Kako nas mlađe generacije uče da posao nije na prvom mjestu
U MagMe timu, osim što svakodnevno razgovaramo o poslu, isto tako volimo razgovarati o životu koji se događa izvan našeg ureda. Unatoč 12 godina razlike između najstarije i najmlađe članice tima među nama ne postoji osjetni generacijski jaz, što ne znači da ne primjećujemo stvari koje jedna od druge možemo naučiti.
Zrelijim kolegicama, pogotovo na početku karijere, naglasak je bio na dostupnosti – uvijek i stalno – a wellbeing kao pojam nije postojao. Danas se, kad u uredu zajedno sjede milenijalke te pripadnice generacije Z, naše Marta, Iva i Ana, utjecaj posla na privatni život non stop komentira. I dok su milenijalke Petra, Dina, Tara i Rita, odgajane kao generacija kojoj karijera mora biti na prvom mjestu, mlađe kolegice danas imaju priliku odrastati u svijetu u kojem se sve više govori o balansu između privatnog i poslovnog, mentalnom zdravlju i važnosti slobodnog vremena.
Upravo zato, posao za generaciju Z nije sve što jesu – važan je, ali se s njime ne poistovjećuju u potpunosti. U konačnici, sve je dovelo do toga da Ana, Marta i Iva doživljavaju work-life balance ozbiljno, pa sam od njih pokušala otkriti na koji način uspijevaju razdvojiti poslovno i privatno te kako ostaju kreativne i motivirane.
“Za mene je balans osjećaj da uspijevam živjeti oba svijeta – i poslovni i privatni, a da jedan ne pati zbog drugog. Na početku mi je to bilo jako teško, jer uz posao imam i fakultet i privatne obaveze. Činilo se nemoguće sve stići”, govori novinarka Ana. No, ipak je s vremenom shvatila da je ključ u dobroj organizaciji i postavljanju prioriteta. “Kad znaš što ti je važno i posložiš si dan, sve se puno lakše uklopi: posao, učenje, druženje i vrijeme za sebe”. Dodaje i da je naučila da je najvažnije sebe staviti na prvo mjesto te da tek kad se sama osjeća dobro, onda može dati svoje najbolje i ljudima oko sebe i svojem radnom mjestu.
S druge strane, social media managerica Marta, zbog prirode svog posla rijetko se može u potpunosti isključiti. “Moj posao znači da sam rijetko kad potpuno offline, jer društvene mreže žive 24/7. Upravo zato mi je važno da sam u uredu do 17 sati, a onda promijenim okruženje – idem na trening, šetnju ili kavu s prijateljima. To je moj način da resetiram dan”, ističe.
Ono što je i Iva shvatila je činjenica da se u njihovoj generaciji puno više govori o wellbeingu i slobodnom vremenu, i oduvijek ih se učilo o tome da to moraju maksimalno cijeniti. “Unatoč tome što mi se nekad teško isključiti od posla, naučila sam tražiti male distrakcije i mir, što su u mom slučaju mirna i duga jutra prije posla te duge šetnje nakon radnog vremena”, dodaje Iva.
Upravo zato, to što generaciji Z posao možda nije na prvom mjestu, ne znači da se njemu nisu apsolutno posvećene. Jer u tim slobodnim trenucima i vremenu koje traže za sebe, stvaraju se najbolje ideje, pogotovo za posao poput našeg koji je iznimno kreativan i dinamičan. Dok Ana govori da njoj inspiracija dolazi upravo onda dok ne radi, Marta se isto tako osjeća najkreativnije kad se odmakne od ekrana: “Najviše inspiracije dođe mi dok šetam, slušam glazbu ili pričam s dragim ljudima – i onda sve to sutradan pretvorim u sadržaj na poslu”, zaključuje.
Milenijalci su ipak nešto drugačije odrastali. Kad smo mi započinjale svoj karijerni put, najbitnije je bilo uopće dobiti priliku i mogućnost iskazati se. Dobiti posao u kompaniji koja ima dobru reputaciju bila je svojevrsna privilegija i nešto na što si bio ponosan. A to kako se netko odnosi prema tebi, ostaješ li dulje na poslu i imaš li vremena za sebe – nisu bile stvari koje su se dovodile u pitanje.
