Tena Majetić Škugor: “Posao se ne nasljeđuje prezimenom, nego radom – i svaki projekt mi je dokaz da instinkt nikad ne griješi”
U svijetu ugostiteljstva, vjenčanja i evenata, Tena Majetić Škugor već godinama postavlja standarde. Kao vlasnica cateringa Majetić, restorana Eateria i prostora za vjenčanja i druge evente Majestic Park, izgradila je tri prepoznatljiva brenda koji spajaju estetiku, emociju i funkcionalnost.
U razgovoru za MagMe Studio, Majetić Škugor je progovorila o svojim počecima, izazovima, lekcijama koje ju vode, ali i o novoj ulozi koja je uskoro iščekuje – onoj majke – koja joj donosi sasvim novu perspektivu. Ono što ova poduzetnica naglašava kao dio svojeg uspjeha je fenomenalan tim, ali i činjenica da nije pristajala na kompromise te se radom željela dokazati i srušiti predrasude. Što nam je sve otkrila u inspirativnom razgovoru, saznajte u nastavku.

MagMe: Poduzetnica si već dugi niz godina, iza tebe su tri uspješna biznisa. Kako je sve počelo?
Tena Majetić Škugor: Počelo je zapravo ne sa mnom, nego s obiteljskim biznisom. Tata je prije više od 30 godina započeo svoj put u ugostiteljstvu otvarajući restoran. Ja sam išla obrnutim putem – naslijedila sam od njega catering i kasnije otvorila restoran Eateria. Već otprilike s 18 godina meni nije bilo upitno čime ću se baviti. Ne zato što mi je to bilo nametnuto – kod nas se doma ništa nije forsiralo. Moja sestra je u potpuno drugom smjeru i ima našu punu podršku. Ali meni je tata tad rekao: “Ako želiš jednog dana naslijediti posao, moraš ga upoznati iznutra”. I tako sam krenula, bez puno razmišljanja – odmah u svijet rada.
MagMe: Kako ti je bilo s 18 godina preuzeti odgovornost?
TMŠ: Ne bih rekla da mi je bilo teško, više izazovno. Sve je izazovno, ali sve ima svoje “zašto”.
Naučili su me da posao ne nasljeđuješ prezimenom, nego radom.
I iskreno, meni je bilo možda i teže jer sam mlada, žena, plava i bivša manekenka – sve predrasude u jednoj osobi. Ali uvijek mi je bilo drago kad bih vidjela iznenađenje na licima ljudi kad shvate da znaš što radiš. To mi je postao jedan od najdražih osjećaja – kad radom razbiješ stereotipe.
MagMe: Eateria i Majestic Park tvoja su autorska ostvarenja. Kako su nastale te ideje?
TMŠ: Eateria je nastala prije pet godina, u vrijeme epidemije koronavirusa – u najgore moguće vrijeme za pokretanje restorana. Tada je catering bio potpuno ugašen i nisam imala puno opcija. Ali nisam željela otpustiti ljude, nisam htjela smanjivati plaće. Rekla sam mami: “Idem do kraja, makar prodala stan, samo da naš tim ostane zajedno”. Svi su mislili da sam luda, ali ja sam jednostavno vjerovala da će to uspjeti. I taj instinkt me nije prevario. Krenuli smo s konceptom gableca, ali vrlo brzo shvatili da se tu krije ozbiljna priča. Danas Eateria puni pet godina i obilježit ćemo to proslavom i novim menijem. Imam fenomenalan tim i stvarno sam ponosna na to što smo stvorili.
Majestic Park je, s druge strane, proizvod dugogodišnjeg planiranja i sanjanja. Radila sam u industriji vjenčanja i evenata i stalno imala osjećaj da Zagrebu fali prostor koji je dovoljno poseban.
Nisam željela kompromis – htjela sam mjesto koje ispunjava sve kriterije koje sam si zadala.
I kad se pojavila prava lokacija, znala sam da je to to. Majestic Park je otvoren u idealnom trenutku, a danas završava svoju drugu sezonu i prepoznat je kao destinacija koja je, završavajući svoju drugu sezonu, prepoznata kao jedinstvena oaza mira i destinacija koja predvodi trendove u wedding industriji.

MagMe: Imaš tri uspješna brenda – catering, restoran i event prostor. Kako izgleda tvoj dan?
TMŠ: Kao dan mame troje djece! Svaki biznis traži svoje vrijeme i pažnju. Budim se rano, najčešće u šest ujutro – volim to jutarnje vrijeme kad sve još miruje. Niti jedan dan mi nije isti, i to mi je najveći plus. Naravno, ne mogu sve sama.
Imam sjajan tim ljudi kojima potpuno vjerujem, pa se mogu fokusirati na strateške odluke i razvoj.
Svaki dan donosi nešto novo – i upravo to volim kod svog posla.
MagMe: U industriji vjenčanja si više od desetljeća. Kako pronalaziš inspiraciju nakon toliko godina?
TMŠ: Industrija vjenčanja je istovremeno iscrpljujuća i prekrasna. Ono što me i dalje drži su kreativnost i emocija. Uvijek kažem – vjenčanje najviše osjete mladenci i ljudi koji ga ispunjuju. Trudimo se da svako bude drugačije, da ima dašak mladenaca. Nije sve u dekoraciji i meniju – bitna je atmosfera, emocija, detalji koji nose priču.
MagMe: A koja je najluđa stvar koju su te mladenci ikad tražili?
TMŠ: Uh, bilo ih je! Jednom su mladenci poželjeli da konobari budu operni pjevači. I stvarno smo angažirali profesionalce koji su, kad je zadnje jelo bilo posluženo, zapjevali. To je bio trenutak koji nikad neću zaboraviti! A imali smo i “padanje torte” – naravno, namjerno. Volim kad netko donese ideju koja malo iskoči iz klišeja, to unese novu energiju.

