Ivana Pavlović o karijeri u industriji luksuza, vlastitom biznisu i životu između Zagreba i Monaka

Iako se njezin profesionalni život promijenio, ambicija je ostala ista. Sloboda joj je, kaže, dala prostor da se usmjeri prema onome što zaista želi. Uoči nastupa na WOLF konferenciji, na kojoj će održati PEP Talk “Što ako < Zašto ne?”, razgovarale smo o odlasku iz velikog modnog sustava, hrabrosti koju traži vlastiti posao i prilikama koje nastaju kada se susretnu različite industrije. Dotaknule smo se i života u Monaku, onoga što joj najviše nedostaje iz Zagreba te potencijala koji vidi u hrvatskom tržištu luksuza.

MagMe: Kad smo posljednji put razgovarale prije četiri godine, još ste radili u Gucciju, dok ste paralelno razvijali vlastiti posao. Što se od tada najviše promijenilo u vašem profesionalnom životu?

Ivana Pavlovic: Najveća promjena je sloboda i mogućnost da budem u potpunosti kreativna. Oduvijek mi je sloboda bila jedna od najvažnijih vrijednosti i mjerila uspjeha, kako u kreativnosti i izražavanju, tako i u organizaciji vremena te odabiru projekata kojima se želim posvetiti.

Danas sama kreiram svoj raspored, biram s kim želim raditi i, možda najvažnije, odlučujem u kojem smjeru želim razvijati svoj posao. To je velika privilegija, ali i velika odgovornost. Ono što se nije promijenilo jest moja glad za uspjehom i potreba da u svemu što radim težim najboljem mogućem rezultatu. Sloboda mi nije smanjila ambiciju. Upravo suprotno, dala mi je prostor da je usmjerim tamo gdje zaista želim.

MagMe: Nakon šest godina u Gucciju napravili ste potpuni iskorak prema samostalnom radu. Kako ste znali da je došao pravi trenutak za taj korak i što vam je u toj tranziciji bilo najizazovnije?

IP: Mislim da jednostavno osjetite kad je vrijeme za nešto novo i kad ste prerasli određenu situaciju. Nakon šest godina u Gucciju imala sam iskustvo, znanje i vrlo jasnu sliku o tome što želim dalje graditi. Osjetila sam da sam unutar tog sustava došla do granice vlastitog razvoja. Prošla sam faze koje su mi u tom trenutku bile dostupne i poželjela preuzeti veću odgovornost za vlastitu karijeru i smjer u kojem idem.

Istodobno sam počela dobivati sve više upita za projekte izvan Guccija, od međunarodnih partnera i brendova koji su me poznavali kroz moj dotadašnji rad. U jednom trenutku postalo mi je jasno da ono što sam paralelno gradila više nije samo dodatni projekt. Postojala je stvarna potražnja i konkretan poslovni potencijal.

Gucci mi je dao snažne temelje, ali i nešto što danas smatram jednako vrijednim – mrežu kontakata. Ljudi s kojima sam ondje radila danas su na vodećim pozicijama nekih od najvećih svjetskih modnih brendova i s mnogima i dalje surađujem.

Neki su mi danas klijenti, neki partneri, a neki suradnici. Ti se odnosi nisu završili mojim odlaskom iz kompanije, samo su dobili novu dimenziju.

Najizazovnije je bilo preći iz velikog sustava, u kojem postoje timovi, procesi i jasna struktura, u situaciju u kojoj ste odgovorni za sve – od strategije i kreativnog smjera do prodaje, financija, pregovora i konačnih odluka. Ali upravo je to bio razlog zbog kojeg sam željela napraviti taj korak.

MagMe: 134 Atelier pokrenuli ste još 2017. godine, a danas kroz njega radite kao strateška savjetnica za brendove. Kako se vaš posao kroz godine razvijao i koliko vam je iskustvo iz luxury industrije pomoglo u izgradnji znanja koje danas koristite u consultingu?

