Piše Lucia Marinov
O ljepoti jeseni na Kreti već sam pisala, a danas vam želim otkriti Zen House – idealno mjesto za rad na daljinu koje smo pronašli na tom europskom otoku. Kroz povijest, mnogo je inozemnih i domaćih umjetnika pisalo, slikalo i pjevalo o Mediteranu. To mjesto divljeg, ali očaravajućeg mora (i to ne jednog mora već njih nekoliko), s velikim brojem isprepletenih i nanizanih civilizacija na bezbroj različitih krajolika, paradoksalno tome, postalo je ujedinjeni sustav filozofske i kulturne baštine s jedinstvenim prirodnim ljepotama.
O tim ljepotama sve više sanjarimo, posebice kada nas okolnosti u 2020.godini prisile na socijalnu distancu i kućnu izolaciju. Maštamo o pronalasku nekih novih običaja koji će olakšati ostvarivanju ravnoteže između poslovnog i privatnog života. U kratkom bijegu na toplije krajeve Mediterana, uživamo u čarima otoka Krete gdje ujedno i spoznajemo pravu definiciju ljepote rada na daljinu.
Dan započinjemo jutarnjim ritualom – kava, novine i doručak pored mora, u staroj gradskoj luki grada Chanie. Kažu da se najbolja hrana i piće uvijek poslužuje tamo gdje vidite da ima najviše lokalaca i mi smo pronašli upravo takvo mjesto – Sailing Club Sea Lounge. Da budemo sigurni da je kvaliteta usluge i hrane dosljedna, odlazak na ovo mjesto postala je naša jutarnja rutina kroz cijeli radni tjedan. Nakon drugog posjeta, konobar je već znao naš najdraži stol, kakvu kavu pije moj partner (i da je ja uopće ne pijem), da svako jutro čitamo novine i da je grčki jogurt sa domaćim tahinijem neizostavan dio ovog rituala. Sada već omiljeni konobar – Haris, postao je naš prvi lokalni poznanik od kojeg smo počeli učiti o skrivenim mjestima na otoku.
Kako se početak radnog vremena bliži, vraćamo se u apartman gdje provodimo većinu radnog vremena za kompjuterima. Ovisno o obujmu posla, dnevni odmor iskoristimo za dugu šetnju uz plažu ili kraći lagani ručak nakon čega plivamo ili ostanemo raditi na otvorenom. Iako je rad na otvorenom u teoriji predivno iskustvo, često shvatimo kako je nemoguće pronaći dovoljno miran kutak gdje će internetska veza biti dovoljno stabilna pa se, realno, ovakav scenarij ne događa baš svaki dan i generalno ga moramo unaprijed isplanirati.
Romantizirajući o idealnim radnim scenarijima i ambijentima, na kraju radnog tjedna odlučili smo baciti u istraživanje različitih dijelova otoka te zaputiti prema Heraklionu. Tijekom vožnje prema Heraklionu, zapitali smo se kako bi bilo kada bismo zaista pronašli idealno mjesto za rad na daljinu i sasvim neočekivano, u ovoj pustolovini naišli na mali arhitektonski dragulj o kojem smo maštali – Zen Kuću.
Koncept Zen Kuće (Zen House) nudi ekskluzivnu privatnost, osamu, mir, tišinu i, što je najljepše, 180 stupnja beskrajnog pogleda u plavetnilo Kretskog mora u što smo se zaljubili na prvi pogled. Iako smo se odmah odlučili kontaktirati objekt kako bismo organizirali boravak na ovom mjestu, već je bilo kasno – njihov kalendar je bio popunjen tijekom čitavog mjeseca i rezervaciju je bilo nemoguće dobiti. Ova činjenica nas je iznimno iznenadila s obzirom na to da je riječ o postsezoni u vrijeme korone pa je, po prirodi, naša znatiželja sve više bujala. U razgovoru s vlasnicima objekta, shvatili smo da se radi o obiteljskom projektu što je ovo mješto činilo još posebnijim zbog čega smo, na srdačan prijedlog Marianne i njezinog brata Vagelisa, odlučili zaviriti u ovaj raj barem na nekoliko sati.
