Obnova stare kuće u Cavtatu trajala je gotovo četiri godine, a rezultat je zbilja impresivan. Razgledajte je!
Kuća u Cavtatu kamena je kuća zaštićena u sklopu kulturno-povijesne cjeline Grada Cavtata. Kao takva ona se može obnavljati isključivo unutar vlastitih gabarita te u skladu sa smjernicama nadležnog konzervatorskog odjela u Dubrovniku. Radi se o stambenom objektu u privatnom vlasništvu čija je obnova u potpunosti prilagođena životnom stilu investitorice, a iza koje stoji Dom izgradnja, graditeljska tvrtka koja već tri desetljeća kao izvoditeljska i projektantska tvrtka aktivno sudjeluje na brojnim projektima obnove stambenih, fortifikacijskih i sakralnih objekata na širem dubrovačkom području.

“Često čujemo kako je sreća pronaći dobrog projektanta i izvođača, a ja bih na to nadodala da je sreća i imati dobrog investitora, pogotovo kad je riječ o zaštićenim objektima koji pri svojoj obnovi zahtijevaju visoku stručnost i niz kompleksnih radova za čije je provođenje potreban nešto duži period i izvjesna financijska sredstva. Ovdje je slučaj bio upravo takav te je cijeli proces tekao u jako lijepoj suradnji i zajedničkom veselju svakoj novoj fazi projekta” otkrila nam je na početku priče arhitektica Marija Radičević iz spomenute tvrtke Dom izgradnja.

Naime, kuća u Cavtatu sastoji se od prizemlja, kata i potkrovlja. Osnovni princip kod projektiranja bio je rekreirati prostor koji će biti bezvremenski i pritom sačuvati što veći broj zatečenih elemenata koji naglašavaju izvornu ljepotu objekta i čuvaju njegovu autentičnost, uz prilagodbu modernom načinu života i potrebi investitora. Umetanjem novih i modernih elemenata htjeli su, objašnjava, postići kontrast prema starom, ali na način na koji novo ne prevladava već naglašava ljepotu zatečenog.

“Tijekom obnove korišten je dio izvorno zatečenog kamenog opločenja, drveni grednik nad prizemljem, izvorno kameno stubište koje vodi na kat, kameni otvor bunara koji vodi u gustijernu s vodom koju smo vratili u funkciju aktivne opskrbe kućanstva, te brojni elementi kamenih uljarica i pila koji su u kasnijim fazama reintegrirani u interijer kuhinje i kupaonica. Svi ovi elementi pažljivo su demontirani, restaurirani te vraćeni na svoje pozicije nakon temeljne izvedbe konstruktivne sanacije zidova i podova objekta što je vrlo kompleksan i zahtjevan proces”, nastavlja dalje i dodaje kako je upravo radi svega toga ovaj projekt bio ujedno i osoban.

Kada govorimo o materijalima, u prvom redu je to kamen kao gradivni element masivnih nosivih zidova te brojnih detalja u unutrašnjosti, zatim drvo koje definira ljepotu tradicionalne međukatne konstrukcije i krovišta te čelik koji je na brojnim mjestima korišten kao spojni element nosive konstrukcije i konstrukcije novo izvedenog stubišta.

Kući se pristupa iz Cavtatske ulice Prijeko. Restaurirana vrata u dubrovačko-zelenoj boji uvode nas u prostor unutarnjeg dvorišta iz kojeg pristupamo ulaznoj saloči opločlanoj izvorno zatečenim kamenom. Iz tzv. saloče pristupa se blagovaonici kojom dominira veliki kamin s otvorenim ložištem.

Blagovaonica se izravno nastavlja na kuhinju nadvođenu pažljivo restauriranim bačvastim kamenim svodom. Kuhinja je uvezena iz Italije, napravljena je u milimetar po mjeri nepravilne prostorije, a pravi je izazov u nju bio na licu mjesta integrirati kameno pilo i kamenu uljaricu izvorno zatečenu u kući.

Investitorica Helena je projektnim zadatkom definirala nekoliko svojih dugogodišnjih želja koje su, govori dalje arhitektica, nastojali integrirati u zatečeni prostor. Jedna od njih bila je i knjižnica koja je trebala biti dizajnirana tako da može primiti pozamašnu zbirku knjiga investitorice. Knjižnicu su, kaže, pozicionirali do nekadašnjeg pomoćnog prostora u kojem su zatekli dvostruko nadsvođenu krušnu peć. Pri jednom od prvih obilazaka kuće, promatrajući tu veliku i zanimljivu krušnu peć, rodila se ideja o smještanju jacuzzija u prostor iste i njegovog povezivanja s knjižnicom koji bi rezultirao spajanjem dvije umirujuće aktivnosti – čitanja i kupanja u toploj kupki. Ideja je realizirana te je knjižnica povezana tajnim vratima u sklopu obloge ormara knjižnice s vlastitom malom spa zonom.

