Piše Ana Ageljić.

Termin slow fashion nastao je kao odgovor na trenutačno stanje u modnoj branši – brz konzumeristički život, pretjerano kratke rokove proizvodnje te nebrigu o ljudima i okolišu. Dio je “sporog pokreta”, koji se zalaže za proizvodnju koja ne šteti ni ljudima, ni okolišu, a ni životinjama.

Odakle uopće potreba za ovakvim pristupom modi? Možemo krenuti od osnovne stvari koja se neprimjetno događa godinama u svijetu fast fashiona. Sezone proljeće/ljeto i jesen/zima zaista prate godišnje sezone, no fast fashion je tu ipak otišao korak dalje, jer se prate rastući trendovi povećanja kupovne moći. Tako su uvedene i polusezone, a novu odjeću brendovi danas izbacuju čak i na tjednoj bazi.

Slow fashion možemo doživjeti kao otpor takvom shvaćanju mode i načinu prodaje, ali prije svega, to je otpor i načinu proizvodnje odjeće u lancima brze mode. Nehumani radni uvjeti, maloljetna radna snaga, nedovoljno plaćen rad – sve se to događa u proizvodnji robe koju onda mi bezbrižno nosimo sa nevinim smiješkom, a čemu slow fashion sada kaže ne.

Također, fast fashion industrija veći je zagađivač okoliša i od industrije automobila, zbog sintetičkih materijala i bojila. Ako uzmemo u obzir transport robe, količinu plastike korištenu za pakiranje te prijevoz i skladištenje robe, dolazimo do zaključka da cijeli lanac proizvodnje i plasiranja nije nimalo sustainable.

Spomenuli smo materijale korištene za nastanak odjeće, osim što zagađaju zrak i vodu, oni nisu dobri ni za našu kožu. Sintetički materijali, od kojih je najviše odjeće proizvedeno – akril, poliester, rajon, acetat i najlon – tretirani su s bezbroj štetnih, otrovnih kemikalija tijekom proizvodnje, što se najviše odnosi na poliester, objavio je Science Daily. Odgovor na to sve je upravo slow fashion pokret kao mala revolucija koja igra protiv svih pravila u industriji vrijednoj milijarde.

Neki regionalni dizajneri, vođeni jednakom idejom, stvorili su vlastite brendove. Brendove koji prate etičke kodekse u proizvodnji, čije kreacije nastaju od organskih materijala i čija je filozofija istinski slow fashion. A mi vam donosimo priče o nekima od njih.

AOB

Ovaj hrvatski sustainable brend imao je takav razvojni put da je priča o njemu već objavljena i u britanskim magazinima Harper’s Bazaar i Vogue. Osnivačica brenda je Antonela Ožić-Bašić, a Makaranka je započela s dizajnom modnih dodataka pa je došlo i vrijeme za rebranding cijelog projekta te do promjene imena tako da brend sada poznajemo kao AOB.

Specifičnost i nit vodilja ovoga brenda upravo je spora moda, što se manifestira kroz kolekcije koje su neovisne o globalnim trendovima, inspirirane su urbanošću, ali i klasikom. Također, lokalna proizvodnja je važan segment u ovoj priči i svi komadi su šivani “doma” s tetom krojačicom koja oživljava sve njezine ideje.

Ova priča je inspirirana ženama iz stvarnog svijeta, ženama koje ne označava veličina i forma. Svaki komad je ručno rađen u timu brenda, a spaja ženstvenost i jednostavnost, moderno i udobno.
Nova zimska kolekcija pod nazivom Lueur (fr. svjetlo, sjaj) najavljena je i predstavljena u britanskom izdanju magazina Harper’s Bazaar, a možete je pogledati na Instagram profilu brenda ili na njihovoj službenoj stranici.

Fotografije: Dražen Boškić

Ivana Tomić

Jedna od dizajnerica koja podržava slow fashion je i Ivana Tomić iz Pule. Ideja koja stoji iza brenda je bila promišljeni dizajn, bezvremenski komadi koji se ne baziraju na globalno nametnutim trendovima, kaže Tomić. Za komade se biraju samo kvalitetni i prirodni materijali koji već postoje, ostaci dizajnerskih materijala ili, pak, održivi materijali kao što su modal, lyocel, cupro, tamboocel, organski pamuk i slično. Tomić je i sama radila za jedan španjolski high street brend te je surađivala s turskim fast fashion brendom gdje je dizajnirala u njihovoj tvornici. Upoznata je s načinom na koji se radi tamo gdje je prisutno kopiranje trendova s modne piste.

Tomić ističe da je industrija brze mode teško mjesto za nekoga tko zaista voli to što radi i onome tko želi pridonijeti boljim rješenjima u modnoj industriji. Također, s dizajnericom smo porazgovarali o situaciji u Hrvatskoj, skrenula nam je pažnju na trend slow fashion priče koju određeni dizajneri i brendovi koriste samo kao marketinški paravan za bolje plasiranje proizvoda. Stoga, vrijedi biti oprezan i provjeriti pozadinu brenda. Plan kreatorice je intenzivnije korištenje recikliranih i održivih komada, a jedna od ideja je i ponuda vintage i second hand komada, što originalnih, što redizajniranih. Nova kolekcija za jesen/zimu u prodaji je pod nazivom AKIBIMI (božica jeseni iz japanske mitologije), a možete je pronaći na ovom linku.

Model: Ana Lea Janžić (Talia Models); Makeup: Sabrina Lučev; Asistent: Louis Louis; kreativna direkcija i fotografija: Ivana Tomić

Mia Minimalism

Put prema minimalizmu i sporoj modi doveo nas je i do blogerice Mije Pavlović. Diplomirana profesorica matematike iz Bosne i Hercegovine, ljubav prema modi predstavlja kroz sve nude nijanse s dodatkom bijele i crne. Upravo tako je došla i na ideju stvaranja vlastitog brenda s istom filozofijom pa komadi brenda nastaju isključivo od tkanina u bijeloj, crnoj i nude nijansama. Filozofija brenda leži i u tome da su svi komadi limited edition, a dizajnerica kaže da se tako čuva autentičnost komada i onih koji ih nose. Minimalizam promovira neponovljivost i istinsku autentičnost, a ako se pronalazite u ovakvim viđenjima u modi, sami potražite svoje komade ovoga brenda.

Mia Minimalism šalje određen broj kupcima u Hrvatsku, BiH i Srbiju na način da je ravnomjerno raspoređen broj komada koji kupci dobivaju u svim državama. Blogerica svojim brendom potiče domaću proizvodnju, prihvatljivu našem tržištu, pri tome birajući kvalitetu ispred kvantitete. Novu kolekciju krase čisti rezovi, ravni krojevi i materijali koji ljube kožu poput organskog pamuka. Limited edition komade iz zimske kolekcije potražite na njezinom Instagram profilu.

Fotografije: Jovičić Photography