Svakodnevni život je brz, imamo puno interakcija i malih zadataka koje moramo obaviti kroz dan. Ponekad od količine “sitnica” koje smo obavljali zaboravimo ono bitno, i to često, pa na stranu stavimo ono što je jako važno za nas ili naše zdravlje.

Prioritet je po definiciji veća važnost koga/čega u odnosu na druge, pa mu se zato mora dati prednost pri razmatranju, odlučivanju, radu i slično; prvenstveno pravo, prvenstvo. Postavljanje prioriteta znači da ne dajemo svemu jednaku važnost i da određujemo zadatke i odluke prema onome što nam je važnije.

“Ma to je sitnica”, “To ja riješim za čas”, “Neću ostale gnjaviti, mogu ja to brže sama”

Ove i slične rečenice najčešće su početak loše prioritizacije. Zbog takvog razmišljanja se često nađemo u burn out fazi, preopterećeni hrpom zadataka i obični nezadovoljni izvršenim.

Pa kako sve dnevne zadatke dobro posložiti, kako odabrati one koji su zaista važni, a kako na stranu staviti one koji ne bi trebali biti visoko na listi prioriteta?

Prvi korak je postaviti sebi pitanje – što je meni zaista bitno?

Meni, ne ostalima. Kako želim živjeti svoj život? Želim li biti zdrava?

Zapišite na papir sve što vam je zaista bitno kako se ne bi dogodilo da kasnije malo prilagodite svoje prioritete kad krenete nabrajati zadatke, jer to stalno radimo. Znamo da nam je nešto važno, ali ipak to malo stavimo na stranu. Jer neće štetiti nikom osim nama.

Kad je postalo lako sebe žrtvovati?

Na primjer, ako mi je važno živjeti zdravo i uravnoteženo, znači da će mi jedan od prioriteta u danu biti zdravo doručkovati, pronaći vremena za ručak i tjelovježbu ili šetnju navečer.

No, dogodi se da ipak žrtvujemo doručak jer jurimo na posao, da ne stignemo ručati od količine sastanaka i da živimo na kavi do pet sati popodne nakon čega više nema energije za ikakvu tjelovježbu. I tako se naniže nekoliko dana zaredom, pa tjedana, i odjednom – zdrav život više nije na listi prioriteta. Ovo je samo jedan primjer, to radimo sa gotovo svime što je dobro za nas.

Drugi korak je kvalitetno postavljanje ciljeva

Kvalitetno postavljeni ciljevi mogu biti najbolji način samokontrole. Kada zacrtamo neki cilj, znamo točno kako treba izgledati njegova provedba. Važno je da su nam ciljevi afirmativni, odnosno umjesto da zacrtamo što nećemo raditi, fokusiramo se na ono što hoćemo. Umjesto neću više preskakati doručak, cilj bi bio svaki dan ću si složiti zdravi doručak prije nego krenem od kuće. Sjetite se SMART formule za postavljanje ciljeva koja kaže da cilj treba biti specifičan, mjerljiv, dostižan, relevantan i vremenski određen, tek takav je lako dostupan!

Treći korak je pomoći si nekim od alata

Kao što koristimo formule i tablice kad nešto treba izračunati, tako postoje i alati koji nam mogu pomoći u prioritizaciji zadataka. “Eisenhowerova ili HITNO/BITNO” matrica pomaže nam da stavimo zadatke u kategorije i odredimo što je zaista hitno i bitno, a čemu pridajemo nepotrebnu pažnju i može biti odgođeno.

Drugi dobar alat je Paretovo pravilo 80/20 koje kaže da je 20 posto naše snage uloženo u 80 posto rezultata koji postižemo. Kako bi ovo iskoristili u upravljanju prioritetima, potrebno je sastaviti to-do listu i pogledati koji zadaci imaju najveći utjecaj na trenutačni projekt, karijeru ili život, to su zadaci na koje treba staviti najveći fokus.

“Pojedi tu žabu” je tehnika nastala prema staroj izreci koja kaže da ćete ako ujutro pojedete živu žabu, imati zadovoljstvo da znate kako je to najgora stvar koja se može dogoditi taj dan. To je metafora za započinjanje dana najtežim ili najvećim zadatkom. Tako ono što je na vrhu prioriteta, ono što je hitno i bitno rješavamo prvo i mirnije nastavljamo s danom.

Bez obzira na količinu savjeta ili edukaciju koju prođemo na temu postavljanja prioriteta, najvažniji savjet je ipak onaj da ostanemo iskreni sami prema sebi i da si zaista postavljamo stalno pitanje – je li to zaista meni bitno? Ako je odgovor ne – just let it go!