad si je odlučila pretvoriti u posao?

Nensi Perić Terčić: Strast je postojala od ranije. Ljubav prema automobilima i brzini krenula je kao hobi, iz čistog interesa i uživanja u tom svijetu. Upravo zato mislim da je to i najbolji način da se uđe u bilo koji posao. Kad nešto prvo voliš, kad te to iskreno zanima, onda sve dolazi prirodno. S vremenom je taj hobi prerastao u ozbiljniju priču i posao, ali ta početna strast je i dalje ono što me pokreće.

MagMe: Je li odluka o tvojoj karijeri bila nešto izvan očekivanog za tvoju okolinu i kako si se nosila s tim reakcijama?

NPT: Zapravo nitko nije bio posebno iznenađen, jer je ljubav prema automobilima nešto o čemu sam oduvijek govorila. Ljudi iz moje okoline znaju koliko me taj svijet zanima i koliko me veseli, tako da je mnogima bilo sasvim prirodno da sam na kraju završila upravo u tom području. Sjećam se poruke koju mi je poslala prijateljica nakon što sam objavila moj projekt NEVERLIFT. Napisala je samo: “Sad si tamo gdje oduvijek pripadaš”. Ta rečenica mi je ostala posebno draga jer je na jednostavan način opisala cijeli moj put.

Kad radiš nešto što stvarno voliš, onda to nekako uvijek pronađe put do tebe.

MagMe: A jesi li u privatnom životu donijela odluke koje su bile izvan očekivanja okoline?

NPT: Mogu reći da moji prijatelji i ljudi koji me dobro poznaju znaju da sam osoba koja se ne boji donijeti i pomalo “lude” odluke.

Kod mene je uvijek bilo tako, kad nešto osjetim kao ispravno ili me nešto jako privuče, spremna sam to pokušati, čak i ako na prvu djeluje izvan očekivanja.

Zato ih zapravo ništa previše ne iznenađuje, jer znaju da sam spontana i da volim slijediti svoje ideje i instinkt. Upravo takav pristup me često i doveo do zanimljivih iskustava, kako u privatnom životu, tako i u poslu.

MagMe: Primjer si toga da žene mogu sve. Koji je trenutak za tebe bio prekretnica u kojem si shvatila da, iako možeš sve, nešto jednostavno ne moraš?

NPT: Iskreno, mislim da taj trenutak još nisam potpuno doživjela.

Još uvijek učim gdje su granice između toga da nešto mogu i toga da nešto zapravo ne moram.

Ono što sam naučila je da se takve stvari ne događaju preko noći. Svake godine, 1. siječnja, postavim si neke nove odluke i male promjene koje želim uvesti u život kako bi mi bilo bolje i lakše. Pokušavam ih stvarno ispoštovati i polako graditi balans. Za mene je to procesm korak po korak, bez velikih naglih promjena, nego kroz stalno učenje o sebi.

MagMe: Koliko je teško redefinirati uspjeh izvan klasičnih okvira – poput posla od 9 do 5 i raznih titula?

NPT: Za mene je to zapravo dosta prirodno. Oduvijek sam bila osoba koja ne funkcionira najbolje u klasičnom okviru “od 9 do 5”. Naravno, nikad ne treba reći nikad, ali mislim da bi mi se bilo teško priviknuti na takav ritam. U poslu kojim se bavim svaki dan je drugačiji. Nekad radim i po 15 sati dnevno, a nekad 6, sve ovisi o tome što posao u tom trenutku traži.

Takav način rada meni odgovara jer donosi dinamiku i slobodu, a upravo to za mene predstavlja i jedan oblik uspjeha.

MagMe: Kad si u automobilu, za tebe granice ne postoje – ili prelaziš one fizičke s konstantnim putovanjima ili rušiš granice brzine na trkaćoj stazi. Gdje si postavila granice u privatnom životu i odnosima?

NPT: S obzirom na to da imam malo slobodnog vremena, naučila sam postaviti jasne granice oko toga na koga i na što ga trošim.

S godinama sam shvatila da ne moram zadovoljiti sve ljude i svačija očekivanja.