Za nas je bilo bitno dobili priliku da iskažeš svoju vrijednost jer do tad nisi imao ništa u CV-u što bi bilo dokaz toga. Zbog toga je možda i patio privatan život, a da toga nismo bile ni svjesne. No, uvijek smo se držale one – kad ćemo ovako ili ovoliko raditi nego sad, kad smo mlade i pune entuzijazma, na prvom poslu.
Učili su nas da moramo dokazati da vrijedimo da bismo mogli uopće reći svoje mišljenje ili zahtijevati svoja prava. Zato, kad gledam naše mlađe kolegice, ponosim se time da su se vremena ipak s novom generacijom promijenila, makar nas ne dijeli puno godina razlike, jer u konačnici, puno je zdraviji odnos prema životu kad brineš o svom mentalnom zdravlju i kad je ono na prvom mjestu, a da ne spominjemo da je nebitno koliko je godina rada iza tebe da bi se kolegice s tobom odnosile s poštovanjem.
Na početku svojih karijera naprosto nismo bili svjesne da se privatno i poslovno uopće može na ovaj način razdijeliti te smo bile smo na raspolaganju u bilo kojem trenutku dana, ali i tjedna, i smatrale smo to normalnim – potpuno nesvjesne dugoročnih posljedica na nas. “Kad smo počele raditi, odnos prema poslu je bio takav da te se procjenjivalo kroz karijeru. I danas sama sebe ulovim da nekoga, pa i sebe, procjenjujem kroz uspjehe na poslu, iako znam da je posao samo jedan dio života, a definitivno ne i onaj najbitniji. Kroz rad s mlađim kolegicama sam osvijestila činjenicu da nemamo potrebu svi graditi karijeru na isti način”, kaže Dina.
Zato i mi sad, polako, uz naše kolegice iz generacije Z učimo ispraviti navike – isključiti se navečer i ne raditi vikendom. No, ono oko čega se milenijalke u timu slažu, kad je u pitanju način rada koji je u “naše vrijeme” bio normalan je činjenica da smo iz takve radne okoline izašle čvršće – ili barem mi to tako mislimo.
Generacija Z sve ovo shvaća u potpunosti drugačije, a to i mlađe kolegice same potvrđuju. “Kad nisam pod konstantnim stresom i znam da ću imati vremena i za privatni život, automatski sam opuštenija i fokusiranija. Tu se opet vraćam na organizaciju – kad radim, fokusirana sam na posao, a kad se odmaram, stvarno se odmaram“, govori Ana. Ono u čemu se slaže naša uredska generacija Z je da uvijek mora postojati jasna granica između poslovnog i privatnog te da je ponekad doista važno ne raditi ništa i tako se odvojiti od posla i pustiti idejama da dođu same od sebe.
Naša iskustva pokazuju da posao može biti važan i ispunjavajuć, ali da vrijedi podvući crtu i znati kad je vrijeme za sebe, obitelj, prijatelje i hobije. To nikako nije sebičnost, nego način da ostanemo motivirane, kreativne i zadovoljne.
A to govori i kampanja Budi DOBRO. Poveži CE. – koja nas podsjeća koliko je važno međusobno razumijevanje među generacijama. U sklopu te kampanje možete pročitati i savjete stručnjaka i korisnika za bolje međugeneracijsko povezivanje, rječnik generacije CE, kao i nagradni natječaj na kojem svi mogu podijeliti savjete i osvojiti vaučere za individualna savjetovanja s psihologinjom i poklon paket Cedevite.
Generacija Z možda prirodnije stavlja naglasak na balans, ali upravo kroz razgovor i dijeljenje iskustava, rastemo zajedno i učimo – kako mi od njih, tako i one od nas. I to je ono što nas čini jačim timom – i boljim ljudima.
* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.
Fotografije: Instagram, Pinterest