Članak pišu psihologinje, stručnjakinje u području obiteljske psihologije, okupljene u platformi za praćenje i poticanje djetetova razvoja Psidacta. Sve njihove Moms Club kolumne možete pročitati na ovom linku.
Emocionalna dostupnost je sposobnost reagiranja na emocije drugih na način koji potiče emocionalnu povezanost. Upravo je jedan od primarnih zadataka roditelja u prvim mjesecima djetetova života pokazati emocionalnu dostupnost kako bi uspostavili snažnu povezanost s djetetom. No, kako je povezivanje proces, a ne trenutak, roditelj mora ulagati puno truda te već od prvih dana bebina života biti responzivan svaki put kad beba pokaže interes da ostvari kontakt s njime, brinuti o zadovoljenju svih bebinih potreba te pružati utjehu svaki put kad beba zaplače.
Upravo zbog težine tog zadatka i potrebe da budemo stalno dostupni ova tema često zna biti predmet polemike. Pa tako možemo čuti kako se osuđuju roditelji koji “previše” brinu o bebi ili “skaču” svaki put kada beba zaplače.
“Razmazit ćeš ga”, “već vas vrti oko malog prsta”, “naviknut ćeš ga na ruke”… Uz ove rečenice roditelji obično dobivaju savjet da puste bebu da malo plače i neka se sama umiri. Iako ovakvi savjeti često dolaze iz najbolje namjere – da se roditeljima olakšaju izazovni prvi dani roditeljstva – to ne mora značiti da su i ispravni.
Što kaže struka?
Kao psihologinja, odgovorit ću prvenstveno iz svoje pozicije. Ono što mogu tvrditi je da psiholozi, kad daju odgovor na bilo koje pitanje o roditeljstvu, zaista uzimaju u obzir dobrobit djeteta, majke, oca i cjelovite obitelj. Primjerice, nikada nećete čuti kako psiholog sili dojenje samo zbog njegovih benefita za dijete, bez da u obzir uzme i odluku i želje majke. No, ovo je, usudila bih se reći iznimka, oko koje je struka složna i ima jasan stav – bebi treba pružiti utjehu kad pokazuje uznemirenost, čak i kad znate da je sita i sigurna.
Naime, bebe još nemaju razvijene vještine reguliranja svojih osjećaja niti mogućnost samoumirivanja. Umirivanje u ranoj dobi je isključivo dijadni proces, proces koji se uvijek odvija između djeteta i odrasle osobe, pri čemu dijete potpuno ovisi o odrasloj osobi za pružanje umirenja i utjehe, a odrasla osoba treba spoznati i koristiti što dijete umiruje.
Zašto je pružanje utjehe toliko važno?
Istraživanja pokazuju da čak i nakon što dijete samo prestane plakati, razine kortizola, odnosno “hormona stresa”, nastavljaju se povećavati u organizmu. Dakle, beba se ne nauči samoumirivati nego nauči da je nitko neće utješiti.
Ne postoji nešto poput “navike” na zagrljaje i utjehu, to je temeljna ljudska potreba, naročito u djetinjstvu. Osim toga, pružanje utjehe djetetu, konzistentno i dosljedno predstavlja preduvjet za djetetov osjećaj sigurnosti i emocionalnu dobrobit te se povezuje s brojnim pozitivnih ishodima u budućnosti. Beba koja se od vrlo rane dobi osjeća zaštićeno i sigurno od strane roditelja, kasnije će biti opuštenija i samopouzdanija u istraživanju svijeta oko sebe te će regulirati vlastite osjećaje i s njima se nositi na adekvatan način. Dakle, neće biti “razmaženija” ili “vezanija” uz roditelje, već će samo zadobiti temelje sigurne privrženosti koji će joj biti bitni za sve odnose u životu.
Dijete u fokusu
Dijete zaista najbrže napreduje i zbližava se u trenucima u kojima smo mu u potpunosti posvećeni. No, važno je napomenuti da, iako je takva posvećenost nužna u prvim mjesecima bebina života, kasnije je gotovo nemoguće održati u istoj mjeri. I to je potpuno normalno. Da bismo dijete kasnije zadržali u takvom fokusu, morali bismo u potpunosti zanemariti sve ostale aspekte života, što često upravo dovede do neželjenih posljedica i osuda s početka teksta.
Kasnije tu istu ljubav možemo pokazati tako da nastojimo pronaći period dana u kojemu smo u potpunosti posvećeni djetetu (bez mobitela, gledanja TV-a ili obavljanja kućanskih poslova). U tom periodu trebamo osluškivati dijete, njegove potrebe i želje te se usmjeravati na naš odnos – maziti se s djetetom, grliti se, igrati, ali ne zaboraviti da je tada veliki dio iskazivanja ljubavi prema djetetu upravo i postavljanje granica!
* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.
Fotografije: Instagram (@mariakragmann, @lilyaldridge)
