Sve se više toga događa u online svijetu i digitalna realnost buja svakim danom. Iako je to mnogima mjesto na koje pobjegnu u potrazi za odmorom od stvarnosti ili, pak, inspiracijom, kao i stvarni svijet, onaj online nije lišen nekih negativnih elemenata (iako bi stvarno bilo lijepo da smo ga uspjeli stvoriti takvog). U online svijetu je – sve dopušteno? Mnogi se, naime, osjećaju oslobođeno da budu tko god žele na Instagramu i igrajući igrice, da stvore svoje drugo, online ja, no ima i onih koji se iza tipkovnice laptopa ili smartphonea osjećaju dovoljno moćno (ili skriveno) da si uzimaju za pravo komentirati tuđi život, izgled i odabire i to, najčešće, negativno.
Koliko ste puta pročitali negativan komentar ispod članka ili nečije fotografije na Instagramu? Ono što je nekoć bilo rijetkost, danas je postalo toliko učestalo da to više ne primjećujemo. No, zato što ne primijećujemo, ne znači da se o tome ne bi trebalo pričati. Negativni komentari nisu ništa drugo nego online bullying. Mnogi su se nasilnici iz školskih hodnika preselili iza ekrana mobitela, a u virtualnoj stvarnosti uvrede su još ozbiljnije. No, neprijateljski komentari ili ponašanje online često mogu imati posljedice u stvarnom svijetu, a to je posebno opasno kad su meta mladi ljudi koji još nemaju svoje izgrađeno ja i počinju sumnjati u istinitost takvih komentara. Iako se čine bezazlenima, negativni komentari mogu utjecati na nečije fizičko i mentalno zdravlje, ali i svakodnevan život, funkcioniranje na poslu ili u školi.
Zato je od iznimne važnosti podizati svijest o online bullyingu, čije su posljedice itekako vidljive i offline, te pokušati online svijet učiniti ljepšim i boljim mjestom. Pitali smo hrvatske influencerice za komentar na ovu temu te da s nama podijele svoja iskustva vezana uz negativne komentare, kao i način na koji se one nose s time. U nastavku pročitajte što su nam otkrile.
Mateja Sučević
View this post on Instagram
Uistinu mislim da nam je stvarnost tužna s obzirom na to da je rast društvenih mreža proporcionalan s negativnim komentarima na raznim platformama. Naravno da sam se susrela s negativnim komentarima – tko nije? Imam dovoljno životnog iskustva da me ne diraju vrijeđanja s obzirom na to da društveni mediji čine toliko mali dio života.
Bitno je ne zaboraviti da jako često ljudi putem negativnih komentara upravo projiciraju svoju nesigurnost i osjećaje na druge. Ljudi ostavljaju negativne komentare kao način da oslobode svoje potisnute emocije.
Veliki sam zagovaratelj da je potrebna određena zrelost te osobno samopouzdanje prije pristupanja određenim društvenim platformama. Jer ako znate tko ste i koliko vrijedite, niti jedan komentar vas ne može poljuljati. Doduše, to je never ending job, ali i mogućnost za samospoznaju. Mladima predlažem da se drže svojih prijatelja, vjeruju svojoj obitelji i društvene mreže dožive kao mali, jednosatni bijeg od obveza.
Rita Rumora Jurki
View this post on Instagram
Naravno da se susrećem s ružnim komentarima posebice u poslu koji radim. Uvijek se trudim shvatiti i vidjeti razliku između konstruktivne kritike i ružnog komentara. Nažalost, posao koji imamo nekim pojedincima u njihovom svijetu daje za pravo da pišu uvrede pod izlikom – “zar ste mislile dobivati samo komplimente?” ili “vidi njih kako se bune kad se netko ne slaže s njima” te ostale, slične gluposti.
S navršenom 31 godinom mogu shvatiti da su to stvari koje ne bi trebale utjecati na mene, ali mislim da bi rijetko tko ostao imun na to da mu nepoznate osoba priđe na cesti i kaže iz čistog mira “kako si ti glupa i nezanimljiva”. Nitko nas nije tjerao da djelić svojg života dijelimo online, ali vodim se onom da, ako nemaš nešto lijepo za reći, bolje nemoj reći ništa.
