U uvodnim člancima ove kolumne pisala sam o tome što je arhitektura, koliko je bitna za čovjeka te dala naglasak na to da dolazi prije interijera. Tu bi samu sebe ispravila. Htjela sam ukazati da dizajn interijera ovisi o arhitekturi i njenoj kvaliteti. Odgovorno tvrdim da u loše organiziranim prostorima, gotovo pa da je nemoguće dobiti dobar interijer. No, najkvalitetniji proizvodi dugog rada na određenim građevinama produkt su paralelnog razmišljanja u više mjerila (arhitektura u skladu okoline, dizajn interijera u skladu arhitekture).
Ovo je prvi od pet članaka koji će otkriti ikone moderne arhitekture dati pregled moderne arhitekture koja donosi sliku sklada okoliša i građevine, građevine i njezinog interijera, interijera i okoliša te funkcionalno kvalitetno organiziranog života u mjerilu kuće. Kuća je čovjeku najbliži oblik arhitekture, najbolje je može razumjeti, njezine procese i funkcije. Osim lijepih slika ovih ikona moderne arhitekture, pokušajte se uživjeti u lokaciju, što je autor iščitao iz lokacije i prenio u arhitekturu. Kako se odnose veličina objekta i okoliš? Koji su prepoznatljivi elementi interpretacija onoga što je autor iščitao iz lokacije? Kako je funkcija materijalizirala određene elemente? Koji su elementi kuće bitni u kontekstu vremena nastajanja? Koje momente nikada ne biste dopustili arhitektu da provede za vas u stvarnosti te što su ti isti momenti donijeli ovim investitorima.
Le Corbusier, Villa Savoye (1929. godina, Poissy, Francuska)
Ova vila jedan je od najznačajnijih doprinosa modernoj arhitekturi u 20. stoljeću te svakako pripada u ikone moderne arhitekture. Vjerujem kad pogledate sliku (i usporedite s kućama s Instagrama) da ćete se zapitati kako je to moguće i što ova kuća uopće predstavlja ili ima da bi bila tako značajna. Bijela, volumenski jednostavna, a interpretirala je jedan luksuzan način života složenošću funkcija i njihovim pravilnim rasporedom i dimenzioniranjem. Vrijeme i kontekst u kojem je nastala, oblikovalo ju je. Kroz njezine elemente definirana je arhitektura novog doba.
Kroz ovu kuću Le Corbusier je utjelovio svoju teoriju 5 točaka moderne arhitekture. Po ulasku na lokaciju čini se da kuća pluta iznad šumovite, slikovite pozadine. Pročelje prizemlja je zelene boje, kako bi dodatno aludiralo na percepciju plutajućeg volumena. Polukružna fasada u donjem djelu napravljena je prema radijusu skretanja automobila, tako da kada se vlasnik vozi ispod lebdećeg volumena, s lakoćom može ući automobilom u garažu. U prizemlju je i pješački ulazni prostor bogato dimenzioniran, obuhvaća sporu vertikalnu vezu kroz kuću – rampu i brzu vezu kroz kuću – stubište. Gornji volumen stambeni je prostor koji je prema van otvoren dugim prozorima koje omogućava nova suvremena konstrukcija. Dugi prozori omogućavaju direktnu interakciju interijera i eksterijera. Ključni moment u kući je rampa koja se proteže kroz sve etaže, od prizemlja do krova koji je korisna terasa. Rampa omogućava sporo kretanje kroz etaže i pojačano iskustvo prostora. Sporo kretanje i proporcionalnost prostora pobuđuju osjećaj monumentalnosti u pariškom predgrađu.
Mies van der Rohe, Farnsworth House (1945. – 1951., Plano, Sjedinjene Američke Države)
Kuća Farnsworth vikendica je smještena u prirodi, u mjestu Plano u blizini grada Chicaga u saveznoj državi Illinois. Na osamljenom šumovitom posjedu veličine 10 hektara smjestio se stambeni stakleni paviljon koji u potpunosti iskorištava povezanost sa svojim prirodnim okruženjem. Ova kuća definicija je povezanosti unutarnjeg i vanjskog prostora, utjelovljenje koncepta snažnog odnosa kuće i prirode. Jednokatnicu podupire osam čeličnih stupova koji nose krovne i podne okvire. Između stupova nalaze se prozori od poda do stropa. Kroz njih se sobe otvaraju i povezuju s mirnim okruženjem. Razmotrite na fotografijama vitkost stupova i savršene omjere polja pročelja.
