Slučaj “Made in Italy” – jesu li odjevni komadi kvalitetni kao što su nekoć bili?
Ovaj se tjedan industrija luksuzne mode bori s utjecajem napetosti između Sjedinjenih Američkih Država i Kine, posebice u vezi s etiketom “Made in China”. Predsjednik SAD-a, Donald Trump, je podigao prašinu u industriji i uveo carinu od 145 posto na kinesku robu, što je potaknulo kineske proizvođače da promoviraju izravnu prodaju potrošačima putem platformi poput TikToka. Sve je to dovelo do tvrdnji da kineske tvornice proizvode luksuzne komade kao što su torbe kuće Hermès po znatno nižim cijenama. Međutim, pokazalo se da su mnogi od tih proizvoda imitacije, što izaziva zabrinutost zbog krivotvorina, integriteta luksuznih brendova i ugovora s dobavljačima.
Trenutačno stanje u industriji luksuzne mode naglašava složenost s kojom se luksuzni brendovi suočavaju u upravljanju međunarodnom trgovinskom politikom, percepcijama potrošača i izazovima održavanja autentičnosti brenda u suvremenom kontekstu. Ova kriza može imati dugoročne posljedice na luksuznu industriju – od smanjenja povjerenja potrošača, povećanja cijena luksuznih proizvoda zbog visokih carina, kao i potrebnih promjena strategija brendova koji će se morati prilagoditi trenutačnoj krizi. Fiktivna vrijednost koju su luksuzni komadi donedavno imali, ove godine smanjena je, a brojne influencerice odriču se svojim luksuznim komada jer ih jednostavno više ne smatraju luksuznima.
No, kad se radi o etiketama koje stoje na našim odjevnim komadima, kad vidimo oznaku “Made in Italy”, kao potrošači tu oznaku uvijek vežemo uz kvalitetu. Ipak, jednako trenutačnim problemima s luksuznim komadima proizvedenima u Kini i oznaka “Made in Italy” posljednjih godina je suočena s brojnim problemima.
“Made in Italy” je oznaka koja utjelovljuje umijeće, nasljeđe i kvalitetu.
Od svilenih šalova koji se proizvode u Comu do kožnatih proizvoda iz Toskane, oznaka je označavala ne samo zemljopisno podrijetlo već i izvrsnost u dizajnu i proizvodnji. Kad vidimo da je nešto proizvedeno u Italiji, prvo pomislimo na male obrtnike, tradicionalne tehnike koje su se prenosile generacija i predanost sporoj i kvalitetnoj proizvodnji.
U desetljećima nakon Drugog svjetskog rata Italija je redefinirala svoj industrijski identitet s jakim naglaskom na lokalnu i zanatsku proizvodnju. Tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, “Made in Italy” je evoluirao u globalnu oznaku za izvrsnost, posebno u industrijama kao što su moda, gastronomija, dizajn interijera i automobilizam. Ta je oznaka nekoć značila da je čitav proizvod izrađen u Italiji, dok u modernijoj povijesti to više nije bio slučaj.
View this post on Instagram
Danas je svaka od navedenih industrija definirana rastućim troškovima proizvodne, pa se čak i najpoznatiji luksuzni brendovi na svijetu bore održati integritet. Donedavno je talijanski zakon dopuštao da proizvod nosi oznaku “Made in Italy” ako se samo jedna značajna faza proizvodnje odvijala unutar zemlje i takva je regulacija stvorila sivu zonu koju su mnogi brendovi iskorištavali. Primjerice, odjevni predmet dizajniran u inozemstvu, većinom sastavljen u Aziji ili Istočnoj Europi, mogao bi se završiti patentnim zatvaračem ili šavom u Italiji – i još uvijek legalno nositi ovu prestižnu etiketu.
Takvu su regulaciju iskorištavale i brojne luksuzne modne kuće. Dior, jedan od najutjecajnijih modnih brendova, ove godine kažnjen je nakon što se otkrilo da su torbice kuće s oznakom “Made in Italy” samo djelomično proizvedene u Italiji. Uz to, brendovi iz grupacije Kering u čijem su portfelju i brendovi Gucci i Saint Laurent, suočila se s optužbama da označava naočale proizvedene u Aziji kao talijanske. S ovakvim su se problemima suočili i brojni talijanski brendovi koji su se uvijek hvalili talijanskim izradama, poput kuća Dolce & Gabbana i Giorgio Armani koji su se također zbog ovog slučaja našli na meti brojnih kritika.
View this post on Instagram
Kako bi Italija zaštitila svoju nekad oznaku kvalitetu, talijanska je vlast 2024. godine uvela strože zahtjeve – 85 posto proizvodnje mora se odvijati unutar Italije kako bi proizvod mogao na sebi nositi oznaku “Made in Italy”. Bila je to promjena namijenjena očuvanju integriteta oznake, međutim brojni se kritičari slažu u tome da je i dalje nedovoljna, te da bi zakon trebao propisati 100-postotnu proizvodnju u Italiji, kao što je to nekoć bio slučaj.
Budućnost oznake “Made in Italy” počiva na kombinaciji provođenja politike i opreza potrošača. Radi se o oznaci koja može ostati simbol izvrsnosti ako se ponovno obveže na svoje temeljne vrijednosti. No, sigurno je da oznaka sad zahtjeva preispitivanje i redefiniranje. Lijepo je znati da se u Italiji paralelno s ovim problemima događa procvat manjih obrtnika koji prihvaćaju modernu tehnologiju, a ostaju vjerni tradicionalnim tehnikama i čiji su komadi zaista – “Made in Italy”.
No, uz to potrošači su danas informiraniji i pronicljiviji nego ikad ranije. Očekuju transparentnost, održivost i etičke prakse. Također, nedavna istraživanja pokazuju da dok potrošači nastavljaju povezivati ”Made in Italy” s luksuzom, njihovo povjerenje u oznaku opada. Mnogi stoga kupuju komade nezavisnih talijanskih brendova koji naglašavaju autentičnost, nude potpunu transparentnost proizvodnje i održavaju tradicionalne metode proizvodnje. A što se tiče luksuzne mode, očekuje nas uzbudljivo razdoblje zbog kojeg će se i veliki modni igrači morati vraćati iznimnoj kvaliteti kako bi očuvali svoj ugled.
* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.
Fotografije: Instagram, Pinterest