Mami i kći u iskrenom razgovoru: Rita Rumora Jurki i Eleonora Katić otkrile jedna drugoj neke stvari po prvi put

U tom trenutku mama na drugačiji način počne gledati svoje dijete, u novoj ulozi, a kći napokon u potpunosti shvaća svoju mamu. To je trenutak u kojem možda te dvije individue postanu i najsličnije, a i trenutak u kojem postanu najiskrenije jedna prema drugoj. Prepune ljubavi, međusobne podrške i potpunog razumijevanja osobina i postupaka druge su i Rita Rumora Jurki i Eleonora Katić, mama i kći koje su s nama, povodom Majčinog dana, podijelile najintimnije trenutke.

U iskrenom razgovoru o Ritinom odrastanju i Elinom majčinstvu dotaknule su se rečenice “ja nisam samo tvoja mama”, bitnih trenutaka njihovog odnosa, kao i toga što su jedna od druge naučile.  Rita i Ela ipak čine složan obiteljski kolektiv koji se danas razvio i u novom smjeru, a iako su možda različite kroz ovaj razgovor shvatili smo da su sličnije nego što to same misle.

No, iako dijele neke karakterne osobine, postoji jedna stvar u kojoj se iznimno razlikuju – modni stil. Po tom će se pitanju složiti samo kad je riječ o nakitu, koji obje obožavaju nositi. I to onaj poseban, s potpisom draguljarskih kuća Chaumet, Damiani i Messika, iz butika Mamić 1970 koje je već postao i dio obiteljskog naslijeđa.

Što Rita nikad nije otkrila svojoj mami, koji je bio Elin najveći izazov kao samohrane majke te zašto je nakit jedina stvar koja povezuje njihov stil, otkrivamo u nastavku.

Eleonora Katić: Otvorit ću ovaj intervju mame i kćeri s pitanjem: koja moja osobina ti je najfascinantnija? 

Rita Rumora Jurki: Tvoja odlučnost. Zapravo, kroz cijelo naše odrastanje bila si odlučna u svemu. Nikad nisi od ničeg odustajala. I to puta tri za svo nas troje – to mi je iz današnje perspektive stvarno fascinantno. Odlučnost da sve završimo, da naučimo jezike, da putujemo…

EK: A postoji li nešto u čemu sam, kao majka, mogla više slušati tebe?

RRJ: Možda biti samo blaža prema sebi. Naravno da kad smo odrastali da je to bilo malo drugačije. Danas često govoriš “nisam ovo dobro, trebala sam biti nježnija, trebala sam ovo, trebala sam ono…”, ali nisi svjesna zapravo da si bila dovoljno nježna.

RRJ: Sad kad si to čula, postoji li nešto što bi napravila drugačije kad bi je odgoj u pitanju? 

EK: Možda bih pokušala biti malo manje “rastrgani” roditelj. Možda sam u odgoju ponekad bila nervozna ili sam ja sebe doživljavala nervoznom što sigurno nije dobro utjecalo na djecu. S druge strane nema idealnih roditelja, nema idealnog odgoja. Bi li mogla drugačije? Vjerojatno ne bi. Jeste li, po mojem mišljenju, ispali dobro? Mislim da jeste.

RRJ:  A koji ti je bio najzahtjevniji period moga odrastanja? 

EK: Rekla sam da neću reći cijeli period, ali mislim da je najzahtjevniji period bio kasni pubertet – ako izuzmemo dvije trudnoće. (smijeh)

RRJ: Koja bila ona faza mog odrastanja koja ti najviše promijenila pogled na mene? 

EK: Prva faza koja mi je promijenila pogled na tebe je bila kad si počela raditi posao koji danas radiš, a druga faza je kad si postala mama. Mislim da sam bila fascinirana načinom na koji si mama. Da mi je to bilo jako lijepo i jako zanimljivo za gledati sa strane – da si mama, kakva si mama, kako se odnosiš prema djeci i kako se odnosiš prema činjenice da si majka.

EK: A što sam ja usadila u tebe kroz tvoje djetinjstvo, bez čega ti danas ne možeš? 

RRJ: Način na koji izražavam ljubav. Danas svojoj djeci konstantno govorim “volim te”, grlim ih, ljubim… To je zbog tebe. Nema dana da mi nismo otišli spavati ili izlazili iz kuće, a da nam ti ne bi rekla “volim te” i zagrlila nas ili poljubila. Jako puno smo si stvarno izražavali ljubav tijekom odrastanja. 

EK: Koju moju osobinu prepoznaješ na sebi?