Prizemlje kuće je povišeno, ne samo da bi se intenzitet pogleda prema krošnjama stabala povećao, nego zbog zaštite od poplava bližnje rijeke. Široke stepenice i ulazni plato dizajnirani su tako da izgledaju kao da lebde iznad tla, daju dojam lakoće ulaska u stambeni paviljon. Kuća je u potpunosti slobodnog tlocrta, samo u sredini sklop zidova zatvara prostore kupaonica i tehničke sobe. Minimalizam koji je ovdje postignut umjetničkim geometrijskim oblikom, dizajnom svakog stupa, konstrukcije i obloge prikazuje stanovanje u njegovom najjednostavnijem obliku. Osjećaj da se odmaraš doslovno u prirodi, a opet u zaštićen (vikendicom) je neopisiv – ugodu ovog mjesta imala sam sreće uživati na jednom od svojih putovanja s prijateljima arhitektima.
Frank Lloyd Wright, Fallingwater House (1936. – 1939., Mill Run, Sjedinjene Američke Države)
U Mill Runu u državi Pennsylvaniji, Frank Lloyd Wright dizajnirao je kuću koja je redefinirala odnos između čovjeka, arhitekture i prirode. Zadatak je bio isprojektirati kuću nasuprot puta slapa. Umjesto toga, Wright je dizajn kuće integrirao sa samim vodopadom, smjestivši je točno iznad njega.
Autorova inspiracija za ovu kuću proizašla je iz njegove ljubavi prema japanskoj arhitekturi. Želio je ostvariti sklad između čovjeka i prirode. Snaga vodopada u kući se osjeća konstantno, ne vizualno, ali zvukom. Objekt se sastoji od dva dijela – glavne kuće i kuće za goste. Centar funkcionalne organizacije glavne kuće je kamin, koji simbolizira centralno ognjište, okupljalište… Glavna kuća sadrži jednostavne sobe koje je opremio sam Wright, s otvorenim dnevnim boravkom i kompaktnom kuhinjom. Sve sobe u direktnoj su komunikaciji s prirodom. Dnevna soba ima direktno stubište koje vodi izravno u vodu ispod. Stropovi prostorija su niski, kako bi se usmjerio pogled prema van. Ljepota prostora nalazi se u njihovim produžecima prema prirodi , dugim konzolnim terasama. Horizontalnost linija kuće, koju čine konzolne terase, stvaraju ujedno i skulpturalni dojam. Dodatnu povezanost s okolinom daju kutni prozori koji otvaraju kubuse kuće i čine dodatan element dizajna samog objekta. Fallingwater house je utjelovila je koncept čovjeka i arhitekture u skladu s prirodom.
Oscar Niemeyer, Das Canoas House (1951., Rio de Janeiro, Brazil)
Oscar Niemeyer zauzima posebno mjesto na arhitektonskoj sceni. Spajajući arhitektonske, strukturne i topografske događaje daje prednost senzualnoj stvarnosti arhitektonskog iskustva. Kuća Das Canoas smatra se jednim od najznačajnijih djela moderne arhitekture u Brazilu. Najzanimljivija značajka kuće Das Canoas je sinteza minimalističke i organske arhitekture. Na određeni način ova kuća daje počast van de Roheovoj Farnsworth House. Niemayer ne podržava koncept geometrijske pravilnosti, no to ne mijenja koncept formalne čistoće.
Kuća se nalazi u predgrađu Rio de Janeira, izgrađena je na padini brežuljka i gleda na zaljev Atlantskog oceana. Osnovna ideja ove kuće je prilagoditi građevinu neravninama terena, autor pretvara građevinu u zavoje kako bi obuhvatila vegetaciju. Tako briše granice između prirode i građevine. Svi životni prostori su u sjeni kako bi se izbjegla zaštita od sunca, to je prostoru omogućilo da bude transparentan. Ova kuća ideja je apsolutne slobode, slobode koja je nastala oblikovanjem okoliša i prilagođavanjem njegovim nepravilnostima. Interijer u konceptu i materijalu prati svaku odluku arhitekture.
Richard Neutra, Kaufmann House (1946., Palm Springs, Sjedinjene Američke Države)
Na čelu moderne stambene arhitekture nalazi se i Richard Neutra. U ikone moderne arhitekture pripada i uća u kalifornijskom Palm Springsu koja je koncipirana tako da se u središtu nalaze dnevne prostorije, a sve ostalo se grana iz tog centra obiteljskog okupljanja. Bazen kuće jedan je od najpoznatijih i najprepoznatljivijih aspekta kuće (kojeg je ovjekovječio legenardni fotograf Slim Aarons i time kuću učinio još poznatijom). Bazen nije samo Instagram spot, on je kompozicijska ravnoteža cjelokupnog dizajna kuće. I u ovoj kući prepoznajemo protok unutarnjeg i vanjskog prostora, odnosno brisanje granica između jednog i drugog. Konstrukcija i materijalizacija čine kuću laganom, prozračnom i otvorenom.
Tekst: Anita Elez (Studio Konkreet)
Naslovna fotografija: Unsplash (Finn)