Danas mi je najvažnije vrijeme provoditi s osobama koje su mi stvarno bliske i koje mi znače, a ostatak energije usmjeravam na posao koji volim. Kad imaš jasan fokus na ono što ti je zaista bitno, onda je puno lakše postaviti i čuvati te granice.

MagMe: Kako izgleda jedan tipičan dan u životu vlasnice platforme superautomobila?

NPT: Kod mene zapravo ne postoji tipičan dan. Sve ovisi o tome organiziram li event na Automotodromu Grobnik ili sam u inozemstvu s klijentima, jer se bavim i prodajom automobila. Kad sam na stazi i imamo event, dan je dosta intenzivan. Ujutro kreće kontrola i priprema automobila – provjera vozila, logistika oko izmjene guma i organizacija svega što je potrebno da sve funkcionira kako treba. Nakon toga slijedi doček klijenata na stazi i cijeli program vožnji. Ručak je vrlo često u hodu, jer je dan pun aktivnosti. Na kraju dana, bez obzira na to kad završim, uvijek si uzmem vrijeme za kratku šetnju i trening, to mi je način da se malo resetiram nakon svega.

MagMe: Iako izgleda kao da ne staješ, dopustiš li si ponekad odabrati mir, sporije tempo ili “manje”, čak i kad znaš da možeš više?

NPT: Iskreno, još nisam došla u fazu u kojoj biram sporiji tempo. Ako znam da mogu više, najčešće ću upravo to i odabrati. Volim iskoristiti prilike koje mi se pojave, bilo da su privatne ili poslovne. Kod mene se privatni i poslovni život često isprepliću. Puno putujem zbog posla, ali u tim putovanjima uvijek pronađem i trenutke za sebe, pa se te dvije strane života prirodno spoje. Moj raspored ponekad izgleda pomalo kaotično, ali meni je ta dinamika zapravo prirodna i daje mi energiju. Za mene mir ne znači nužno sporiji tempo – ponekad je moj mir upravo u tom ritmu.

MagMe: Društvene mreže nameću rutine, estetiku i tempo života. Jesi li ikad svjesno odlučila ne pratiti trend – i kako je to utjecalo na tvoj osjećaj slobode?

NPT: Društvene mreže su važan dio mog posla i naravno da ih pratim. Važno mi je da sadržaj koji objavljujemo bude estetski lijep, ali još važnije da realno prikazuje ono što ljudi zaista mogu doživjeti kod nas. Ne volim stvarati nerealnu sliku – želim da iskustvo u stvarnosti bude jednako dobro kao i ono što su vidjeli online. Privatno se ipak trudim ne opterećivati previše trendovima.

Društvene mreže su dobar alat, ali ne dopuštam da diktiraju moj život.

Važno mi je da ono što dijelim ostane autentično i povezano sa stvarnim životom.

MagMe: A što u tvojem životu beskompromisno mora postojati?

NPT: Moje dvije najveće strasti su automobili i hrana. Automobili su svijet u kojem živim i radim , adrenalin, brzina i sve što dolazi uz to. S druge strane, hrana je moj način da usporim i uživam. Volim istraživati restorane, nova mjesta i okuse, posebno kad putujem. Na neki način, gdje god idem, ta dva svijeta uvijek idu sa mnom.

MagMe: Koje savjete bi dala sebi prije 20 godina vezano uz očekivanja društva koja su te pratila?

NPT: Često sam donosila odluke koje su bile suprotne očekivanjima drugih ljudi. Na tom putu sam vjerojatno ponekad i razočarala neke ljude, ali to je bio dio mog puta i odluka koje sam smatrala ispravnima za sebe. Danas mi zbog toga nije žao. Naučila sam da je važno ostati vjeran sebi i svom osjećaju, jer na kraju upravo to vodi prema životu i poslu u kojem se zaista pronalaziš. Tako da, jedini savjet koji bi si dala je da još više slušam svoje srce i instinkte.

* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.

Fotografije i video: Vigor Klaić

Posebno zahvaljujemo hotelu Esplanade Zagreb na ustupljenom prostoru za fotografiranje intervjua i snimanje videa.