Teško mogu shvatiti potrebu u ostavljanju komentara kojem je jedina svrha da se osoba koja ga čita osjeća loše i poniženo. Od malena se zgražavam nad osobama koji posramljuju i ponižavaju druge, na bilo koji način. Jedan komentar može kod pojedinca trigerirati neke osjećaje s kojima se taj pojedinac ne može nositi.
Klinci u pubertetu nemaju do kraja razvijen vlastiti identitet i opću svijest vlastite vrijednosti. Ružni komentari nisu samo ružni komentari – to je razlog iz kojeg pojedinac možda plače ili možda razmišlja satima o tome je li komentar istinit. Čemu to? Jedini, ali jedini način, s kojim se protiv toga možemo boriti je edukacija. Edukacija o mentalnom zdravlju, edukacija o online ponašanju… Poštovanje počinje od kuće – u svakom smislu te riječi.
Lada Mitrašinović
View this post on Instagram
Nisam se susrela s negativnim komentarima, ali mislim da je to jako opasno te mi se čini da je po tom pitanju društvena mreža TikTok najsurovija. Ljudi sa skrivenih profila imaju potrebu nekog drugog poniziti ili “spustiti” iz nekakve vlastite nesigurnosti. Mene bi kao odraslu ženu tako nešto pogodilo, a kamoli ne mlade djevojke ili dečke. To im sigurno poljulja samopouzdanje.
Takve stvari se sve više šire i to je, po meni, neki oblik agresije na koji treba reagirati jednako kao da te netko i fizički udari. Mislim da bi društvene mreže trebale uvesti više kontrole iako znam da se neki takvi profili znaju ugasiti. Sa svojom kćeri koja ima 15 godina dosta pričam o tome, provjeravam joj društvene mreže i zasad nema nikakvih negativnih komentara, ali znam njezine vršnjake koji imaju s tim problema. To najčešće rade neka djeca koja su povrijeđena, što nije opravdanje, pa vrijeđaju druge. Mislim da jako puno treba razgovarati s djecom o tome, reći im da društvene mreže mogu potaknuti njihovu kreativnost.
Treba im reći da će komentara uvijek biti, ali se treba o tome pričati, pokušati to suzbiti, blokirati profile, reagirati na to na bilo koji način i odsjeći te ne davati tome preveliku pažnju. U tome bi se u školama trebalo više razgovarati.
Društvene mreže mogu biti odlična odskočna daska za djecu koja žele neki svoj oblik kreative izraziti putem njih, a često im se promovira slika da su društvene mreže namijenjene samo za “naslikavanje” – ja mislim da je to krivo. Imaju platformu koju mogu iskoristiti, napraviti svoju kreativnu mapu, pokrenuti vlastiti posao, baviti se digitalnim marketingom koji je budućnost – treba ih usmjeravati i pokazati kako se to najbolje može iskoristiti. Jer na društvenim mrežama ima i dobrih uzora.
Negativni komentari mogu zaista biti jako opasni, ali su tu. Jedino kako možemo to riješiti je razgovorom – kako kod kuće, tako i u školama. Djeci se treba objasniti da se iza takvih nekih profila skrivaju ljudi koji ostavljaju komentare iz zle namjere, da to nije iskreno ni istinito i treba ih usmjeriti da takav profil prijave i blokiraju. Mislim da bi to trebala biti i tema o kojoj se priča u školi, možda da se uključe i influenceri koji mogu pričati o svojem iskustvu, što su oni prošli, tako da djeca znaju da se to događa – iako se ne bi smjelo smatrati normalnim – te da to ne treba zanemariti, ali niti uzimati k srcu i shvaćati jako ozbiljno.
Dora Predojević
View this post on Instagram
Mislim da ne postoji osoba koja se nije susrela s negativnim komentarima, a da je uopće postojeća na internetu. To jest, smatram da nije nužno da je osoba javna da bi doživjela neki oblik nasilja na internetu, tako da – da, apsolutno sam se susrela s negativnim komentarima. I to ne samo s tim, već i tračevima, klevetama i slično.
S obzirom na to da sam influencer već otprilike pet, šest godina, oguglala sam na to. Koliko god čovjek bio jak, koliko god godina imao, nikad ti nije svejedno pročitati ili čuti nešto ružno o sebi, još uvijek pamtim te neke “prve” ružne komentare – što bi se reklo “prvi se pamte” (smijeh) – a sad gotovo da ih ni ne doživim.