IP: 134 Atelier prirodno se razvijao zajedno sa mnom. Ono što je počelo kao jedan projekt s vremenom je preraslo u širi sustav strateškog savjetovanja, povezivanja ljudi, razvoja brendova i otvaranja novih poslovnih prilika. Iskustvo iz luksuzne industrije u tome mi je neprocjenjivo.

Tijekom godina izgradila sam snažnu međunarodnu mrežu kontakata i naučila koliko su odnosi, reputacija i povjerenje važni za dugoročni poslovni uspjeh. Često kažem da je “network” zapravo “net worth”.

Rad u Gucciju i projekti na kojima sam sudjelovala donijeli su mi veliko znanje, ali i važnu profesionalnu referencu. Danas surađujem s ljudima s kojima sam nekada radila, a koji su sada na vodećim pozicijama drugih međunarodnih brendova. Ta mreža povjerenja omogućuje nam da ideje puno brže pretvorimo u konkretne poslovne prilike.

MagMe: Vaš se posao danas proteže kroz modu, wellness i sport. Naizgled je riječ o vrlo različitim industrijama – što im je iz perspektive izgradnje uspješnog brenda zajedničko?

IP: Kao što sam rekla i u našem intervjuu prije četiri godine, nikada se nisam voljela svrstati u samo jednu kategoriju.

Ne želim da me određuje samo jedna uloga, bilo da je riječ o poslovnoj ženi, influencerici ili poduzetnici. Mislim da je upravo povezivanje naizgled nespojivih svjetova danas jedna od najvećih poslovnih prilika.

Sportaš je, primjerice, sam po sebi brend. Ako uz sportski rezultat ima interes za modu, poslovanje, ulaganja ili filantropiju, otvaraju se potpuno novi prostori za suradnje: od modnih partnerstava i sponzorskih ugovora do investiranja, razvoja osobnog brenda i ulaska na nova tržišta.

Upravo takve projekte danas sve više radim. Imam snažnu mrežu suradnika, primjerice u Los Angelesu, i nedavno su me kontaktirali jer nekoliko NBA i NFL sportaša razmatra kako proširiti svoj portfelj na Europu. Tu se sport povezuje s investicijama, poslovanjem, filantropijom, modom i razvojem osobnog brenda. Moj tim, suradnici i ja sagledamo širu sliku, definiramo strategiju i zajedno s klijentom pretvaramo je u konkretan plan. Mislim da je budućnost upravo u tim povezivanjima. Najzanimljivije prilike često nastaju na mjestima gdje se dvije industrije prvi put susretnu.

MagMe: Poslovni i privatni život danas vam je podijeljen između Monaka i Zagreba. Što vam svaki od ta dva grada pruža, profesionalno i osobno, i koliko često danas boravite u Hrvatskoj?

IP: Profesionalno, Monako se teško može usporediti sa Zagrebom kada govorimo o poslovnoj kulturi, međunarodnom načinu razmišljanja, ljudima, događanjima i koncentraciji poslovnih prilika. Ovdje postoji specifična kultura i nevjerojatno puno prostora za povezivanje i nove međunarodne suradnje.

U Monaku imam dom i ured, ali ovdje živim sama. Zagreb je zato, u onom osobnom smislu, moj pravi dom. Ondje su moji roditelji, sestra i najbliži prijatelji.

U Monaku sam maksimalno fokusirana na posao, dok me Zagreb vraća onome što mi je stvarno važno. To je mjesto na kojem se vraćam sebi i gdje je fokus puno više na obitelji i ljudima koji me poznaju cijeli život.

Prošle godine jedna od mojih bliskih prijateljica, Mina, preselila se u Monako jer je njezin suprug ovdje igrao košarku. Toliko sam joj puta rekla da me vratila u život. S njom i njezinom obitelji ponovno sam imala one prave nedjeljne ručkove i osjećaj obiteljske bliskosti koji mi ovdje najviše nedostaje.

Uvijek kažem da možete imati sve, ali ne nužno sve u isto vrijeme. Zato mi je važno pronaći vrijeme i za jedno i za drugo. Savršen scenarij bio bi da se svi moji presele u Monako, haha! U Zagrebu imam i dio poslovnog tima te vanjske suradnike i brendove s kojima radim, pa mi je posebno zanimljivo povezivati međunarodne prilike s Hrvatskom i obrnuto.

