KOLUMNA | Prohodavanje beba: Vještina kojoj se svi roditelji vesele

Autorica kolumne je Matea Vitik, magistra edukacijske rehabilitacije i vlasnica Kiddo centra, kroz čije programe se usmjerava na sagledavanje tijela u cjelini i međupovezanost različitih razvojnih područja uz naglasak na individualnosti i važnosti prepoznavanja svih osnovnih kretnji kako bi beba bila podržana na svom razvojnom putu, a roditelji samopouzdani u svojoj ulozi.

Razvojni put prema prvim koracima

Samostalno hodanje je dugotrajan proces koji uključuje nekoliko faza, a svaka beba razvija ovu vještinu svojim tempom. Prosječno razdoblje za prve korake je između 10. i 18. mjeseca života, ali prije toga odvija se važno razdoblje usvajanja stabilnosti i sigurnosti. Kod prvih koraka veliku ulogu ima i karakter bebe, pa će se neke bebe odvažiti učiniti korake prije iako još nisu u potpunosti stabilne, a druge će to učiniti kasnije.

Faze razvoja hodanja

Puzanje

Pravilno puzanje na dlanovima i koljenima je prva faza koju bi bilo dobro da bebe usvoje prije ustajanja na noge jer jača mišiće trupa, ruku, nogu i zdjelice koji su ključni za održavanje ravnoteže prilikom hodanja.

Ustajanje na noge

Mnoge bebe počinju s podizanjem na noge oko 8. ili 9. mjeseca nakon što usvoje vještinu puzanja. Ovaj stadij često uključuje podršku poput nameštaja, uz koji se beba može povući i stajati. Iako još ne mogu hodati samostalno, ovaj korak je važan jer pomaže u jačanju mišića nogu i leđa. Prilikom ustajanja, važno je obratiti pažnju da beba to čini kroz iskorak jedne noge, a ne povlačenjem rukama ili podupiranjem trupa.

Prvi koraci

Sposobnost da beba napravi nekoliko koraka bez podrške obično dolazi oko prvog rođendana, iako to može varirati. Prvi koraci mogu biti nesigurni sa stopalima široko, što pruža veću stabilnost, te rukama podignutim uz tijelo čime se održava ravnoteža.

Svaka beba ima vlastiti ritam razvoja, i važno je ne uspoređivati svoje dijete s drugima. Premda roditelji često s nestrpljenjem čekaju prve korake, važno je da ne požurujete bebu. Požurivanje može dovesti do nepotrebnog stresa i tjeskobe, kako kod roditelja, tako i kod djeteta.

Zašto ne požurivati prve korake?

Hodanje zahtijeva više od samo jačanja nogu. Beba mora naučiti kako uskladiti pokrete cijelog tijela, razviti koordinaciju između nogu, ruku i trupa, te postići potpunu stabilnost.

Svaka faza razvoja, uključujući puzanje, ustajanje na noge i hodanje, izuzetno je važna za razvoj snage i stabilnosti. Ako beba preskoči neku fazu propušta važan aspekt kretanja, a to je kvaliteta pokreta.

Kvaliteta pokreta utječe na to koliko će beba, a kasnije dijete biti uspješna u  motoričkim zadacima, a time i u socijalnim interakcijama. Kada je dijete uspješno rado se uključuje u aktivnosti grupe jer ima osjećaj pripadnosti i ravnopravnosti.

Što kada se beba počne ustajati na noge ranije?

Neke bebe mogu pokazivati znakove samostalnog hodanja već u dobi od 10, 11 mjeseci, a ako znamo da u prosjeku treba proći 3 mjeseca od ustajanja na noge do prohodavanja, onda možemo zaključiti kako se podizanje bebe na noge treba javiti u dobi od 7 mjeseci. Ranije ustajanje na noge nije problematično, ukoliko je beba razvila sve potrebne predvještine i najvažniju od svih – puzanje. Tada samo pratite individualni put razvoja bebe i dopustite da se koraci jave kada je beba spremna.

Ako beba nije usvojila pravilno četveronožno puzanje i pokazuje znakove ustajanja na noge, svakako bi bilo dobro potražiti savjet stručnjaka koji će vas usmjeriti u aktivnosti potrebne za usvajanje istog.

Što se ne preporučuje i zašto?

Iako roditelji mogu biti pod utjecajem različitih metoda i “pomagala” koji se reklamiraju kao sredstva za ubrzavanje razvoja hodanja, postoji nekoliko stvari koje se nikako ne preporučuju otkrivam u nastavku.

