Harmonija betona i prirode – vodimo vas u jednu zbilja posebnu kuću u Samoborskom gorju!
Nenametljiva, ali istovremeno inovativna, moderna, odvažna i posebna. Tako bismo opisali ovu kuću koju su projektirali arhitekti Igor Franić i Ivan Franić iz Studija za arhitekturu. Da stvar bude bolja, Kuća O, kako su je nazvali, prošle je godine bila jedna od triju nominiranih projekata za prestižnu Nagradu Drago Galić koju dodjeljuje Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA).
Smještena u pitoresknim samoborskim brežuljcima, kuća je to koja je nastala jer se investitor odlučio iz Zagreba preseliti u prirodu. Kako doznajemo, kupio je zemljište u Samoborskom gorju, točnije u Rakovici. Parcela je bila nepravilnog oblika, izdužena uz prometnicu, s pogledom prema jugu i šumom na sjeveru, dok je pad terena pratio nagib ceste.
Kuća je projektirana za jednu osobu s dodatnom sobom. Osnovni prostorni okvir etaže definiran je zapravo dnevnim boravkom pravokutnog oblika. Nagib parcele omogućio je da ulaz s parkingom bude na gornjoj, glavnoj etaži. Kako projektantski tandem otkriva, osnovno razmišljanje svodilo se na elementarne prostore koji formiraju elementarni objekt.
Prizemlje tako sadrži spavaći trakt s dvije spavaće sobe, kupaonicom i garderobom dok je prostor na katu otvoren, s kuhinjom, blagovaonicom i dnevnim boravkom te središnjom jezgrom koja skriva toalet i sadrži kamin.
Dvije etaže u ovom slučaju stvaraju spontano dva potpuno oprečna ambijenta. I dok je u prizemlju ova monolitna kuća orijentirana prema unutra, poput zatvorene kutije koja evocira osjećaj sigurnosti, na katu se pak događa obrat. Naime, dva jaka usmjerena poteza staklenih stijena otvaraju kuću prema šumi, gorju, ulici, susjedu. Odlukom da Kuća O ostane bez zastora, etaža postaje pozornica za predstavu koja nema kraja bilo da je u pitanju noć, dan, zima ili ljeto. Gesta je to koja u svakom trenutku poziva na interakciju.
U cijelom interijeru prevladava pak crna boja koja je suprotstavljena otvorenost prema pogledima na obje strane. U sredini je ognjište, vatra. Istočna, ulazna strana i zapadna fasada su zatvorene, betonske. Cijela kuća izvedena je u biti od vidljivog i naglašenog betona. Donji dio je zatvoreniji s dva prozora, jedan na sjever, a drugi na jug, dok silueta objekta prati pak strukturu odnosa vanjskog i unutarnjeg prostora.
Naglašeno tamni interijer u odnosu na velike otvore i prisustvo svjetla, kako otkrivaju za kraj arhitekti, stvara mogući kontrapunkt odnosa tišine i glazbe, noći i dana, grada i prirode, mirnoće i uzbuđenja, tuge i veselja, ali uvijek života.
* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.
Fotografije: Filip Beusan