KOLUMNA | Kad male ruke udaraju – zašto to rade, kako bolje razumjeti ponašanje djeteta i na njega odgovoriti?

Članak pišu psihologinje, stručnjakinje u području obiteljske psihologije, okupljene u platformi za praćenje i poticanje djetetova razvoja Psidacta. Sve njihove Moms Club kolumne možete pročitati na ovom linku.

Kako bismo izbjegli frustraciju i traženje krivca (u sebi ili djetetu), važno je na umu imati razvojni kontekst. Naime, između 12 i 18 mjeseci dijete počinje prepoznavati osnovne emocije i polako razumijevati jednostavne uzročno-posljedične veze. Dvogodišnjaci već mogu primijetiti da njihovo ponašanje izaziva reakciju (npr. da udarac izaziva plač), ali ne razumiju u potpunosti da su oni uzrok tuđe boli. Samorefleksija – sposobnost da se prepozna vlastito ponašanje kao uzrok tuđe neugode – javlja se tek kasnije, između četvrte i šeste godine.

To je razlog zašto objašnjenja poput “to boli prijatelja” često ne ostavljaju dubok trag.

S obzirom na nezrelu emocionalnu inteligenciju, postaje jasno zašto je u ovoj dobi pažnja odraslih jedan od najjačih motiva dječjeg ponašanja.

“Pogledaj me” – kad je pažnja važnija od posljedica

U toj razvojnoj fazi pažnja odraslih predstavlja jedan od najsnažnijih motiva za dječje ponašanje – bilo da je riječ o pozitivnoj (kao što su pohvala, osmijeh) ili negativnoj pažnji (poput podvikivanja, kritike). Djeca u dobi od dvije godine još uvijek ne razlikuju kvalitetu pažnje – važno im je samo da ih se vidi. Pa tako udarac može biti način na koji dijete pokušava privući odraslu osobu ili prići drugom djetetu jer na taj način sigurno prebacuje pažnju na sebe. Važno je pritom prepoznati da takva ponašanja često nisu izraz namjerne agresije, nego rezultat nerazvijenih socijalnih vještina i duboke potrebe za kontaktom.

Kako onda reagirati kad dijete udari?

Primjer: Kad dijete udari iz frustracije

Dijete se igra u parku i poželi igračku koju ima drugo dijete. Kada mu to nije dopušteno, u naletu emocije udara drugo dijete po ruci. U ovom slučaju, dijete ne zna kako drugačije izraziti frustraciju, a mozak mu još nije sposoban za verbalno reguliranje emocija. Fizička reakcija je impulzivna i neplanirana – ona je izraz nesnalaženja, ne namjere da se naudi.

Kako reagirati

Prvi korak je ostati smiren. Bez podizanja glasa, bez kazne, bez posramljivanja. Spustite se na djetetovu razinu, uspostavite kontakt očima i jasno recite: “Ne udaramo. Vidim da si jako ljut jer si htio tu igračku”.

Zatim ponudite alternativu: “Možemo pričekati da završi i onda zamoliti da ti da. Hoćeš da probamo zajedno?”

Ovakva reakcija ne samo da postavlja granice, već i uči dijete kako verbalizirati svoju potrebu – i da je sasvim u redu biti ljut, ali nije u redu povrijediti drugo dijete.

Primjer 2: Kad dijete udari kako bi privuklo pažnju

U drugoj situaciji, roditelj razgovara s prijateljicom na klupi, a dijete dolazi, lagano ga udari po nozi i pogleda ga ravno u oči – ne s bijesom, već kao da traži potvrdu da ga primjećuju. Ovo ponašanje nije izraz ljutnje, nego strategija za privlačenje pažnje. Pa ako udarac donese pogled, glas ili reakciju, on postaje učinkovit način “biti viđen”.

Kako reagirati

Ponovno je ključno zadržati mir i ne pojačati ponašanje pretjeranom reakcijom. Umjesto toga, jasno recite: “Vidim da želiš moju pažnju. Možeš reći: ‘Mama!’ umjesto da udaraš”.  Zatim, ako je moguće, završite razgovor ili barem djetetu ponudite predvidivu sigurnost: “Još kratko pričam, a onda idemo zajedno do tobogana”.

Time pokazujete da udarac nije prihvatljiv način traženja kontakta, ali i da dijete ne mora udariti da bi bilo viđeno – postoje drugi, društveno prihvatljiviji načini koji se uče i razvijaju s vremenom.

Zašto je važna dosljednost svih odraslih?

Dijete ne uči iz našeg prijekora, već iz naše dosljednosti. Svaki udarac je prilika za učenje – ne samo za dijete koje je udarilo, već i za odrasle oko njega.

Ako pokažemo smirenost, jasno postavimo granice, ali i ponudimo prihvatljivu alternativu, djetetu dajemo alat za sljedeći put.

Kazna, vikanje ili posramljivanje mogu privremeno zaustaviti ponašanje, ali ne pomažu razvoju samoregulacije – a to je upravo ono što djeci najviše treba.

I ne zaboravimo – dosljednost svih odraslih koji se brinu o djetetu ključna je za učenje. Ako roditelj smireno reagira, ali baka se nasmije kada dijete udari jer joj je to “slatko”, dijete prima kontradiktornu poruku. Granice tada gube jasnoću, a neželjena ponašanja se produljuju. Zato je važno da svi koji provode vrijeme s djetetom razumiju razvojne potrebe i reagiraju u skladu s dogovorenim vrijednostima.

Što ako je naše dijete žrtva udaranja?

Kako reagirati kad vaše dijete u parku ili na igralištu postane žrtva takvog ponašanja? Prije svega, važno je uzeti u obzir dob djeteta koje udara. Mlađa djeca, naročito u dobi od dvije do tri godine, često ne razumiju u potpunosti posljedice svojih postupaka i djeluju impulzivno, dok starija djeca mogu imati razvijenije socijalne vještine i bolje razumijevanje pravila.

Nije lako “dati reda” tuđem djetetu, pogotovo jer ne želite djelovati strogo ili neprimjereno, ali zaštita vašeg djeteta uvijek mora biti prioritet. Ako je situacija takva da vaše dijete osjeća nelagodu ili strah, nije sramota maknuti se iz te situacije i pružiti mu sigurnost. Možete mirno i kratko intervenirati s roditeljem djeteta koje udara, ako to smatrate potrebnim, i ukazati na važnost jasnih granica, ali bez konfrontacije.

Za dijete koje je žrtva, ovakve situacije su prilika za učenje kako prepoznati i izraziti vlastite granice te kako tražiti pomoć odraslih kad mu je potrebna. Uz vašu podršku i smiren pristup, dijete uči da nije samo i da postoje načini da se zaštiti, što jača njegovo samopouzdanje i osjećaj sigurnosti.

U konačnici, cilj nije samo zaustaviti udarac, već pomoći djetetu da nauči kako se povezivati, izražavati i regulirati. To se ne događa u jednoj situaciji – to je proces koji traje godinama. No svaka reakcija odrasle osobe oblikuje djetetovo razumijevanje svijeta. I baš zato – nije svejedno kako reagiramo kad male ruke udare.

* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.

Fotografije: Instagram