Što je sklonost potvrdi i zašto vidimo ono što želimo vidjeti?

Možete li se sjetiti situacije koju ste doživjeli potpuno drugačije od ostalih? I bili sigurni da ste u pravu, sve je ukazivalo na to da vi znate bolje? Znate li što je sklonost potvrdi i zašto vidimo ono što želimo vidjeti?

Prijateljica mi je povjerila da je upravo prošla kroz prekid veze, na što sam se začudila i prokomentirala – “pa prošli tjedan je sve bilo super?” i dobila odgovor – “nisam ni ja znala da nije dobro”.

Svatko vidi, čuje i doživljava svijet na svoj način i ne postoje dva jednaka čovjeka, a samim time niti dvije jednake percepcije. Isti događaj, dva promatrača shvaćaju potpuno različito. Ljubavnu vezu, neki drugi privatni odnos, prijateljstvo ili poslovne situacije svi uključeni mogu doživjeti na potpuno drugačiji način, a ono što najčešće radimo je prilagođavanje informacija onako kako to nama odgovara.

Jer važno je da je sve u skladu s pogledom kroz ružičaste naočale.

Termin sklonost potvrdi ili, na engleskom, confirmation bias, označava često nesvjesno ponašanje, kojim odabiremo informacije kojima ćemo potvrditi naše postojeće poglede, želje i uvjerenja. Jako dobar primjer za to su veze u kojima ništa ne funkcionira kako treba, ali onda se fokusiramo na sitnicu koja je okej i počnemo lagati sami sebe da je sve super.

“Pa gle, ne izlazi više toliko van, promijenio se zbog mene”.

Sklonost potvrdi doslovno funkcionira tako da naš um nesvjesno krene odbijati objektivne informacije, interpretirajući samo one informacije koje će nadopuniti postojeće vjerovanje i pamteći samo njih, sve ostale informacije koje ne odgovaraju priči – briše! Dakle, stvara zablude.

Sklonost potvrdi uvelike utječe na to kako prikupljamo informacije, na što stavljamo fokus.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća kognitivni psiholog Peter Cathcart Wason proveo je niz eksperimenata koji su poznati pod nazivom “Rule Discovery Test” ili “2-4-6”. Ispitanici su imali za zadatak pogoditi uzorak slaganja brojeva s obzirom na druge navedene brojeve. Naravno da su ispitanici sve brojeve prilagođavali svojem unaprijed kreiranom mišljenju da se radi o razlici u parnim brojevima, što nije bilo točno. Eksperimenti su potvrdili da ljudi imaju tendenciju favorizirati one informacije koje odgovaraju njihovom prethodnom uvjerenju.

Najzanimljivije saznanje jest da ljudi nemaju tendenciju kritički propitkivati svoja uvjerenja i predrasude, već nesvjesni mehanizmi čine sve kako bi dokazali da su u pravu, čak i kad se radi o ograničavajućem uvjerenju ili predrasudi.

Ovo može biti poprilično opasno za razvoj i mentalno zdravlje pojedinca jer ako postoje ikakva ograničavajuća uvjerenja (koja većina ljudi ima) poput onih da nismo dovoljno dobri, nemamo sve što je potrebno ili da ne zaslužujemo nešto, sklonost potvrdi će napraviti sve da ta štetna uvjerenja pojača i potvrdi. Što može dovesti do još veće nesigurnosti.

Ako je moje uvjerenje da ne zaslužujem biti voljena, imati dobar posao, dobiti povišicu (nastavite niz), sklonost potvrdi će pronaći i najmanji dokaz da je to zaista tako i motivacija da se to promijeni bit će gotovo nepostojeća.

Pa što napraviti?

Za početak, jako je dobro osvijestiti da postoji takav nesvjesni proces. Dobro se zapitati kako se to do sada manifestiralo? Kad ste se najviše lagali? Jer sklonost potvrdi zapravo je laganje samih sebe.

Kad osvijestimo kada i što se događa, dobro je aktivirati kritičkog sebe. Izazivajte se, postavljajte si pitanja kojima ćete propitkivati predrasude ili uvjerenja, kao što su ova:

• Kada to nije bilo primjenjivo?

• Pomaže li takvo razmišljanje vašem zdravlju?

• Kada je takvo razmišljanje smiješno ili besmisleno?

• Što uzrokuje da vjerujete u to?

• Kada je postojala iznimka za takvo razmišljanje?

• I na kraju, ono najvažnije, koje bi vam drugo razmišljanje pomoglo da postignete više?

Na primjer, ako je primarno uvjerenje bilo da možda ne zaslužujete povišicu, sjetite se situacije kad ste dali više nego što se očekuje na poslu i koliko ste se gradili da bi danas znali sve što znate. Sjetite se situacije u kojoj ste doprinijeli više od nekog za koga znate da je plaćen više od vas. Sjetite se svih ljudi za koje znate da zarađuju više od vas, čime su to zaslužili? Razmislite zbog čega se ne cijenite više i sjetite se neke situacije u kojoj ste se zaista cijenili. Na kraju, potvrdite novo razmišljanje, da ste zaista vrijedni i da zaslužujete puno više, odnosno da je vrijeme da počnete dobivati više. I naravno, krenite po zasluženu povišicu.

Ljudi vole čuti ono što već znaju, jednostavno vole da se njihova razmišljanja potvrde i da su u pravu – bilo to negativno ili pozitivno za njih.

Donald Trump je savršen primjer sklonosti potvrdi. Od silne želje da pobijedi na izborima i zadrži svoje mjesto u Bijeloj kući, počeo je s narativom izborne prevare još prije nekoliko mjeseci, dok ni izborni listići nisu krenuli u print. Na sam dan izbora, bilo je dovoljno nekoliko nevažećih ili zametnutih listića (a sveukupno ih je više od 150 milijuna) kako bi u javnosti potvrdio i prenapuhao svoje teze da se vara na izborima. Koliko god suludo zvučalo većini normalnog svijeta, njegova uvjerenja u izbornu prevaru su toliko duboka da sada ima i brojne pristaše takvog razmišljanja.

Sklonost potvrdi je jako česta i u situacijama u kojima imamo stereotipe i predrasude o određenoj skupini ljudi. Česta predrasuda je da su žene loši vozači i kad netko loše parkira ili vozi, prvi komentar koji možemo čuti je: “ah, sigurno je žena za volanom”. U takvim situacijama nesvjesni um traži ženu za volanom i možda ni ne primjećuje muškarca koji loše vozi ili za njega pronalazi opravdanje. Statistike na kraju dokazuju da su žene oprezniji vozači, ali predrasude su jače.

Svi smo skloni uljepšavanju i iskrivljavanju stvarnosti kako bi svijet bio u skladu s onim kako ga mi doživljavamo. Tako ga činimo svojim. Kad osvijestimo ove procese, imamo odgovornost prema sebi aktivirati kritičko razmišljanje i propitkivanje, odnosno postaviti si pitanje – je li to zaista baš tako, baš uvijek?

To nam svakako može pomoći da jasnije vidimo stvari, da bolje sebe pozicioniramo i da unaprijedimo odnose. Jer nema veće moći od toga se možemo staviti u tuđe cipele i pokušati sebe objektivno promotriti, makar nam se ne svidjelo što vidimo. Možda lakše prihvatimo kraj veze ako smo znali da nije baš tako dobro kako smo mislili ili prije pristanemo na nečiji prijedlog koji će nam otkriti nešto novo, što je izvan granica naše mašte. Možda neki shvate da se radi o sklonosti potvrdi, priznaju poraz i odu dok još imaju malo dostojanstva.