“Ja kao žena ne moram…” – Hanna Beširević
U sklopu projekta “Ja kao žena ne moram…” povodom Dana žena, odlučiti smo napraviti intervjue s inspirativnim ženama koje se, unatoč tome što mogu raditi sve što požele, nisu imale strah donijeti svjesne odluke suprotne očekivanjima okoline. One mogu sve, ali biraju što rade. “Ja kao žena ne moram…” poruka je koju želimo promovirati jer se snaga ovdje ne očituje u onome što žena mora biti ili učiniti, već u slobodi da odluči što više ne mora. Jedna od njih je i fotografkinja i nagrađivana redateljica s internacionalnom karijerom Hanna Beširević.
Žena je to koja je odustala od ganjanja ustaljenih puteva tradicionalne karijere i pokazala kako se od umjetnosti može živjeti – pratila je svoju intuiciju i kreativnost, a to ju je dovelo do života u Parizu u kojem je fotografirala kampanje za renomirane kuće kao što su Chanel, Dior, Tiffany & Co., Chloe, Louis Vuitton… Pred njezinim objektivom stajale su Keira Knightley, Kate Winslet i Lady Gaga, a najvrjednija lekcija iz rada s kremom svjetske modne i beauty industrije je poštovanje prema radu drugih žena, njihovom vremenu i granicama. A u svemu tome naučila je poštovati i svoj rad.
MagMe: Dugo smo slušale poruke o tome što sve žena može. Koji je trenutak za tebe bio prekretnica u kojem si shvatila da, iako možeš sve, nešto jednostavno ne moraš?
Hanna Beširević: Iskreno mislim da te poruke na žene mogu ponekad staviti veliki pritisak. Imam osjećaj da su velika očekivanja da radimo sve – ne samo ona koja stavljamo same na sebe, nego koje i okolina stavlja na nas. Očekivanja da budemo dobre majke, uspješne profesionalke, da budemo trendi, da su nam nokti sređeni, ručak napravljen, kosa savršena…
I mislim da mnoge od nas – vjerujem da nisam jedina – to shvate tek kad pokušaju raditi sve. A tad smo već vrlo blizu pucanja.
Kad sam došla do tog trenutka i kad sam prihvatila da zapravo nije zdravo raditi sve i da si ja sama namećem da moram sve, tek tad sam počela govoriti ne. I tu sam pronašla ogromnu slobodu. Još uvijek je osjećam. Samo kažeš: “ne, hvala”.
MagMe: Fotografirala si kampanje Tiffany & Co. s Lady Gagom, Chanel s Keirom Knightley, Lancome s Penelope Cruz, Louis Vuitton, Chloe… Može se reći da si radila s kremom svjetske modne i beauty industrije. Koje su lekcije tad naučila?
HB: Kako je Dan žena i imala sam priliku biti u prisutnosti tako velikih žena, naučila sam poštovanje. Poštovanje prema njihovoj radnoj etici, prema tome tko su i kako su došle tamo gdje jesu. Koliko god je bilo teško, nisu odustale. Naučila sam i više poštovati ljude s kojima radim, a najviše njihovo vrijeme i njihove granice.
Isto tako mislim da posao počinje sa mnom. Ja jako poštujem svoj rad i ljude s kojima radim i stvaram. I mislim da je važno, ako možeš, u svemu tome ostati veseo i razigran. Da te industrija ne otvrdne previše. To je glavna lekcija.
MagMe: Nedavno si se odlučila vratiti u Hrvatsku, kako i zašto si donijela tu odluku?
HB: Kad je moja kći došla u moj život, sve se promijenilo. Došla sam u Hrvatsku zbog nje. Da budemo uz obitelj i da se vratimo svojim korijenima. Vratila sam se u Hrvatsku prvi put nakon rata i ta rečenica mi još uvijek zvuči čudno, nestvarno… Ali na najbolji mogući način.
MagMe: Koliko je teže reći “ne moram” kad živiš i radiš u kreativnoj industriji u kojoj je tvoj rad konstantno izložen na društvenim mrežama, na kojima se čini da je sve mjerljivo i usporedivo?
HB: Mislim da se sve to s vremenom malo izbalansira. Polako se pronađeš u svemu tome, a posebno pronađeš svoj glas. I onda mu daš više prostora.
Možda se nekome neće svidjeti ono što radiš, stvaraš ili govoriš, ali i u tome ima snage.
Usporedba je lijepa kad iz nje možeš nešto naučiti. Ali nije dobra kad te spušta, kad te čini “manjom”. Tad je bitno pripaziti koje usporedbe radiš i kamo te vode. Na kraju, ti moraš biti ta koja “vozi auto”. Nitko drugi.
MagMe: U čemu pronalaziš inspiraciju i snagu?
