MagMe: Odrastali ste u obitelji Guerlain – jednoj od najpoznatijih u parfemskoj industriji. Kako je to zapravo izgledalo u svakodnevnom životu i kad ste prvi put shvatili da mirisi nisu samo dio obiteljske priče, nego i vaš osobni poziv?
Patricia de Nicolaï: Odrastanje u obitelji poput Guerlaina značilo je da su parfemi bili suptilno utkani u svakodnevicu, ali bez pretjerane teatralnosti. Bili su prisutni kroz razgovore, predmete, uspomene i određenu kulturu elegancije i preciznosti. Nije bilo odmah jasno da će to biti moj put.
Ta se spoznaja razvijala postupno, kroz obrazovanje i iskustvo, osobito kad sam počela razumijevati da rad s mirisima nije samo pitanje nasljeđa, nego i osobnog izraza.
Tad je postalo jasno da to nije samo dio moje priče – to je moj vlastiti smjer.
MagMe: Vaš put nije bio jednostavan – suočili ste se s predrasudama u industriji. Je li bilo trenutaka kad ste pomislili odustati i što vas je potaknulo da ipak nastavite?
PDN: Bilo je, naravno, trenutaka sumnje, osobito na samom početku karijere. Biti žena u vrlo strukturiranom i dominantno muškom okruženju značilo je da priznanje nije dolazilo lako.
Ipak, nikad nisam razmišljala o odustajanju.
Ono što me vodilo bio je sam rad – proces stvaranja, fascinacija sirovinama i duboko uvjerenje da imam što za izraziti. Ta unutarnja potreba uvijek je snažnija od vanjskih prepreka.

MagMe: Osnovali ste Nicolaï Parfumeur-Créateur u vrijeme kada niche parfumerije još nisu postojale. Jeste li tada bili svjesni koliko je to bio hrabar i revolucionaran potez?
PDN: U tom trenutku nisam razmišljala je li to revolucionarno. Jednostavno sam željela slobodu – stvarati bez kompromisa, bez razvodnjavanja ideja. Koncept niche parfumerije tad još nije bio definiran, pa je to više bilo pitanje potrebe nego strategije. Danas, s odmakom, jasno vidim da je to bio hrabar potez, ali tad mi se činio kao jedini logičan izbor.
MagMe: Vaš prvi miris “New York” postao je i vaš svojevrsni signature. Kako nastaje takav parfem – polazite li od emocija, mjesta ili konkretnih nota?
PDN: “New York” je nastao iz dojma, a ne iz formule. Ujedno je bio i hommage velikim Guerlain parfemima poput “L’Habit Rouge”. Najčešće počnem od ideje – ponekad je to mjesto, ponekad emocija – koju potom prenosim u strukturu i materijale.
Note dolaze kasnije, one su vokabular kojima izražavam početni koncept.
Sam naziv, međutim, došao je – zbog bočice! U to vrijeme nismo imali vlastiti dizajn bočica pa smo koristili generičke. Jedna od njih podsjećala je na neboder i tada sam rekla suprugu da parfem koji imam u laboratoriju moramo staviti upravo u tu bočicu i nazvati ga “New York”.

MagMe: Kad biste morali izdvojiti jedan parfem koji vas najbolje opisuje kao osobu – ne kao parfumerku, nego kao ženu – koji bi to bio?
PDN: Uvijek je teško svesti se na jedan miris. No, rekla bih da sam najbliža parfemima koji spajaju strukturu i mekoću, jasnoću i toplinu. Nečemu uravnoteženom i elegantnom, ali i živom – nikad previše krutom. Mirisu koji djeluje prirodno, promišljeno i iskreno.
MagMe: U čemu se krije inspiracija za vašu posljednju kreaciju Fleur d’Oranger, koja je ovih dana predstavljena u Zagrebu i Hrvaticama dostupna u Top parfumerijama?
PDN: Ovaj miris nastao je iz uspomene iz djetinjstva: iz onog posebnog trenutka kada se vrata oranžerije napokon otvaraju u proljeće. Obasjala me bujica svjetlosti i mirisa – intenzivan, cvjetni i očaravajući doživljaj. Željela sam uhvatiti upravo taj osjećaj.

MagMe: Danas svi traže svoj signature miris. Vjerujete li da osoba može imati samo jedan miris ili se on mijenja kroz životne faze?
PDN: Vjerujem da se ljudi mijenjaju – a s njima i njihovi ukusi. Neki ostaju vjerni jednom parfemu koji postaje dio njihovog identiteta. Drugi vole mijenjati mirise ovisno o raspoloženju, sezoni ili životnom razdoblju. Oba pristupa su jednako validna – u parfumeriji ne postoje pravila.
MagMe: Često naglašavate važnost prirodnih esencija i kreativne slobode. Što za vas znači “pravi luksuz” u eri marketinga i komercijalnih mirisa?
PDN: Pravi luksuz danas nije pretjerivanje – to su kvaliteta, autentičnost i integritet. To je mogućnost rada s vrhunskim sirovinama i vrijeme potrebno da se stvori nešto uravnoteženo i iskreno.
Marketing može potaknuti želju, ali luksuz leži u umijeću izrade i emocionalnoj dubini.
MagMe: Bili ste predsjednica Osmothèque i zaduženi za očuvanje povijesti parfema. Koliko je razumijevanje prošlosti važno za stvaranje nečeg novog i relevantnog danas?
PDN: Tako je, više nisam predsjednica, no i dalje sam aktivno uključena u rad udruženja. Razumijevanje povijesti je ključno. U Osmothèque čuvamo memoriju parfumerije, što nam omogućuje uvid u razvoj tehnika, stilova i ideja. Da biste stvorili nešto novo, prvo morate razumjeti ono što već postoji. Inovacija je često reinterpretacija, a ne potpuni prekid s prošlošću.

MagMe: Vaša su djeca također uključena u brend. Kako funkcionira ta dinamika između tradicije i nove generacije? Jesu li vas potaknuli da o mirisima razmišljate drugačije?
PDN: To je zanimljiva i prirodna evolucija. Svaka generacija donosi vlastitu senzibilnost i perspektivu. Moja djeca unose svjež pogled na parfeme, često suvremeniji u percepciji, ali i dalje ukorijenjen u istim standardima kvalitete. To ne mijenja moj pristup iz temelja, ali otvara prostor za dijalog i ponekad proširuje način na koji promišljamo određene kreacije.