Latica Martinis 06.12.2023.

Vodimo vas u životni prostor jedne obitelji u Osijeku pri čijem se stvaranju dogodila čarolija. Razgovarali smo s arhitekticom

Kako to izgleda kada se udruže arhitektonski studio STUDIOPI iza kojeg stoji Iva Pauzar i dizajner Ruđer Novak Mikulić iz interdisciplinarnog studija Regular Company uvjerite se na primjeru ovog impresivnog stana u Osijeku u koji vas danas vodimo.

Kako na početku razgovora doznajemo od mlade arhitektice, riječ je o dvoetažnom životnom prostoru za pet osoba u mirnom osječkom kvartu Retfala čija se prva etaža proteže na 150, a kat na 75 četvornih metara. No, u procesu od ideje do realizacije Pauzar ne krije da su zapravo imali veliku sreću od samog početka jer su s investitorom odmah kliknuli. Naime, koncept i estetika do koje arhitektica drži u svom studiju podudarala se s zahtjevima druge strane.

“Klijent se prvo obratio meni u STUDIOPI, i kada je opisao da želi clean open plan prizemlje u zemljanim toplim svijetlim tonovima u čeliku (inače investitor se i bavi čelikom) i da svaki predmet bude poseban i unikatan tu se javila potreba za suradnjom s Ruđerom (Regular. Company) jer sam znala da će biti puno custom namještaja gdje više dolazi do izražaja produkt dizajn. Kako smo i prije surađivali i ovdje je to nekako bilo neizbježno. Nakon prve prezentacije idejnog projekta investitori su dali zeleno svjetlo na sve jer je to upravo bilo ono što su željeli. Potom se krenulo u ozbiljnu realizaciju. Kako je većina namještaja bila custom, osim stolica, sve što se izvodilo zapravo je bila improvizacija, ljepše rečeno prototip za koji nismo ni sami bili sigurni kako će se izvesti, pogotovo kod kuhinje koja je cijela od toplo valjanog čelika. Na našu sreću u finalu je sve funkcioniralo”, otkriva nam vlasnica arhitektonskog ureda STUDIOPI koji je osnovan 2019. godine, a koji iza sebe već ima velik broj projekata i realizacija, kao i nagrađivane projekte za IT ured u Osijeku i stan u Zagrebu.

Na temu najvećih aduta u finalu ovog osječkog projekta, Pauzar naglašava da su to upravo izazovi kao što su spomenuta kuhinja od valjanog čelika koja se obrađivala posebnim metodama da bude uporabljiva i sigurna za baratanje hranom. Tu su i klizni paneli od 300 kilograma u dnevnom boravku koji skrivaju TV i policu i rade kulisu za malu tribinu za njihovu djecu te japanski zen vrt ispod stubišta. Iako je to sve, dodaje Iva, bilo jako dobro u ideji, u stvarnosti se radilo o vrlo kompleksnom i tehnički zahtjevnom angažmanu koji je trebalo upogoniti da funkcionira.

Na pitanje kako bi opisala estetiku i stil ovog prostora, za početak napominje kako je krajnji produkt zapravo kao i prvotna ideja. “Sam prostor po sebi svojom arhitekturom daje puno svjetla i skrivenih prostora. Introvertiran je i htjeli smo ga takvim i ostaviti. Cijela ideja bila je napraviti kontemplativan interijer, miran bojama i oblicima, koji je lišen bilo kakvih dodatnih ornamenata. Naglasak je jedino na funkciji i promjenjivosti samog prostora. Kako je u pitanju obitelj s troje male djece trebalo je uzeti u obzir da je to prostor i za život. Tako je i nastala ideja skrivenih prostora koji postaju kulise”, objašnjava arhitektica.

Primjerice, kuhinja tako ima svoj reprezentativni skulpturalni šank i radnu ploču koja je orijentirana na prozor u atrij stana. S boka kuhinje su pak paneli u orahu iza kojih se krije još jedna tzv. životna kuhinja koja krije svakodnevni ritam obitelji. Kako to obično biva u dnevnim boravcima glavna orijentacija sjedećih elemenata je prema TV-u, a Pauzar dodaje kako su oni taj naglasak htjeli ukinuti i omogućiti da akcent bude na druženje koje je koncentrično osmišljeno s dodatnom malom tribinom s kliznim panelima iza kojih se kriju TV i polica koji se mogu otvarati prema potrebi.

Da bi dodatno naglasili mirnoću u prostoru, napravili su malu metaforu na zen vrt s oblutcima ispod čeličnog tankog stubišta koje je zaštićeno staklom od poda do stropa. Svi ostali intimni prostori spavaćih soba su skriveni po džepovima stana, a djeca imaju svoje carstvo na katu sa svojim sobama i polivalentnim prostorima.

Ono što nam nije promaknulo u ovom projektu jest i sjajna suradnja s kompanijom Artisan iz Tešnja koja se bavi proizvodnjom namještaja. Do nje je, govori nam ova kreativka, došlo jako prirodno.

“Kako smo razvijali i dizajnirali custom elemente u stanu trebali su nam i oni gotovi s kojima nismo htjeli eksperimentirati, kao što su stolice i sjedeće garniture. Regular. Company je predložio namještaj koji su oni dizajnirali s Artisanom – Neva stolac i Mela naslonjač, koji su baš bili organski elementi koji su nam nedostajali da smekšaju prostor. Za tu cijelu priču, kada je Artisan vidio cijeli prostor kojim je bio oduševljen, htjeli su da surađujemo i napravimo mini editorial” prisjeća se naša sugovornica koja ne krije i kako joj je ovaj cijeli projekt, pa onda i suradnja s Regular. Companyjem sjajna jer na sličan način percipiraju prostor i objekte, pa onda u istom tonu i projektiraju.

“Prostor treba biti mentalni place holder da se može dogoditi život. Prostor nije trend, on treba biti go-to mjesto u kojem se korisnik osjeća mirno, lijepo, sigurno i svoj na svome. U svemu tome bitna nam je i priroda te kako nju prenijeti u prostor, stvoriti svojevrsnu bazu za wellbeing. Jako su nam važni i materijali te kako se svaki ponaša i kako ga se može iskoristiti. Bitno je i da je prostor kvalitetan te bezvremenski i da može trpjeti sve stilske promjene korisnika kroz vrijeme”, ističe za kraj Pauzar te dodaje kako su obje strane u ovom slučaju zadovoljne projektom.

Dodaje i kako je u ovakvim uspješnim suradnjama itekako bitno partnerstvo pri čemu se redovito događa čarolija. “Da bi neki projekt uspio, mora postojati obostrane kemije, ali se ona naravno, mora njegovati pri čemu se trudimo educirati naše klijente, kao i da kroz jako dobru i potkrijepljenu priču prenesemo ideju”.