U seriji članaka arhitektica Anita Elez koja stoji iza biroa Studio Konkreet, dotaknut će se zanimljivih tema vezanih uz struku, kao i sveprisutnog dizajna interijera, a u prvom tekstu objasnit će nam točno kako arhitektura utječe na naš život i koliko je ona važna, a koliko gotovo pa i ne primijećujemo, odnosno ne cijenimo, benefite dobre arhitekture u svojoj svakodnevici.

Kako se osjećaš u Parizu, a kako u New Yorku? Što ti pruža Dubrovnik, a kakve misli ti kreiraju ulice Splita? Osim geografskog položaja, prirode i klime gradovi svojim urbanitetom, dimenzijom ulica, položajem trgova i parkova, visinom zgrada, tipom pročelja, pa i nekim drugim stvarima na koje možda ne obraćamo pozornost, ostavljaju poseban dojam na nas. Svime time, ali i s puno više elemenata, bave se urbanizam i arhitektura.

Arhitektura ima moć odgoja, inspiracije, kreiranja psiholoških procesa, navika i stvaranja života ljudi.

Ako osoba radi u izoliranoj kabini u uredu, autocestom putuje na posao, većinu obroka konzumira u “anonimnim” restoranima brze hrane i živi u dijelovima grada gdje urbanizam i
arhitektura nisu stvorili prostor za promicanje dobrosusjedstva, ta osoba može biti depresivna i nesretna.

View this post on Instagram

Malaparte

A post shared by Alex Rivière (@ariviere) on

Ako taj isti pojedinac svoje radno vrijeme provodi u kvalitetno dizajniranom uredu s pažljivo uređenim mjestima za privatnost, druženje i komunikaciju, hoda nekoliko minuta pješice do posla, kupuje u poznatim, lokalnim, “prijateljskim” trgovinama, objeduje u prepoznatljivim kafićima koje vode ljubazni poduzetnici i živi na mjestu koje svojim uređenjem prostora potiče slučajne susrete sa susjedima – tada će imati sasvim drugačiji život. A to su stvari o kojima ponekad ne vodimo računa.

I iako sami biramo mjesto življenja, zaboravljamo na činjenicu da je to isto mjesto netko nekada isplanirao, nacrtao, oblikovao ili – nije. Zato ćemo u ovim člancima skrenuti pozornost s popularnog dizajna interijera na nešto što dolazi prije toga, a to je arhitektura.

Koliko puta čovjek prosječne visine stane u visinu Empire State Buildinga? 260 puta. I upravo se time arhitektura prvenstveno bavi – odnosima, odnosno mjerilima. Ako na crtežu vidimo samo čašu, zamišljamo čašu standardnih dimenzija. Ako unutar tu čaše nacrtamo čovjeka kako pliva, čaša postaje razmjerno puno veća – nadrealno velika da bi u nju stao čovjek. To je moć crteža – probijanje granica odnosa. A crtež je osnovno sredstvo u arhitekturi.

Crtež je ideja pretočena u točke, linije i oblike. Oblici u arhitekturi proizlaze iz lokacije, funkcija, zakona konstrukcija, rukopisa pojedinca, tradicije mjesta, potreba stanovnika, zakona i propisa, a direktno kreiraju atmosferu mjesta, pa time i sreće pojedinca koji je okružen njome.

Ono što promatrač prvo doživljava je materijalizacija, a prije nje potrebno je završiti puno različitih procesa da bi prostor bio ugodan i funkcionalan. Materijalizacija ili popularno “a kako će to izgledati?” u arhitekturi uvijek proizlazi iz svih nabrojanih elemenata, ali i duha mjesta. Materijalizacija kao dio procesa promišlja atmosferu i osjećaje, što korisniku daje ugodu. Kako je rekao splitski arhitekt Dinko Kovačić: “Arhitektura se bavi nemjerljivim konstantama. Tko može izmjeriti otuđenost, pripadanje, ljubav ili prisutnost? A to je posao prave arhitekture”.

Aplicirati određeni materijal, u pravom mjerilu, na pripadajuće plohe znači završiti misaoni proces projektiranja. Ako proces ima svoj integritet, promatraču i korisniku neće faliti ugode. A upravo je to smisao dobre arhitekture.

Piše: Anita Elez

Fotografije: Instagram