Ikone moderne arhitekture (drugi dio)

Nakon Le Corbusiera, Miesa van der Rohea, Franka Lloyda Wrighta, Oscara Niemeyeraa i Richardaa Neutre, u ovoj vam kolumni želim skrenuti pažnju na još nekoliko primjera ikona moderne arhitekture. Kao nastavak na prethodni tekst, koji je svojevrsan uvod u tematiku arhitekture koja “osjeća” lokaciju, mikrolokaciju, prostor, vrijeme, društvo, potrebe, funkcije i sve to povezuje u jedno tehničko umjetničko djelo, i u ovom vas podsjećam da kroz djela u nastavku ponovno to spoznate.

Adalberto Libera, Villa Malaparte (1938. godina, Punta Massullo, Capri, Italija)

Villa Malaparte, sagrađena je 1938. na otoku Capriju za talijanskog književnika Curzija Malapartea. Autor Adalberto Libera bio je jedan od vodećih arhitekata talijanskog modernizma. Kuća, crvena građevina, smještena je 32 metara iznad litice. Potpuno je izolirana od civilizacije, dostupna samo pješice ili brodom. Sam dizajn kuće utjelovljenje je Malaparteove ličnosti, odnosno njegove želje: “Sada živim na otoku, u strogoj i melankoličnoj kući koju sam sam sagradio na usamljenoj litici iznad mora. To je slika moje želje”, napisao je.

Što bi mu prijatelji rekli na ovo arhitektonsko zdanje da im je u to vrijeme pokazao neki 3D prikaz? Ne bih ulazila u to, no ono što je bitno je integritet na kojem je ova kuća nastala s arhitektom koji je znao utjeloviti ličnost onoga tko će tu živjeti u skladu okoliša u kojem se nalazi, bez obaziranja tko će što misliti o tome. Karakter svega iščitanog donijelo nam je ikonu moderne arhitekture kojoj se ja ne mogu nadiviti. Odmaram se nekad zamišljajući da stojim na tom krovu i hranim se svim osjećajima koji naviru.

Kuća se može tumačiti kao spoj klasične i moderne arhitekture. Klasična po svojoj impozantnoj monumentalnosti i moderna po svojoj funkcionalnosti koja nudi zaklon i kontrolu krajolika. Objekt ima savršen odnos s prirodom i ne narušava njezinu okolinu. Sagrađen je lokalnim kamenom izvađenim iz krajolika nad kojim je postavljen. Duguljastog oblika sa suženjem na kraju, kuća kao da raste između pukotina kamena. Prozori različitih oblika stvaraju pažljivo uokvireni pogled na vanjštinu. Na suženom kraju stubište je ugrađeno u krov kuće, vodi na krovnu terasu otvorenu, bez ograda i bez ograničenja da se stopite s prirodom i predivnim pogledom. Ova krovna terasa, kao i cijela kuća, bila je i scenarij za film “Le Mépris”, a tko ga je gledao sigurno se sjeća scene s Brigitte Bardot dok se sunča na površini krova kuće.

Charles i Ray Eames, Eames House (1949. godina, Los Angeles, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države)

Kuća Eames jedna je od dvadesetak kuća izgrađenih kao eksperiment za proučavanje stanovanja. Niz kuća trebao je preispitati moderan život i dati nova stajališta o modernom načinu života i upotrebu novih modernih materijala, a naknadno je postala dom stanovanje samih arhitekata. Kuća se nalazi na vrhu litice od 150 metara koja gleda na Tihi ocean. Strmi teren izravnao se te nužni potporni zid dobio funkciju spajanja dvaju kubusa koji međusobno stvaraju otvorenu terasu. Dva kubusa imaju i dvije funkcije, jedan je rezidencija, a drugi je dizajnerski studio te oba imaju dvostruku visinu na uglovima i vanjskim granicama. Uz betonski potporni zid za konstrukciju kuće korištena je lagana čelična konstrukcija sačinjena od čeličnih okvira. Čelični okviri ispunjeni su različitim čvrstim i poroznim pločama u boji, raspoređenim tako da stvaraju dojmljivu atmosferu u unutarnjem prostoru koja se mijenja promjenom jačine vanjskog svijetla. Velika koncentracija uložena je u projektiranje svjetla unutar objekta, a istovremeno istim elementima se kontrolirao i dizajnirao i sam izgled kuće.