Kameno stubište vodi nas iz prizemlja na kat gdje je smještena pak dnevna soba i master spavaća soba s pripadajućom kupaonicom. Ova etaža izlazi na taracu s pogledom na more koja je opločena tavelama, ciglicama karakterističnim za mediteransko podneblje. S obzirom na to da ova etaža ima karakteristično najveću visinu i velike otvore prema terasi, dnevna soba je puna svjetlosti tijekom cijelog dana. I ovdje je želja investitorice bila imati otvoreno ložište, kao i u blagovaonicu, koje su ondje nešto manjeg oblika, uokvireno mantelom od carrara mramora koje odgovara karakteru prostora.

U master spavaćoj sobi zatekli su dobro očuvani kameni zid koji su odlučili prezentirati i u interijeru sobe, dok su sva ostala unutarnja lica zidova žbukana. Kako bi dojam prostora bio što prozračniji i kako bi kameni zid što više dolazio do izražaja u sobu je integriran ormar koji je potpuno transparentan s tri strane. Za njegovu izradu, kao i za sve ostale elemente ugradbenog namještaja u kući zaslužna je stolarija Šantek iz Zagreba. Spavaća soba izravno je vezana na kupaonicu od koje je odijeljena kliznom staklenom stijenom.

Transparentna stijena naglašava bakrenu kadu u kupaonici, centralni element kupaonice engleskog proizvođača Catchpole and Rye. Nasuprot kade smješten je kameni umivaonik izvorno zatečen u kući, restauriran kako bi odgovarao svojoj novoj poziciji i namjeni.

S prvog kata u potkrovlje vodi stubište izrađeno od tankog čeličnog lima u koje su na poziciji svakog drugog gazišta umetnuti komadi starih hrastovih greda. Lakoća tankog čeličnog lima u crnoj boji stvara opreku prema izvorno zatečenom kamenom stubištu prizemlja. Stubište se tako doživljava kao centralni i jedini novouvedeni element koji dominira prostorom. Na primjeru stubišta najbolje je vidljiv princip timskog rada “unutar jedne firme”, ističe Marija.

Čelično stubište vodi do potkrovlja gdje se nalaze još dvije spavaće sobe. Veća soba potkrovlja smještena je unutar velikog belvedera koji gleda prema moru. Na sobu se nastavljaju garderoba i kupaonica odijeljene transparentnim staklenim ormarom u funkciji pregrade. Zanimljivost ove pregrade je što ne ide do vrha prostorije već ostavlja otvorenim podgled grednika od stare hrastove građe povezane drvenim kliještima u koje je ugrađena LED rasvjeta usmjerena prema gredniku.

Kupaonica je ondje obložena crno-bijelim mramorom koji je projektiran i rezan na mjeru posebno za ovaj projekt. I u ovoj kupaonici kada je postavljena kao centralni element koji svojom dijagonalnom dispozicijom diktira smjer postavljanja mramorne obloge poda.

Kad govorimo o instalacijama i prilagodbi objekta suvremenom načinu života, Marija objašnjava, kako je kroz čitav objekt provedeno podno grijanje, čak i ispod originalnih kamenih ploča u prizemlju. Kuća se grije i hladi putem dizalice topline, a svi vidljivi elementi poput instalacijskih rešetki integrirani su unutar zidova i namještaja. Vanjske klima jedinice skrivene su čeličnim rešetkama dizajniranim posebno za ovaj projekt i izrađenim u vlastitoj radionici, s dezenom četverolista koji se ponavlja i na vratima koja iz ulice vode u kuhinju.

“Za nas, rad na svim fazama ovog projekta, koji je trajao gotovo četiri godine, od iznimne su važnosti jer su živi dokaz da se uz ljubavi prema našoj graditeljskoj tradiciji i kvalitetnu suradnju s investitorom mogu oživjeti prostori koji su sami po sebi bezvremenski, odnosno pričaju o prošlosti, žive u sadašnjosti i očuvani su za budućnost“, poručuje za kraj.

* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.
Fotografije: Koridor 27
