Pogledala sam mjuzikl “The Devil Wears Prada” u Londonu koji mi je ostao u nezaboravnom sjećanju
Svi imamo onaj jedan film koji nas uvijek iznova uspije razveseliti, zar ne? Za mene je to “The Devil Wears Prada”. Kad sam saznala da je ovaj legendarni film pretvoren u mjuzikl na West Endu, nisam mogla odoljeti da ga ne pogledam. Odmah sam znala da će to biti nezaobilazni dio mojeg idućeg londonskog putovanja. Bila sam spremna uploviti u svijet glamura i visoke mode koji će me, kako se ispostavilo, potpuno očarati.
Već pri samom ulasku u Dominion Theatre osjetila sam onu posebnu energiju koja dolazi s kazališnim spektaklima. Crveni tepih, elegantno uređeno predvorje, svjetla reflektora – sve je odavalo dojam glamura. Sjedala su bila udobna, ali nije to bio razlog zašto sam jedva sjedila mirno. Napetost i uzbuđenje rasli su dok su se svjetla prigušavala, a zavjesa podizala. Od prve note pa sve do posljednje, bila sam potpuno očarana.
Mjuzikl je pravi spektakl; od glazbe koju je kreirao legendarni Elton John, do briljantne koreografije Jerryja Mitchella. Radnja prati dobro poznatu priču: Andrea (Andy) Sachs, mlada novinarka, našla se u svijetu visoke mode kao asistentica hladne i nepopustljive Mirande Priestly. Vanessa Williams, koja utjelovljuje Mirandu, ostavila me bez daha. Njeno sarkastično izgovaranje nezaboravnih rečenica poput: “Florals? For spring? Groundbreaking”, bilo je jednako snažno i upečatljivo kao i u filmu.
Ipak, kostimi su bili pravo čudo. Svaka promjena garderobe donosila je novu dozu glamura – od svjetlucavih haljina i profinjenih odijela, do simpatičnih balerinki koje su obilježile Andyjin početak u svijetu mode. No, kostimografija nije bila samo lijepa, ona je pričala priču. Kroz svaki modni odabir mogli ste vidjeti transformaciju Sachs, koja se malo po malo prilagođava svijetu u kojem se našla.
View this post on Instagram
Iako sam prije odlaska čitala mješovite recenzije, moje iskustvo bilo je neizmjerno pozitivno. Georgie Buckland, koja je utjelovila Andy, donijela je liku svježinu i mladenačku energiju, dok je Amy Di Bartolomeo kao Emily bila apsolutno briljantna. Njezine duhovite replike ispunile su dvoranu smijehom, a njezina vokalna izvedba pjesme “Runway” bila je pravo glazbeno zadovoljstvo. Matt Henry, u ulozi Nigela, dodao je emotivnu dubinu koja me istinski dirnula.
View this post on Instagram
Jedan od detalja koji mi se posebno svidio bio je način na koji su promijenili lik Andyjinog dečka Natea. Umjesto nezadovoljnog i pasivnog lika kakvog pamtimo iz filma, Nate je prikazan kao podržavajući i empatičan partner. Ta promjena unijela je suvremeniji i zreliji ton u priču, što je bio osvježavajući dodatak.
Mjuzikl nije imao niti jedan dosadan trenutak. Glazba, scenografija i koreografija bile su besprijekorne, ali ono što ga je zaista izdvojilo je njegova emotivna srž – priča o ambicijama, kompromisima i cijeni uspjeha.
View this post on Instagram
Kada je mjuzikl završio, osjećala sam se kao da sam upravo izašla iz bajke oživljene na kazališnim daskama, prepune glamura i emocija. Ovo nije bio samo mjuzikl, ovo je bio doživljaj koji vas uvuče u svoj svijet i ostavi bez daha. Ako se ikada nađete u Londonu, “The Devil Wears Prada” je mjuzikl koji jednostavno morate doživjeti – glamur i energija će ostati s vama dugo nakon što se svjetla kazališta ugase.
* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.
Fotografije: Instagram, privatna arhiva