MagMe: A ti na svojem vjenčanju imala i tattoo kutak, zar ne?
TMŠ: Jesam! Gosti su se mogli tetovirati, a i ja sam napravila dvije tetovaže. Na lijevoj ruci imam obris konja, što simbolizira prijateljstvo i ljubav prema jahanju. Na desnoj sam istetovirala datum kad je moja prijateljica iz Ukrajine došla u Hrvatsku. To su za mene vrlo emotivne tetovaže, podsjetnik na ljude koji su obilježili moj život.
MagMe: Konji su tvoj veliki dio života. Jesu li ti i bijeg od svakodnevice?
TMŠ: Jahanje je moj oblik terapije. Zamijenila sam sve kave, ručkove i joge za minute provedene u štali ili na turnirima. Meni dan ne završava s njima – meni dan počinje s njima. Ne volim reći da su ispušni ventil, ali energija koju mi daju ne može se ničim nadomjestiti. To je moj najčišći mir.
MagMe: Uz sav posao i konje – imaš li vremena za išta drugo?
TMŠ: Imam, ali volim da mi dan bude ispunjen. Trenutno uređujem kuću na Zlarinu, volim putovati i često putujem i sa suprugom kad on putuje poslovno – uvijek nađem neku “izliku” za putovanje. Treniram pilates, i volim čuvati djecu svojih prijateljica – to me opušta. Kad nešto voliš, uvijek nađeš vremena.
MagMe: Poduzetništvo nosi i uspone i padove. Koje si najveće greške naučila ne ponavljati?
TMŠ: Prvo i osnovno – ne zadržavati “pijavice”. Bilo da su to zaposlenici, partneri ili suradnici – ako nešto ne funkcionira, treba to riješiti. Odgađanje takvih situacija donosi samo lošu energiju. Kad to napraviš, doslovno prodišeš. Nekad sam znala pretjerano reagirati na svaku promjenu. Danas sam mirnija.
Ne postoje problemi, postoje samo situacije koje treba riješiti.
To je lekcija koja mi je promijenila način razmišljanja.
MagMe: Mlađe generacije danas često kritiziraju “24/7” mentalitet. Kako ti na to gledaš?
TMŠ: Prije nisam znala stati. Danas mogu. Imam fenomenalan tim i zato mogu disati mirnije. U ovom poslu ne postoji klasično radno vrijeme, godišnji odmor ni bolovanje, ali meni to ne smeta. Ja živim sa svojim poslom i smatram to benefitom, ne teretom. Posao je moj život, ali i moj izbor.

MagMe: Što najviše voliš u poslu, a što ti donosi stres?
TMŠ: Najviše volim dinamiku – stalne promjene, projekte, ljude, putovanja. Nikad nije dosadno i uvijek postoji prilika za nešto novo. A stres… Danas ga više ne doživljavam isto. Prije 10 godina me svaka sitnica mogla izbaciti iz takta. Danas kad nešto pođe po zlu, samo kažem: “Ok, imamo situaciju, idemo je riješiti”. Mir koji sada imam dolazi s iskustvom i povjerenjem – u sebe i u ljude oko mene.
MagMe: Idealno vrijeme za mir – jer uskoro postaješ mama! Kako se osjećaš?
TMŠ: Presretno. Trudnoća mi je fenomenalna i sve ide glatko. Od početka sam znala da će se sve posložiti kako treba. I da, imamo ime, Mei -to sam odlučila davno. Ona već sad prati moj tempo – zajedno smo bile u Rimu, hodale po 20 tisuća koraka dnevno! Na početku trudnoće sam čak i jahala. Sad više samo povremeno sjednem na konja, čisto da osjetim tu povezanost. Konji su dio mene i teško bi bilo zamisliti dan bez njih.
MagMe: Hoće li te majčinstvo inspirirati na nove poslovne projekte?
TMŠ: Zapravo da, već jest. Zadnje dvije godine razvijamo vlastitu farmu u sklopu Majestic parka – imamo svoja polja, sadimo povrće i voće, uzgajamo kokoši, janjad i ovce. Ideja je stvoriti zatvoren krug – od zemlje do tanjura. U mojoj obitelji se uvijek pazilo što jedemo i što unosimo u sebe, i taj pristup sam prenijela i u posao. Kvaliteta nam je uvijek važnija od kvantitete. Trudnoća me dodatno osvijestila da više ne razmišljam samo o sebi, nego i o tome što prenosim dalje – na dijete, ali i na goste. Sve što radimo, radimo svjesno.
MagMe: Predivno zaokružena priča – od obitelji do poslovanja.
TMŠ: Upravo tako. Volim reći da se sve što radim nekako povezuje, kroz kvalitetu, ljude, emociju i odgovornost. Sve što zacrtam, na kraju najčešće i ostvarim. Tako da vjerujem da će se i farma uskoro potpuno razviti – to je moj done deal.
MagMe: I za kraj – što bi poručila mladim ženama koje tek kreću u svijet poduzetništva?
TMŠ: Da se ne boje. Da vjeruju instinktu više nego planu. Da prihvate da neće sve ići glatko, ali da je svaki izazov prilika. I da ne traže ravnotežu – jer kad voliš ono što radiš, posao i život postanu jedno.
* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.
Fotografije: Vigor Klaić