Unutrašnjost kuće je topla, krase ju drveni podovi, lagano stubište, toplo svjetlo, prirodni materijali. Prostori se prelijevaju jedan u drugi, nema tvrdih granica i podjela. Privatni i javni prostor se nadopunjuju. Od kuće arhitekata sigurno vam je poznatija njihova serija dizajnerskih stolaca i fotelja koje danas proizvodi Vitra. Upoznavajući njihov dom sigurno ste sada još povezaniji s tim kultnim dizajnerskim komadima.

Louis Khan, Fisher House (1967. godina, Hatboro, Pennsylvania, SAD)

Američki arhitekt je ovu kuću projektirao za doktora Normana Fishera i njegovu ženu Doris, krajobraznu arhitekticu. Kuću karakteriziraju dva volumena: u dnu obložena kamenom, a u gornjem dijelu drvenom fasadnom oblogom. Kao i u ostalim Khanovim respektabilnim arhitektonskim djelima i ovdje primjenjuje razdvajanje javnih od privatnih funkcija. Dva volumena imaju različitu orijentaciju, zakrenuti su jedan u odnosu na drugi. Khan u svim svojim djelima pridaje veliku važnost funkcijama, svjetlu i monumentalnom svevremenom izgledu arhitekture. Zakretanjem volumena različitih funkcija prostorije različitih funkcija dobile su svjetlo u doba dana kada im je potrebno. Sve proizlazi slaganjem funkcije, orijentacije, lokacije. Čini se jednostavno, ali Khanu je teško parirati u tom svevremenskom rukopisu i ujedno zadovoljiti sve točke koje čine arhitekturu.

Pierre Koenig, Stahl House (1960. godina, Los Angeles, Kalifornija, SAD)

Čelična konstrukcija, zatvorena staklenim stijenama s pogledom na Los Angeles jednostavan je opis ove ikone moderne arhitekture. Ova kuća nastala je u procesu uspostavljanja novih načela moderne arhitekture, preispitivanja načina modernog života i oblikovanja novim materijalima. Kuća ima L oblik u kojem su odvojeni javni i privatni sektor kuće. Povezuje ih jedan hodnik. Kompozicijski susjedni je bazen pored kojeg se mora proći da se uđe u kuću. On ne odvaja samo privatni i javni dio kuće, to je potez koji ima najintenzivnije panoramske poglede. Privatni dio kuće, odnosno spavaće sobe, smještene su iza bazena, dok su dnevni prostori kuće oblikovani, smješteni i materijalizirani tako da daju najintenzivniji odnos s gradom ispod.

Kuću je proslavila fotografija Juliusa Shulmana koja je ovjekovječila trenutak u kojem dvije žene sjede u dnevnom boravku kuće s pogledom na žarka svjetla Los Angelesa. Ako putujete u Los Angeles, kuću možete posjetiti uz plaćanje ulaznice. Interijerski je doživjela transformacije te vas neće dočekati namještaj iz 60-ih, ali arhitektura i panorama ostavit će vas bez daha.

John Lautner, Sheats-Goldstein Residence (1963. godina, Los Angeles, Kalifornija, SAD)

Ova skulptura meni je jedan od dražih primjera moderne arhitekture. Toliko osjećaja, znanja i tehnologije je objedinjeno u ovom objektu. U kući je snimano par filmova, između koji su i “Charlie’s Angels: Full Throttle”, “Bandits” i legendarni “The Big Lebowski”. Osim filmova kuća je bila kulisa za mnoge modne kampanje, kao i za glazbene spotove.

Kuća je “otvorena” iz padine prema van te djeluje pomalo kao špilja koja se otvara prema pogledu na grad, a smatra se kao jedno od najpoznatijih dijela Johna Lautnera. On nije dizajnirao samo kuću, već je zaslužan i za interijer, prozore, rasvjetu, namještaj i sve ostale funkcionalne karakteristike kuće. Konstrukcija kuće je betonska, a najzanimljiviji dio je da je krovna konstrukcija dnevnih prostora poprimila 750 krovnih prozora. Radi se o kružnim staklenim dijelovima koji su umetnuti u beton te točkasto propuštaju svjetlost u dnevni boravak s krova. Ako planirate posjetiti Los Angeles, nikako nemojte propustiti pogled na grad s ruba bazena ove kuće.

Tekst: Anita Elez

Naslovna fotografija: Unsplash (Sterling Davis)