HB: Snagu i inspiraciju dobivam od svake žene koja je bila prije mene i oblikovala ovaj svijet tako da ja danas mogu biti slobodna. U današnjem svijetu vidimo da sloboda više nije nešto što se podrazumijeva. Ona je nešto za što se boriš. I te žene mi svaki dan pomažu da pronađem inspiraciju i snagu, često na najtišim mjestima.
MagMe: Jesi li ikada donijela odluku koja je odstupala od onoga što se očekuje od tebe – i jesi li imala potrebu to opravdavati?
HB: To mi se dogodilo od samog početka, dok sam još bila jako mlada. Odabrati kreativni put u obitelji punoj liječnika bio je moj prvi smjer protiv struje. Počelo je rano.
Dugo sam se opravdavala, ali nedavno sam prestala.
I to je stvarno sloboda. To mi daje veliku unutarnju slobodu.
MagMe: U kontekstu beauty standarda koji se neprestano mijenjaju, a kojima si svjedok iza svojeg fotoobjektiva, što za tebe znači odabrati udobnost ili prirodnost ispred trenda?
HB: Mislim da postoje dvije vrste trendova. Jedni su oni koje ti slijediš, a drugi su oni koje koristiš da se unaprijediš.
Ova industrija je jako kreativna i ljepota kao da nema granica. Ali sviđa mi se kad ljudi koriste trendove i ljepotu da bi ono što već jesu učinili još većim, izraženijim.
Možeš osjetiti razliku. Trendovi koje ti nosiš, a ne trendovi koji nose tebe.
I posebno volim žene koje su starije, a ostanu pomalo quirky, svoje. To mi je super. To je zapravo izabrati udobnost i prirodnost ispred trenda.
MagMe: Društvo često glorificira stalnu produktivnost. Jesi li si dopustila fazu u kojoj nisi bila ambiciozna, brza ili maksimalno učinkovita – i kako si to doživjela?
HB: Mislim da postoje različite faze u karijeri. Počela sam raditi jako mlada i išla sam brzo, maksimalnim tempom. Htjela sam toliko toga naučiti. U isto vrijeme je počela i digitalna revolucija kad sam počela raditi.
Imala sam osjećaj da moram naučiti jako puno i da nikad nemam dovoljno vremena.
Sad, nakon gotovo 20 godina, počela sam usporavati. Pokušavam koristiti ono što znam malo mirnije i svjesnije. Ali samo zato što sam tu fazu već prošla.
Imam osjećaj da kao mlada žena trebaš izgorjeti, dati sve od sebe. Neka sve gori. A kasnije, kad si malo starija, čuvaš tu vatru i koristiš je mudrije. Ali uvijek nastavljaš učiti. I uvijek nastavljaš istraživati.
MagMe: Što si u aspektu majčinstva shvatila da “ne moraš”, a što je ono oko čega nema kompromisa kod tebe?
HB: Za mene su mir, radost i slobodan početak života moje kćeri stvari oko kojih nema kompromisa. I ona me naučila da isto to biram i za sebe. Ona je moja velika učiteljica. Ona me uči što ne moram.
MagMe: S obzirom na to da si proputovala svijet, radila na brojnim setovima i živjela na različitim adresama kako si kroz godine naučili prepoznati tko i što zaslužuje vaše vrijeme i energiju?
HB: Naučila sam da kad dođe mail, poziv ili neka prilika, moram malo sjesti s tim. Osjetiti. Onda se pitam: je li to nešto što će mi dati energiju? Je li izazovno? Hoću li kroz to moći rasti, naučiti još više i postati bolja u onome što radim?
Ako postoji strah, ali i uzbuđenje, to je za mene često jedno “da”. Jer gotovo uvijek iza straha pronađemo neku radost. Tako sam naučila prepoznati što zaslužuje moje vrijeme i moju energiju u mom radu.
MagMe: Koje savjete bi dala sebi prije 20 godina vezano uz očekivanja društva koja su te pratila?
HB: Mislim da bih sebi prije 20 godina dala jedan savjet. Znam da zvuči možda malo klišej, ali stvarno moraš raditi greške. Moraš, moraš, moraš.
Sjećam se svojeg prvog posla. Došla sam fotografirati, a nisam imala karticu u kameri. Imala sam tad stari Nikon fotoaparat i mogla sam vidjeti zadnje dvije, tri fotografije na ekranu, ali ništa se zapravo nije spremalo. Jer nije bilo kartice. Od tad do danas je više nikad nisam zaboravila ponijeti na posao.
Možda je to mali, poslovni primjer, ali mislim da je općenito teško prihvatiti da najviše učimo kroz greške. A kasnije te iste greške znaju biti i jako smiješne. To bih si rekla – ne boj se pogriješiti.
* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.
Fotografije i video: Vigor Klaić