MagMe: Tijekom godina kontinuirano ste ulagali u dodatno obrazovanje, uključujući programe Harvard Business School Online. Koliko vam je formalno usavršavanje važno nakon godina praktičnog iskustva i na čemu trenutačno najviše radite kada je riječ o vlastitom profesionalnom razvoju?

IP: Vjerujem da čovjek uči dok je živ. Za mene školovanje nikada nije završilo, niti mislim da bi trebalo. Vrlo sam znatiželjna i uvijek me zanima što je sljedeće: nova industrija, novi koncept, novo istraživanje ili način razmišljanja. Posebno mi je važno da znanje ne ostane samo teorija. Volim ono što naučim odmah primijeniti u praksi, a iskustvo iz prakse koristiti kao osnovu za daljnje učenje i istraživanje. Važno mi je i da situaciju mogu sagledati iz više različitih perspektiva. Akademsko okruženje to mi omogućuje kroz susrete s ljudima iz različitih industrija i dijelova svijeta.

Zato sam ove godine upisala doktorat iz ekonomije u Beču. Posebno me zanima spoj mode, ekonomije, vrijednosti brenda i šireg utjecaja koji veliki brendovi mogu imati na tržište. U istraživanju imam podršku i kroz suradnju s Vogue Businessom, koji je radio studiju slučaja o brendu ALO i njegovim ovogodišnjim aktivacijama na jugu Francuske. Mislim da mi upravo kombinacija akademskog znanja i stvarnog poslovnog iskustva daje dodatnu perspektivu u radu s klijentima.

MagMe: Na WOLF konferenciji održat ćete PEP Talk naslova “Što ako < Zašto ne?”. Što za vas osobno stoji iza tog naslova i koju poruku želite prenijeti publici?

IP: Poruka je jednostavna – ne vrijedi čekati savršen trenutak jer on ne postoji. Sami ga moramo stvoriti. Nikada nećemo biti potpuno spremni.

Uvijek će postojati još jedan razlog zbog kojeg mislimo da trebamo pričekati s nekom odlukom ili početkom nečeg novog. Ali upravo sada je jedini trenutak koji zaista imamo.

Treba krenuti s onim što imamo danas, s resursima koji su nam danas dostupni. Ostalo ćemo naučiti putem.

Na kraju je presudno jesmo li nastavili i nakon neuspjeha. Pogreške su najbolji učitelj. Vjerujem da nas ustrajnost i dosljednost vlastitim vrijednostima i snovima vode prema onome što želimo. Uz vlastitu tvrtku, danas vodim i privatni obiteljski ured u Monaku, gdje sam na poziciji izvršne direktorice zadužene za upravljanje imovinom klijenata vrlo visoke neto vrijednosti. To je potpuno drugačije okruženje, ali princip je isti: donosite važne odluke, stojite iza njih i morate imati dovoljno znanja, sigurnosti i karaktera da uđete u prostoriju i zauzmete svoje mjesto.

U tim se situacijama još uvijek često susrećemo s predrasudama prema ženama na pozicijama na kojima se donose velike odluke.

Ponekad uđete u prostoriju u kojoj je vrlo malo žena i osjetite da se ljudi pitaju što radite ondje. Zato je potrebna hrabrost, ali i vjera u vlastito znanje i iskustvo.

Važno mi je i ono što svojim primjerom pokazujem drugima. Žene imaju svoje mjesto za stolom, kao osobe koje vode, odlučuju i preuzimaju odgovornost.

MagMe: WOLF vašu priču opisuje kroz nekoliko velikih životnih i profesionalnih iskoraka – novi posao, novu zemlju i vlastiti biznis. Koji je od tih koraka od vas zahtijevao najviše hrabrosti i zašto?

IP: Najviše hrabrosti zahtijevao je trenutak u kojem sam odlučila napustiti sigurnost velikog sustava i potpuno stati iza sebe i vlastitog posla.