Zen House smješten je desetak minuta vožnje automobilom od grada Herakliona. Kuća se nalazi na samoj litici, ova novosagrađena ljepotica spoj je moderne arhitekture i tradicionalnih dizajnerskih elemenata koji se protežu prema otvorenom pogledu na Kretsko more i otok Diju. S obzirom na to da vlasnica Marianna ne živi na otoku, a njezin brat Vagelis prebiva u gradu Heraklionu, na posjedu nas je dočekala njihova majka koja nas je u znak dobrodošlice počastila kavom “na grčki način” i tradicionalnim domaćim slasticama. Dok smo uživali u slasticama i zanosnom plavetnilu mora ispred nas, gospođa nam je ispričala više o povijesti i tradiciji koja stoji iza ovog dugogodišnjeg posjeda, koji se prenosio s generacije na generaciju. Kako nam je otkrila, njezina je kćer, vlasnica kuće, prava svjetska putnica. Istražujući različite krajeve svijeta, tragala je za jedinstvenim yoga i meditacijskim iskustvima u kojima je uživala. Nakon niza godina svu inspiraciju pretočila je u projekt Zen Kuće. A brat Vagelis, arhitekt po zanimanju, projektirao je i izgradio kuću.
Što smo više slušali o tome, to nas je više obuzimala znatiželja pa smo se uz vodstvo njihove majke napokon prošetali po posjedu. Uz samu kuću, jedinstvena značajka ovog mjesta je da nudi toliko popratnog sadržaja kao što su – dvije privatne plaže na podnožju litice, privatni bazen, kapelicu i vlastiti organski vrt sa domaćom peradi. Boravak na ovom posjedu mogli smo zamisliti kao zaista posebno iskustvo – pogotovo kada smo ugledati vrt iz kojeg ubiru domaće plodove za objed. Topli omlet od domaćih jaja na tanjuru, sok od domaćeg šipka, pogled na more i prostorija u kojoj sunce prodire od poda do svoda – pitamo se tko u takvom ambijentu ne bi bio produktivan.
Kako su u tom trenutku u kući obitavali gosti, unutra nismo mogli zaviriti, ali smo se zato nakon ovog posjeta uspjeli sastati i upoznati s Vagelisom. Gradnja ove kuće, kako kaže naš domaćin, uopće nije bila jednostavan pothvat, poglavito zbog toga što se svaki građevinski rad na otoku izvodi uz najavu i dodatni oprez, zbog zaštite potencijalnog arheološkog dobra.
Prvi i najzahtjevniji stupanj bio je savladati samu liticu što je iziskivalo pomoć različitih stranaka, ponajprije geologa. Bušenje ove stijene, kako kaže arhitekt, bio je kompleksni pothvat, no ono što nas i dalje fascinira jest sam pristup terenu kojeg je ovaj stručnjak besprijekorno savladao. Unutar gotovo dvije godine, Vagelis i njegova obitelj uspjeli su podignuti Zen House. Inspirirani prirodnim elementima vode, zraka i zemlje, u podnožoju ville nalaze se tri spavaće sobe, Vagelis opisuje – svaka s otvorenim planom, staklenom stijenom i umjetničkim unikatima na zidu koji modernistički spajaju tradicionalne minojske simbole iz povijesti poput poznate freske delfina ili freske bika koji skače (umjetnički komadi iz drevne palače Knossos). Na samom vrhu, proteže se otvorena prostorija s terasom koja je namijenjena za odmor, rekreaciju i meditaciju.
Gostoljubivost, otvorenost i pozitivna energija svo troje članova ove obitelji potpuno nas je očarala pa smo tako sa Vagelisom proveli dodatnih nekoliko sati slušajući o tome kako je jedan brat ideju svoje sestre sproveo u djelo. Iako u kući nismo boravili, i dalje sanjarimo o tome jer svi smo već pomalo umorni od 2020. godine pa bi nam ovakvo utočište od stresnog okruženja sigurno dobro došlo, pa i na kratko.
Fotografije: Lucia Marinov
