KOLUMNA | Što kad dijete treba smršaviti? Savjeti za roditelje koji žele zdravlje, a ne traume

Članak pišu psihologinje, stručnjakinje u području obiteljske psihologije, okupljene u platformi za praćenje i poticanje djetetova razvoja Psidacta. Sve njihove Moms Club kolumne možete pročitati na ovom linku.

Centriranost života u velikim gradovima koja se veže i uz sjedilački načina života, prekomjerne konzumacije procesuirane hrane i sve manje strukturiranog kretanja – osobito na otvorenom – stvorila je tihi problem koji često zanemarujemo sve dok ne postane vidljiv. A kad postane vidljiv – često ne znamo kako reagirati.

Kako se ponašati kad dijete ima višak kilograma

Prvo i najvažnije – dijete nije problem! Problem je situacija. I ona se ne rješava kaznama, zabranama i sramoćenjem, nego vođenjem i razumijevanjem.

Kad primijetimo da dijete ima višak kilograma koji potencijalno utječe na njegovo zdravlje, važno je ostati smiren. Ne dramatizirati. Ne komentirati izgled. Ne vagati dijete svakodnevno. Ne mjeriti svaki zalogaj.

Umjesto toga, fokus treba preusmjeriti s izgleda na navike. Postavite si pitanja poput – koliko se krećemo u danu, kako izgledaju naši obroci, jesmo li dovoljno vani, znamo li prepoznati kada smo siti, a kada jedemo iz dosade…

Cilj nije da dijete “smršavi” radi ljepote, već da usvoji navike koje vode zdravijem životu, boljoj energiji i sretnijem djetinjstvu.

Razgovarati s djetetom o tome ili ne?

Roditelji često pitaju: trebamo li uopće djetetu reći da treba smršaviti? Moj odgovor je – ne na taj način.

Otvoreni razgovori o zdravlju su važni, ali ti razgovori ne smiju imati ton osude, srama ili fokus na estetiku. Umjesto da kažemo “moraš smršaviti”, možemo reći “vidim da si brzo ostao bez daha, hajdemo zajedno više šetati po vani” ili “hajdemo zajedno izabrati doručak koji će ti dati više energije u školi”.

Dakle, ne trebamo izgovarati riječ “dijeta”. Dijete treba promjenu okruženja, rutine i podršku, a ne osjećaj da nešto s njim nije u redu. Ako se te promjene uvedu obiteljski – bez etiketiranja djeteta – puno su veće šanse da će dijete dugoročno usvojiti zdravije obrasce hranjenja.

Roditelj kao model

Dijete neće jesti tikvice ako ih nikad ne vidi na vašem tanjuru. Neće ugasiti ekran i otići van ako vas ne vidi kako to radite. Neće piti vodu, dok vi pijete sok.

Kao roditelji, mi smo prvi i najvažniji model ponašanja. Ako govorimo o važnosti doručka, a sami ispijamo kavu na prazan želudac – poruka je jasna. Ako potičemo dijete da jede više povrća, a sami biramo brzu hranu – dijete vidi, pamti i oponaša.

Dobra vijest je da promjena ne mora biti savršena. I male stvari znače: zajedničke šetnje, priprema obroka vikendom, zdrave grickalice dostupne kod kuće, rutina odlaska na spavanje…

Sve to šalje poruku: zdravlje je važno, i zajedno radimo na tome.

Stigma društva i rizik od razvoja poremećaja prehrane

U ovom razgovoru o zdravlju ne možemo ignorirati društvenu stigmu i rastući broj djece s poremećajima prehrane. Djeca su osjetljiva. Vršnjaci znaju biti brutalno iskreni. Mediji i društvene mreže bombardiraju ih nerealnim standardima ljepote.

Ako uz to i od kuće dolaze komentari poput “tko će te takvog/u voljeti?” ili “kako ćeš izgledati na bazenu”, dijete može razviti ozbiljan osjećaj srama, što je plodno tlo za poremećaje prehrane.

Umjesto da budemo još jedan izvor pritiska, budimo sigurna luka.

Naučimo djecu da zdravlje ne izgleda i ne postiže se uvijek isto. Da je tijelo mjesto u kojem živimo i koje njegujemo, a ne predmet tuđeg komentiranja. Da nema hrane koja je “zločesta”, samo navika koje mogu biti korisne ili štetne.

Važni savjeti dječjeg psihologa

• Ne komentirajte izgled djeteta – fokusirajte se na zdravlje i energiju, ne na težinu.
• Izbjegavajte riječi poput “dijeta”, “debljina” ili “smršav” – one stvaraju osjećaj srama i krivnje.
• Ne izdvajajte dijete – mijenjajte navike cijele obitelji, ne “tretirajte” samo dijete s viškom kilograma.
• Budite model – pokažite zdravije navike vlastitim ponašanjem, a ne samo riječima.
• Uvedite više kretanja kroz igru – šetnje, bicikliranje, rolanje ili zajedničke aktivnosti na otvorenom, a ne upis na puno aktivnosti.
• Ne zabranjujte hranu, pogotovo ne na posebnim događanjima, posebice rođendanima. Umjesto zabrana, učite o ravnoteži i umjerenosti.
• Ne koristite hranu kao nagradu ili kaznu . to dugoročno stvara emocionalni odnos prema hrani.
• Pratite emocionalno stanje djeteta – ako se povlači, izbjegava društvo ili pokazuje opsesiju hranom ili tijelom, potražite stručnu pomoć.
• Gradite samopouzdanje kroz pohvalu truda, a ne izgleda – neka dijete zna da je vrijedno i voljeno, bez obzira na težinu.

* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.

Fotografije: Dupe