U drugom izdanju kolumne o umjetnosti predstavit ću hrvatskog slikara srednje generacije – Aleksandra Bezinovića, čije se likovno putovanje kreće između nekoliko stilova, ali u posljednjih nekoliko godina ostaje dosljedno istraživanju geometrijske apstrakcije te minimalizmu. Bezinovićevi radovi uglavnom su monokromatski, uz zanimljive detalje koji ga razlikuju od umjetnika na svjetskoj sceni koji, samo naizgled, prate slične motive, odnosno trendove stvaranja. Njegove slike nikada nisu viđena crno-bijela tematika, već ogled zakrivljenog geometrijskog modernizma s utjecajem kaligrafije i tipografskog dizajna, kao i drugih životnih inspiracija.
U protekloj, izazovnoj godini izolacije i neizvjesnosti, vizualne umjetnosti nudile su neprocjenjiv izvor utjehe, rastresenosti i radosti. Od duhovnih veza do aktivizma u zajednici i dobrodošle doze humora, Aleksandar je zasigurno jedan od umjetnika koji su obilježili moju 2020. godinu. Uz projekte koje je imao tijekom godine, redovito stvaranje, organizaciju velike izložbe “Forgotten Passwords” u jednoj dubrovačkoj galeriji, izložbu u austrijskoj Gans galeriji te suradnju sa studijima za prodaju vintage dizajnerskog namještaja i umjetnina u Los Angelesu i New Yorku koje opskrbljuje svojim radovima – s obzirom na to da su se zapadnjaci već ranije zaljubili u njegovo stvaralaštvo – Bezinović je i među prvima iskazao želju za sudjelovanjem u organiziranoj humanitarnoj akciji za Petrovu bolnicu nakon potresa, donacijom prekrasnog rada većeg formata “Petlja”.
Jedinstvenost Bezinovićeva stvaralaštva nalazi se u složeno slojevitoj površini njegovih slika. Na prvi pogled možda nevidljivi, određeni elementi postepeno su urezivani u teksturu umjetničkog rada raznim alatima, koji kompoziciji pridaju izvornost i pomalo sugeriraju postupak stvarne, osobne izrade.
U godini kada su klubovi i okupljališta glazbenih entuzijasta ostali jezivo prazni zbog globalne pandemije, smatram da je važan trenutak za proslavu zajednica koje ih čine, a tu je utjecaj glazbenog stvaralaštva, kako na mnoge slikare, tako i na Bezinovića ostavio traga. Uz to, moram priznati da me nerijetko Aleksandrove “Petlje” podsjećaju upravo na note i slobodu stvaranja novih melodija.
Iako sam u prilici svaki dan gledati njegove slike, Bezinovićev rad i dalje me privlači i uzbuđuje. Prikazujući apstraktne motive, Bezinović proporcije i “repertoar” slike određuje postavljanjem krugova unutar koordinatnog sustava, odnosno križa, a povezivanjem tih krugova raznim pokretima razvijaju se uvijek originalni oblici. U stvaranju Bezinović uspijeva postići odličnu ravnotežu između kontrole i improvizacije, a tako i površina njegovih radova ostavlja dojam konzistencije sirovog i slojevitog.
Bezinovićeva tehnika slikanja toliko je dobra, kao i njegov ukusan, inteligentan način odabira elemenata i organiziranja u sliku, da protekle godine dok sam se skrivala u svome stanu često se osjećajući nemirno, pogled na Bezinovićeve slike pomogao mi je da zalutam u neki drugi svijet.
Za razliku od drugih suvremenih umjetnika koji često stvaraju za galerije, Bezinovićeva praksa, na sreću, postoji i izvan granica zatvorenog prostora, ali i izvan granica vremena. A tome u prilog ide i činjenica umjetnikove širine kreiranja – dugi niz godina radio je kao scenski slikar na kazališnim i filmskim projektima od nezavisnih studentskih produkcija pa sve do filmova iz serijala “Ratovi zvijezda”.
Elegantni ritam, puni oblik i (ne)formalni, minimalistički jezik su ono što, po meni, predstavlja divan element Bezinovićeva stvaralaštva i mogućnost da se gledatelj upusti u meditativno, odnosno esejističko promatranje slike. Ovaj umjetnik stekao je zavidnu prepoznatljivost: njegovi radovi bili su izloženi na hrvatskim sajmovima umjetnina te krase zidove međunarodnih galerija, a nalaze se i u brojnim privatnim kolekcijama, čak i na drugim kontinentima.
Bezinović daje primjer nadahnjujući nas sve da izravnom akcijom premostimo praznine između umjetnosti i vrijednosti. Jedno je zasigurno jasno, a to je da Bezinović pripada među cijenjene autore 21. stoljeća, pa će tako i vrijednost njegovih slika s vremenom samo rasti.
Više sam puta u protekloj godini spomenula Bezinovićevo ime u razgovorima jer mi je njegov rad ostavio traga na umu, nešto što je možda ponekad u potpunosti neshvatljivo, a opet tako opuštajuće i sigurno. Ako i vi želite otputovati u neke druge galaksije, makar i nakratko, predlažem da posjetite Galeriju Kaptol gdje radove ovog umjetnika možete vidjeti uživo.
Tekst: Lucia Jerič
Fotografije: Privatni fotoalbum Aleksandra Bezinovića