Apsolutno svatko ima pravo na svoje mišljenje, no mislim da je pozivanje na imanje istog i na “demokraciju” uzelo maha. Smatram da ljudi koji pišu takve komentare nekada i nisu svjesni posljedica koje takvi komentari mogu ostaviti na osobu. Da ne kažem da mladi u formativnim godinama mogu razviti različita stanja upravo zbog nasilja na internetu. Netko bi rekao da to nije nasilje, ali upravo to mi pokušavamo ovdje dokazati, jest, nasilje je i vi ga vršite ako svjesno želite riječima povrijediti drugu osobu.
Također, smatram da pisani trag na internetu nije ništa drugačiji od toga da te netko izvrijeđa nasred ulice, na poslu ili u vlastitom domu. Zašto ovo zadnje? Zato što smatram da su moje društvene mreže moj dnevni boravak, a netko mi je ušao u isti i grubo ga oskvrnuo. Apsolutno se zalažem da svaki komentar nosi potencijalne sankcije, pa da vidimo koliko bi se ljudi krilo iza tipkovnice, a koliko njih bi odustalo. Lijepo je da se priča o tome, da mladi znaju da nisu sami, da smo svi, nažalost, to prošli i da je bitno što ti misliš i znaš, a ne komentar jedne osobe koju, na kraju krajeva, treba žaliti.
Mislim da se kao društvo moramo početi baviti jačim građenjem svijesti o ovome i to obrazovanjem. Vrlo je jednostavno. Educirani, zadovoljni ljudi ne rade tako nešto, oni nemaju vremena za to. Baš zato sam i sama bila među prvim polaznicima Škole odgovornog influencanja, u kojoj svi content kreatori mogu naučiti kako se ponašati odgovorno u online prostoru. I na kraju krajeva, razmisliti o kriminalizaciji elektroničkog zlostavljanja.
Ana Radišić
Moram priznati da sam na svoju sreću rijetko bila izložena negativnim komentarima. Dogodili su se svega nekoliko puta, a kada se i dogode, vrlo jasno i svjesno razaznajem što je iza njih, odnosno koja je namjera osobe koja ga ostavlja. Nerijetko iste brišem jer moje mreže su moje ‘dvorište’ u kojem postoje pravila odgovornog ponašanja. To su vrijednosti koje promičem, živim te inzistiram da se dijele. Uvijek ću prihvatiti konstruktivnu kritiku i volim se susresti s njom, no zlonamjerne komentare nimalo.
Mlađi uzrasti, djeca, adolescenti u periodima formiranja karaktera svijesti zaista u osjetljivi. Ukoliko ih se ne upozorava, radi s njima, educira o takvom nesavjesnom ponašanju i zaštiti, takve stvari zaista mogu iznimno utjecati na njih, njihovu psihu te stvarati traume. Zato smatram da je Škola odgovornog influencanja jedan hvalevrijedan projekt koji bismo svi mi, influenceri, kreatori sadržaja, podcasteri, trebali proći kako bismo mogli osvijestiti sebe, a potencijalno i naše pratitelje. Svi znamo da djeca uče po modelu. Najmanje što možemo je biti odgovoran primjer.
Poražavajuća statistika o internetskom nasilju u Hrvatskoj
Jedan od većih izazova s kojima se mladi danas suočavaju su cyberbulling i negativni komentari na društvenim mrežama. Prema istraživanju o odgovornom korištenju tehnologije koje je kompanija A1 Hrvatska provela 2022. godine, čak 63 posto djece u dobi od 11 do 13 godina smatra da je najveći problem internetskog nasilja upravo bullying (izrugivanje, vrijeđanje…), a 72 posto djece slaže se s tim da se odnosimo lošije jedni prema drugima online nego uživo.
Iako je statistika poražavajuća, na nama je da pokušamo promijeniti situaciju za mlade koji tek dolaze – komentar po komentar. Idući put kad pomislite natipkati ružan komentar, dignite prste s tipkovnice i na trenutak promislite o tome kako bi se osjećala vaša sestra, prijateljica ili kolegica da je pročitala isti taj komentar na svojem profilu, i s time na umu, odlučite o svojem idućem koraku. Budimo bolji online!
#BoljiOnline je platforma kompanije A1 kojom internet nastoje učiniti sigurnijim i pozitivnijim mjestom za sve.
* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.
Fotografije: Instagram