Upotreba hodalica

Hodalice, koje omogućuju bebama da hodaju prije nego što su spremne, mogu ometati prirodan razvoj mišića i ravnoteže. Iako mogu izgledati kao zabavna pomagala, hodalice zapravo mogu povećati rizik od padova i nezgoda. Također mogu ometati razvoj normalnog hoda i negativno utjecati na držanje tijela.

Prekomjerna podrška

Roditelji često instinktivno drže bebu za ruke i pokušavaju je “gurati” u hodanje, što može izazvati napetost u bebinim mišićima i zglobovima, ali i stvoriti krivi obrazac hoda u kojem je bebino tijelo nagnuto više naprijed u odnosu na noge. U slučajevima kada roditelji drže bebe za ruke i hodaju s njima vrlo često vidimo da se vještina hodanja javlja kasnije jer beba nema potrebnu stabilnost, ali niti potrebu za samostalnom hodanjem.

Poteškoće i zabrinutosti kod prohodavanja

Svaka beba je drugačija i mogu se javiti poteškoće prilikom usvajanja vještine hodanja. Kad govorimo o najranijim fazama ustajanja i stajanja na nogama moguće je primijetiti da se beba podiže na prste. Hod na prstima nije zabrinjavajuć ako se događa samo ponekad, kada beba želi dosegnuti nešto ili kada istražuje različite pokrete.

Hod na širokoj osnovi veoma se često može primijetiti kod beba koje prohodavaju. To je znak da je bebi potrebna dodatna stabilnost i sigurnost prilikom hodanja, a kroz iskustvo pokreta to će se nakon nekog vremena ispraviti.

Iako će većina beba čim postanu mobilne (bilo da se kreću gmizanjem ili puzanjem), krenuti i u podizanje na noge uz namještaj, neke bebe tu vještinu neće pokazati odmah.

 

Ukoliko beba sa 9 mjeseci može nositi težinu svog tijela na svojim nogama, no još uvijek nije pokazala želju za samostalnim ustajanjem, nema razloga za brigu, neke bebe kasnije ustaju na noge. No, ukoliko beba uopće nemože nositi težinu na nogama bilo bi dobro savjetovati se sa stručnjakom.

Bebe nemaju razvijen svod stopala pa nam se čini kao da imaju spuštena stopala, no svod se razvija do 7. godine života i to kroz kretanje pa je važno omogućiti da se stopala što više kreću bez previše podrške u vidu obuće. Ponekad možemo vidjeti kako zglobovi nisu dovoljno jaki (na jednoj ili na obje noge) pa se stopala krive prema unutra. U toj situaciji bitno je provjeriti je li stopalo cijelom površinom oslonjeno na podlogu, a ukoliko nije onda se javiti specijalistu ortopedije.

Kad se obratiti stručnjaku?

Sve navedeno u prethodnom odlomku je potpuno normalno i nije razlog za zabrinutost, no postoje situacije u kojima je obavezno šro prije konzultirati stručnjaka.

Nemogućnost uspostavljanja ravnoteže

Bebe koje ne mogu razviti u potpunosti ravnotežu pri stajanju i hodanju čak ni nakon samostalnog prohodavanja svakako je potrebno uputiti na dodatne pretrage. To može uključivati konstantnu potrebu za pridržavanjem, česte padove te hodanje uz gubljenje pravca kretanja (zanošenje u jednu stranu).

Kasno prohodavanje

Ako beba ne počne hodati do 18. mjeseca, iako se mnogi razvojni stručnjaci slažu da je to još uvijek unutar granica normalnog, potrebno je provesti dodatne pretrage kako bi se isključili bilo kakve dodatne poteškoće. Jednako kao i u slučaju da beba niti nakon 11. mjeseca života ne ustaje sama na noge uz pridržavanje.

Prohodavanje beba prirodan je proces koji uključuje više faza, od puzanja do samostalnih koraka. Svaka beba se razvija svojim tempom, stoga je važno ne uspoređivati dijete s drugima i ne forsirati hodanje prije nego što je beba spremna. Razumijevanje i podrška roditelja ključni su za osiguravanje zdravog razvoja, a svaka poteškoća na ovom putu može biti privremena i lako riješiva uz savjetovanje sa stručnjakom, pa ukoliko imate bilo kakvu nedoumicu, slobodno nam se javite. Na kraju, najvažnija stvar koju možete učiniti kao roditelj je pružiti ljubav, podršku i strpljenje dok beba raste i razvija se na svom jedinstvenom putu.

* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.

Fotografije: Instagram