RRJ: Želja da svojoj djeci usadim osjećaj empatije. Ili se rodiš kao empat ili ne, ali se jako trudim da budu empatični. To je nešto što si ti usadila u nas i ja želim usaditi u njih. 

RRJ: A što si ti, kroz mene, naučila o sebi? 

EK: Naučila sam da si moram ugađati.

EK: Iako smo i karakterno i stilski različite, moram pitati ovo – postoji li nešto od mojeg modnog stila što je postalo dio tvog stila? 

RRJ: Imamo u potpunosti različite stilove, ali ono što sam od tebe naučila i što jako volim je kako ti nosiš nakit. I to je nešto što sam od tebe naslijedila i što ću uvijek govoriti: “moja mama nosi nakit najljepše na svijetu”. Nosiš ga na jedan poseban način, potpuno drugačije, uvijek kažem i malo “starinski” i to je nešto što si prenijela na mene. Ljubav prema nakitu, sentimentalan odnos prema nekim komadima i nošenje nakita na svoj način, to je dio tvojeg stila i stava koji je i dio mojeg.

EK: Možeš li se sjetiti u kojom trenutku si me prvi put vidjela ne samo kao svoju mamu, nego kao ženu? 

RRJ: Koliko god to suludo zvučalo, tek kad sam postala mama. Do onda, ti si uvijek ponavljala “ja nisam samo vaša mama, ja nisam samo tvoja mama”. I uvijek sam to čula, ali mi možda nije bilo u potpunosti jasno. Shvaćala sam što želiš reći, ali s druge strane, kao tvoje dijete, to nisam mogla shvatiti do kraja. A danas kad sam mama, razumijem to, jer iako je to najbitniji posao koji imaš i preokupira cijeli tvoj život, i dalje ostaju neki dijelovi tebe koji želiš njegovati. Tako da sam kad sam rodila djecu, napokon shvatila – “okej, možda nisi samo mama”.

EK: Je li se još nešto promijenilo u našem odnosu od kad si ti postala mama? 

RRJ: Mislim da odnos kad kći postane mama između mame i kćeri, ekstremno promijeni, jer postanemo još bliže. Ni pred kim se ne osjećaš toliko ugodno kao pred svojom mamom. Mama ti postane još veća, sigurnija i mirnija luka nego ikad prije.

EK: Postoji li nešto što ti kriješ od mene sve ove godine? 

RRJ: Krijem zapravo tu jednu ogromnu fascinaciju. Pitam se “otkud ti snaga za sve to”. Za troje djece kao samohrana majka. Krijem možda svoje divljenje svemu tome.

RRJ: A što je nešto što si ti mislila, ali nikad nisi sa mnom podijelila? 

EK: Ne znam postoji li nešto što bi mislila pa da bi to zadržala od tebe i da ne bi htjela s tobom podijeliti. Mislim da sve što je bitno, da sam ti rekla. Moje mišljenje je: ako je bitno, ti bi to trebala znati. 

RRJ: Što je bio tvoj najveći izazov kao samohrane majke? 

EK: Teško pitanje. Najveći izazov je bio preživjeti nesigurnost, nesigurnost u to hoću li vas uspjeti sve dignuti do vaše samostalnosti. Nesigurnost u vašu budućnost. Stalno sam se pitala “kako ću to sve uspjeti”, a kroz sve sam prolazila po principu: “after all, tomorrow is another day”. 

RRJ: U kojem si me trenutku prvi put doživjela kao odraslu osobu?

EK: Kao odraslu osobu sam te prvi put doživjela kad smo vodili razgovor koji nije bio među prijateljicama, nego kad smo zapravo razgovarali o zajedničkoj budućnosti cijele obitelji, tvoje obitelji, naše obitelji… U tom trenutku sam shvatila da si ti stvarno jedno odraslo i zrelo stvorenje. 

RRJ: Koji je to trenutak u kojem si bila najponosnija na mene? 

EK: Moram priznati da sam najponosnija na tebe bila kad si počela, odnosno kad si se potpuno posvetila poslu koji danas radiš i kad si razvila MagMe. To sam sa strane gledala i to me fasciniralo. Način na koji ti razvijaš, kako razvijaš posao, kako razvijaš svoju i osobnost, samostalnost i odgovornost koju si preuzela. Na to sam bila jako ponosna.

 

* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.

Fotografije: Denis Butorac

Video: Jigibau

Styling: Ana Nikačević

Nakit: Mamić 1970

Makeup: Dora Rešetar za Bela Makeup

Kosa: Salon

Fotelja: Intera showroom

Snimljeno u studiju Sjenka.

Sadržaj je nastao u suradnji s brendom Mamić 1970.