Pierre Jeanneret, tvorac jednog od najpopularnijih stolaca današnjice i rođak slavnog arhitekta i dizajnera Le Corbusiera, švicarski je dizajner namještaja i arhitekt koji je djelovao sredinom stoljeća, a čiji su komadi danas iznimno traženi. Među njima se posebno ističe uredski drveni stolac, iza kojeg stoji zaista zanimljiva priča.
Sve je počelo kada je Charles-Édouard Jeanneret, poznatiji kao Le Corbusier, dobio poziv da u Punjabu u Indiji stvori i uredi utopijski grad, a njegov devet godina mlađi rođak Pierre slijedio ga u tom pothvatu, baš kako ga je i iz rodne Ženeve slijedio u arhitektonski ured u Parizu. Zajedno su kreirali namještaj za Chandigarh, od početka 50-ih pa sve do početka 60-ih, a radili su skupa više od 20 godina. Le Corbusier je napravio plan za Capitol Complex u Chandigarhu, koji je dio UNESCO-ve svjetske baštine, a Pierre Jeanneret je svojim namještajem ponovno stavio fokus na taj projekt.
Stolci od tikovine i trske s mekanim sjedištem, a robusnim nogama i ručkama kreirani su za radnike u Chandigarhu i to je jedan od mnogih dizajna koji su Jeanneretovi predstavili početkom 50-ih radeći na ovom projektu. Stvorene su tisuće i tisuće ovakvih dizajnerskih stolaca, koji su morali biti praktični. Stolac ima robusne noge u V obliku napravljene od tikovine iz Burme koja je otporna na vlagu i uništavanje kukaca, a radili su ih lokalni majstori. Jeanneret se trudio usvojiti tehnike koje se koriste u proizvodnji u Indiji, kako bi ona bi lakša i jeftinija, a to je jedan od razloga zašto i u velikim količinama koristi ratan kao materijal.
Pravi test za izdržljivost ovih stolaca bio je kada su bile odbačene – u Chandigarhu su se počeli koristiti moderni stolci, a Pierre Jeanneret su odlagani po čitavom gradu, stajali su na krovovima i balkonima te se prodavati kao otpad za par rupija. Sve dok moderni trgovci namještajem nisu stigli u Indiju i otkrili da se u ruševnim zgradama krije pravo blago – namještaj Pierrea Jeannereta, za kojeg nitko nije znao niti da je dizajnerski niti da je bitan za povijest. Početkom milenija neki su od trgovaca riskirali i uvezli desetke stolaca u Europu, ne znajući što slijedi. Svakako nitko nije mogao pretpostaviti popularnost koju su ovim stolcima u posljednjih nekoliko godina donijele društvene mreže. Jednostavan stolac koji može djelovati i poput skulpture ako se nalazi na sredini prostorije, zaludio je cijeli svijet.
Indija je ostavila traga na Jeanneretu, vidljivog u njegovom dizajnu, ali je i Jeanneret ostavio značajan trag u Indiji. U suradnji s Maxwellom Fryem i Jane Drew, bio je zadužen za najveći civilni arhitektonski projekt Chandigarh što se stambenog dijela tiče, dok je sudjelovao i u dizajniranju Panjab Universityja i knjižnice sveučilišta. Nakon izgradnje svih stambenih i javnih zgrada, Pierre Jeanneret ostao je u Chandigrahu te bio savjetnik lokalne vlasti i dobio titulu glavnog arhitekta grada. Danas se tamo, u rezidenciji u kojoj je živio, nalazi muzej u njegovu čast, kako bi mu se odalo priznanje na sve što je napravio za taj grad. Kao i Le Corbusier, bio je jedan od modernista koji je vjerovao u stvaranje dizajnerskih komada pristupačnih masi, a odgojio je i generaciju indijskih arhitekata.
No, najveći je renome zaradio zahvaljujući namještaju koji je kreirao sam i u suradnji s Le Corbusierom, koji je bio minimalistički i nevjerojatno modernog oblika, a dan danas se taj dizjan može uklopiti u svačiji interijer. Autentični stolci nastali u tom periodu prodaju se na stranici poput 1dibs, ovisno o stanju, od 3700 pa sve do 10 tisuća eura po komadu, no problem je što Internetom cirukuliraju i brojne reprodukcije.
Među najranijim komdima kreiranim za Chandigarh bili su tapecirani stolci, nekoliko stolova i uredski stol, koji su svi bili namijenjeni za urede vlasti u glavnom kompleksu. Ti su raniji radovi bili suradnja dvojice Jeannereta, ali nakon nekog vremena mlađi od njih preuzeo je odgovornost za dizajn čitavog namještaja i rasvjetnih tijela, što je potrajalo od 1953. do 1965. godine prošlog stoljeća. Za te je potrebe, kao bi se stavio u kontekst mjesta i kulture u kojoj se nalazi Pierre Jeanneret proučavao metode lokalnih majstora, a popularan stolac prepoznatljiv milijunima tako sadrži i dio indijske povijesti – što na prvu možda nije vidljivo.
S obzirom na to da su stolci ručno rađeni, svaki je komad unikat, zbog čega je vrijednost originala neprocjenjiva. Teško je znati koliko je stolaca proizvedeno u tom periodu, a procjenjuje se da je tijekom izgradnje i opremanja Chandigarha nastalo 30 tisuća komada namještaja. Teško je imati točnu brojku zbog toga što su se najkorišteniji modeli izrađivali i do 30 godina kasnije, kad god je bilo potrebno, ako bi se oštetili ili je puknulo sjedište od ratana. U posljednjem desetljeću stolce su izrađivali zatvorenici glavnog zatvora u Chandigarhu.
Stolci Pierrea Jeanneretea nevjerojatno su jednostavni i onima koji nisu ljubitelji produkt dizajna, vjerojatno i vrlo nezanimljivi. Ali upravo je u njihovm minimalizmu i mogućnosti transformacije trik zbog kojeg su i dan danas traženi. Pierre Jeanneret koji je pomalo i bio u sjeni svojeg slavnijeg rođaka, napokon je dobio priznanje koje je trebao dobiti i ranije, a njegov namještaj predmet je žudnje brojnih poznavatelja dizajna.
Pierre Jeanneret Office stolci, iako namijenjeni za ured, danas krase blagovaonice i dnevne boravke dizajnera interijera, arhitekata, umjetnika i celebrityja, na Instagramu ne možete “pobjeći” od njih, a kolekcionarski su komad za sve one opsjednute mid-century namještajem.
* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.
Fotografije: Instagram, Pinterest
