Nova definicija osnaživanja žena: Što se ženama nameće i što one biraju ne raditi
Iako je u potpunosti jasno da su žene uspješne, snažne, nezaustavljive te mogu baš sve, ove godine, umjesto snage i izdržljivosti želimo staviti fokus na svjesno odustajanje od nametnutih očekivanja. Heroine ove priče su žene koje znaju da mogu sve, ali koje biraju da, unatoč tome, neke stvari ne rade.
“Ja kao žena ne moram…” tako je poruka koju uoči ovog Dana žena želimo promovirati jer se snaga ovdje ne očituje u onome što žena mora biti ili učiniti, već u slobodi da odluči što više ne mora.
Žene osjećaju pritisak da moraju ispuniti očekivanja okoline, a slušajući poruke “budi jača, budi bolja, budi više” ponekad mogu zaboraviti na sebe.
Prava snaga je u tome da žene odluče nešto ne raditi, pogotovo ako to rade samo zbog očekivanja drugih, i da znaju postaviti granice.
Tako se, u konačnici, mogu osjećati zdravije i pozitivnije u pogledu sebe, svojih privatnih i poslovnih ostvarenja i očekivanja.
U današnjem svijetu od žena se očekuje da su izvrsne na poslu, posvećene majke i supruge, da su zdrave, sređene, nasmijane i da vode brigu o sebi, ali i da, uz sve, stignu posvetiti svoje vrijeme druženju s prijateljicama, obitelji i osobnom ili poslovnom rastu, kao i tome da njihov dom bude besprijekoran. Ustaljene norme ženama konstantno nameću stereotipne zadatke i očekivanja društva, za koje se podrazumijeva da ih žena radi. Ali isto tako, to je prilika da žene same odaberu što žele i ne žele raditi te da upravo iz tog izbora izvuku svoju najveću snagu.
Danas biti žena znači moći i poslovno i privatno odabrati nešto što je izvan normi.
Ne moramo nositi neudobnu odjeću da bismo bile stylish ili, pak, pratiti trendove, ako to ne želimo. Ne moramo slijepo slijediti 10 koraka beauty rutine s društvenih mreža, imati savršenu kožu i skrivati svoje podočnjake. Ne moramo kuhati ili jesti zdravo svaki dan. Stan ne mora svaki dan blistati, suđe i rublje ne moraju uvijek biti svježe oprani, niti moramo biti stalno zaposlene i živjeti užurbano da bi nas okolina smatrala uspješnima. Ne moramo birati poslove “od 9 do 5” ili baviti se nečime što ne volimo raditi. Kao mame, moramo odabrati dati si oduška da ponekad nećemo biti sve, znati sve i stići sve. Možemo reći ne pritiscima i nametanju novih očekivanja – možemo sve, ali se ne sramimo reći da nešto ne želimo raditi.
Zato smo u sklopu našeg projekta “Ja kao žena ne moram” odlučile napraviti intervjue s inspirativnim ženama koje su svjesno odustale od nametnutih očekivanja i koje ne igraju po pravilima. To su žene koje su odabrale ganjati svoje snove i od toga napraviti karijeru, a ne se ukalupiti u neko očekivano zanimanje. Žene su to koje imaju vlastitu definiciju uspjeha i žive ju.
Junakinje naše priče su akademska slikarica Jelena Bando i fotografkinja Hanna Beširević čije su bogate karijere i internacionalni uspjesi pravi dokaz toga da se od umjetnosti može živjeti. Nadahnule su nas i vlasnica platforme superautomobila Nensi Perić Terčić i vojna pilotkinja Antonija Trupinić – žene koje “rasturaju” u branšama koje su tradicionalno rezervirane za muškarce i pokazuju da je ženama itekako mjesto na vrhu.
Jelena, Hanna, Nensi i Antonija žene su koje su svjesno donosile odluke izvan očekivanja njihove okoline, koje redefiniraju uspjeh, koje se vode svojom intuicijom, ne boje se pogriješiti i donijeti odluke koje će razočarati druge i koje si dopuštaju da ne mora uvijek sve biti savršeno.
Žene su to koje znaju da mogu sve, ali i da ne moraju ništa ako ne žele, te biraju put van nametnutih normi. U narednim danima otkrivat ćemo vam njihove priče.
* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.