Latica Martinis 14.10.2025.

Život u Iblerovoj zgradi: Idemo u jedan sjajno adaptiran stan u kojem umjetnost, dizajn i karakter vlasnika nisu dekor, nego svakodnevica

U samom centru Zagreba, u jednoj od zgrada legendarnog arhitekta Drage Iblera, predstavljamo vam adaptirani stan koji je sjajan primjer kako se poštovanje prema arhitektonskoj baštini može spojiti s potpuno suvremenim načinom života. Na 110 četvornih metara, arhitekt Damir Sekulić iz studija Centralna perspektiva osmislio je dom za svoju partnericu i sebe. I moramo priznati, napravio je sve kako treba!

Naime, ponekad je najbolja intervencija ona minimalna. Iblerov tlocrt, s trakastim prozorima duž obiju fasada i loggiama na oba kraja stana, već je sam po sebi bio veliki benefit ovog životnog prostora. Prostrane sobe, prirodno svjetlo koje ulazi s dvije strane, osjećaj prozračnosti, sve to nije tražilo revoluciju, nego pažljivu adaptaciju i osvježenje materijala.

U kuhinji i na loggiama restauriran je originalni terrazzo pod, čije su smeđe nijanse postale svojevrsna vodilja za cijeli projekt. Odatle dolaze mat “čokoladne” fronte kuhinje i jasen furnir koji se provlači kroz stan poput tanke niti, suptilno, ali dosljedno.

Odmah nakon ulaza, kroz manje predsoblje, otvara se veliki prostor koji spaja dnevni boravak, blagovaonicu i kuhinju. To je mjesto gdje se u suštini događa život, kuhanje, razgovori, druženja s prijateljima. Šank obložen vučenim metalom plastificiran u istu boju povezuje kuhinju i blagovaonicu, a uz veliki stol Jean hrvatskog dizajnerskog dvojca Regular Company za Artisan pridružili su se i prepoznatljivi stolci Neva, također hrvatski dizajn.

S druge strane, smjestila se pak modularna sofa Noah. U pitanju je njemački dizajnerski start-up Noah Living koji naglasak stavlja na fleksibilnost i udobnost. Uz nju je skladno pridružen stolić koji je dizajnirala arhitektica Nera Jelaska, a knjige su našle dom na modularnom, akcentnom regalu danskog brenda New Works. Crni metalni nosači i police od jasena ne nameću se, već se stapaju sa zidom i vizualno produljuju prostor.

U kutku za čitanje čeka fotelja Mad Joker Marcela Wandersa za Poliform. U pitanju je ona vrsta komada namještaja u koju se udobno smjestiš nakon dugog dana, s knjigom u ruci i šalicom čaja.

U drugom traktu stana, onom malo intimnijem, smjestile su se spavaća i radna soba, s walk-in kupaonicom između. Kako doznajemo, dio je to stana koji je zahtijevao ozbiljniju prilagodbu suvremenim standardima. U spavaćoj sobi, zid uz uzglavlje kreveta prekriven je tako sivim teksturiranim premazom koji stvara blag kontrast toplini drveta i neutralnim tonovima tkanina.

Kupaonica je direktno povezana sa spavaćom sobom takozvanim filomuro vratima koja izgledaju kao da su obična fronta ormara. No, to je ona vrsta detalja koji ne potražuje pažnju, ali čine cijeli prostor znatno elegantnijim i fluidnijim.

Mali hodnik koji vodi prema radnoj sobi pretvoren je u minijaturnu galeriju koju ne možete ne zamijetiti. Ondje ćete tako pronaći upečatljivi plakat za kultni Hitchcockov Vertigo, Vizkulturin plakat Maše Barišić, ulje na platnu Bartola Galovića koje pak osvjetljava uvijek rado viđena Arigato zidna rasvjeta s potpisom Grupe.

No, kad govorimo o ljubavi prema umjetnosti, vlasnici ovog stana itekako drže do nje, pa se galerijski moment nastavlja i na preostalim zidnim površinama, ali i policama stana. Oni su u cijelom stanu ispunjeni radovima suvremenih hrvatskih umjetnika, skulpturom Nikole Vrljića, uljem na platnu Jelene Bando, akvarelima i sitotiskom Marija Miličića, akvarelima Luise Pascu. Tu su i digitalne grafike brenda Lineal te nekoliko geografskih karata koje odaju arhitektovu osobnu strast.

Radna soba nije samo radna, i ona je u ulozi svojevrsne mini galerije, a povremeno i gym, što velikodušna kvadratura ovog životnog prostora bez problema omogućuje. U vremenu brzih trendova i instant rješenja, ovaj stan predstavlja nešto drugo: život koji se ne prilagođava trendovima i pomodarskim rješenjima, nego traži autentičnost.

Ono što ovaj projekt čini posebnim, prije svega, nije luksuz ni spektakl, nego poštovanje. Poštovanje prema Iblerovoj arhitekturi, prema kvaliteti izvorne gradnje, prema načinu na koji ljudi zaista žive. Hrastovi parketi u francuskom vezu, pažljivo birana rasvjetna tijela u ulozi pomno biranih akcenata, sve je tu da stvori osjećaj smirenosti i ravnoteže, bez ikakve potrebe za dokazivanjem.

U konačnici, ovo nije stan iz kataloga. Ovo je dom u kojem karakter samih investitora, arhitektura, dizajn i umjetnost nisu odvojene kategorije, već sastavni dio svakodnevice, kao što i treba biti.