Lakše je napraviti promjenu kada znate da iza sebe imate sigurnu opciju. Teže je kada svjesno birate neizvjesnost jer znate da je to ono što želite.

Preseljenje u novu zemlju također je zahtijevalo veliku prilagodbu, ali kroz karijeru sam naučila da je najteži korak zapravo donijeti odluku. Živjela sam u New Yorku, Poljskoj, Grčkoj, Francuskoj i, naposljetku, Monaku. Danas tečno govorim šest jezika, a snalazim se i na sedmom, nizozemskom.

Dođete u zemlju u kojoj praktički nikoga ne poznajete i vodite sastanak na jeziku koji ste učili kao peti. Kad to stavim na papir, zvuči impresivno, ali meni je to postalo prirodno. Danas na te odluke gledam kao na investicije u sebe. Neke su se odmah pokazale ispravnima, neke su me naučile što više ne želim, ali svaka me dovela bliže životu i poslu koji danas imam i razvijam.

MagMe: Velike profesionalne odluke rijetko dolaze s garancijom da će se pokazati ispravnima. Kad pogledate vlastiti put, koliko su ključne odluke bile rezultat znanja i dobre pripreme, a koliko intuicije, pravog trenutka i možda malo sreće?

IP: Mislim da je to uvijek kombinacija svega. Znanje i iskustvo daju vam temelje i omogućuju donošenje informiranih odluka. Priprema vam daje sigurnost da, kada se prilika pojavi, možete reagirati. Ali postoji i intuicija, onaj osjećaj koji vam govori da je nešto pravi smjer za vas.

Pravi trenutak također ima veliku ulogu. Možete imati najbolju ideju na svijetu, ali ako trenutak nije dobar, možda neće funkcionirati. Zato je važno biti dovoljno spreman da prepoznate priliku kada se pojavi.

Kada godinama radite, učite, gradite odnose i pripremate se, ono što drugima izgleda kao sreća često je trenutak u kojem ste bili spremni prepoznati priliku.

Zato vjerujem u radnu etiku. Možete imati talent, kontakte i sreću, ali ako niste spremni raditi kada nitko ne gleda, ništa od toga dugoročno nije dovoljno.

MagMe: Godinama ste dio međunarodne luxury industrije, ali istodobno ostajete poslovno povezani s Hrvatskom. Kako danas gledate na hrvatsko tržište luksuza – gdje vidite najveći napredak, a gdje još uvijek zaostajemo za razvijenijim tržištima?

I.P.: Mislim da Hrvatska ima puno veći potencijal nego što ga trenutačno koristimo. Najveći napredak vidim u tome što se posljednjih godina sve više razumije da luksuz obuhvaća mnogo više od proizvoda visoke cijene. Luksuz čine iskustvo, priča, usluga, lokacija, ljudi i način na koji se brend pozicionira. Hrvatska ima nevjerojatne prirodne i kulturne resurse, ali i sve više ljudi koji razumiju međunarodne standarde i mogu ih primijeniti lokalno.

Još imamo prostora za razvoj sustavnog pristupa izgradnji luksuznih brendova. Razvijenija međunarodna tržišta puno više ulažu u dugoročnu strategiju, pričanje priče o brendu, iskustvo klijenata i povezivanje različitih industrija. Upravo tu vidim veliku priliku za Hrvatsku – pronaći vlastiti način na koji možemo biti relevantni na međunarodnoj sceni, oslanjajući se na ono što nas čini posebnima.

Hrvatska ima sve veću međunarodnu vidljivost. Sada je važno da uz ulogu destinacije koju ljudi posjećuju razvijamo i tržište koje aktivno stvara, privlači i povezuje međunarodne poslovne prilike.

Tu vidim i prostor u kojem mogu biti most između međunarodnog tržišta i Hrvatske – povezivati ljude, brendove i prilike te pokazati da se ozbiljan međunarodni posao može graditi i iz Hrvatske.

* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.

Fotografije: Privatni arhiv/Ivana Pavlović