Uoči izložbe “Priče u pločicama” razgovarali smo s Klasjom Habjan o inspiraciji, radu i životu kroz crtež

Izložba okuplja niz panela i pojedinačnih pločica koje bilježe umjetničko istraživanje tehnika oslikavanja glazurom, interakciju s materijalom i spontane crteže flore, faune i apstraktnih oblika, nastalih bez skica, kao produžetak unutarnjeg narativa autorice. Uz to, posjetitelji će imati priliku vidjeti i kolekciju unikatnih stolova naziva “Klasjakov”, nastalih u suradnji s Klasjinim bratom, dizajnerom Jakovom Habjanom.

MagMe: Kako je nastala ideja za izložbu “Priče u pločicama” i što te inspiriralo da istražuješ ručno oslikane pločice kao medij?

Klasja Habjan: Prvi sam put čula za portugalsku tvornicu pločica, Viúvu Lamego, od Mladena Jambrovića, s kojim smo Zita Nakić i ja surađivale na muralu za Iverpanov Izlog ideja u Draškovićevoj ulici. U sklopu projekta posjetili smo tvornicu, upoznali ljude i proces iza ručno oblikovanih i oslikanih pločica, te sam tada prvi puta crtala po pločicama. Godinu dana kasnije tvornica je objavila natječaj za rezidenciju povodom proslave 175. obljetnice, tražeći mlade umjetnike i projekte koji mogu na suvremen način interpretirati njihovu ulogu i nasljeđe.

MagMe: Možeš li nam detaljnije opisati svoj boravak u portugalskoj tvornici Viúva Lamego – kako je to iskustvo oblikovalo tvoje umjetničko stvaralaštvo?

KH: Moj projekt pod nazivom „Plesači“, kao jedan od tri nagrađena rada, nastavila sam razvijati u samoj tvornici. Motiv predstavlja isprepletene ljude, radnike tvornice, koji prenose zanat kroz generacije, ali istovremeno plešu, slave obljetnicu i radost života, kako to već znaju samo Portugalci. U tvornici sam imala pristup alatima, bojama koje sami proizvode i patentiraju, savjetima njihovih tehničara i umjetnika… Bila sam uronjena u svijet koji mi je do tada bio nepoznat i naravno, time dodatno inspirativan. Izazov je bilo okušati se u crtanju po površini koja upija boju, čije se teksture i boje promijene nakon pečenja, čija je zadanost segmentiranost, a i funkcionalnost, gdje su mogućnosti beskonačne, a tek sam zagrebla površinu.

Osjećala sam da je moj zadatak istražiti medij crteža na mediju pločica, dok sam se u reljefu okušala tek pred kraj rezidencije (tako je nastao zeleni panel „Ceste“, kojeg je Jakov Habjan povodom nadolazeće izložbe u Orisu prenamijenio u metalni stolić). Stoga će na izložbi dominirati nacrtani „Plesači“ u raznim kompozicijama, stilizacijama i bojama.

Glavni panel plavih „Plesača“ bio je izložen u nacionalnom muzeju u Lisabonu, nakon rezidencije, u sklopu grupne izložbe radova koji su nastali povodom obljetnice tvornice.

MagMe: Kako si pristupila procesu oslikavanja pločica? Koje tehnike si koristila i kako si uskladila umjetnički izraz s tehničkim zahtjevima keramike?

KH: Rijetko krećem od skice, češće se prepustim procesu bez da znam što točno tražim, a neke motive čini mi se imam upisane koliko u podsvijest, toliko u naviku. Pomalo je to nalik autopilotu ruke koja potom otkrije nove oblike cvijeća, slonova, lastavica… No lastavice jesu tradicionalni motiv portugalskih pločica, pa mi je njihova interpretacija i iz tog razloga bila zanimljiva, kako ju reducirati ili približiti “logotipu” lastavice, a da pritom zadrži organski potez kista i providnost boje. Crtala sam kistom, ponekad tankim, ponekad plošnim i širim, a izazov je bio uskladiti moju ekspresivnost, točnije brzinu crtanja, sa plohom koja upija, na kojoj je trenje pojačano i time potez nužno usporeniji.

Na samoj izložbi biti će prisutne individualne pločice raznih motiva koje su prije svega rezultat tog istraživanja, dok su zidni paneli prvenstveno “Plesači”. Istražujući načine na koji se ponašaju glazure kad su dvostruko pečene, ili prskajući boju preko izgrebenih formi, zapravo sam se upoznavala sa samim medijem pločica, prvenstveno kroz pogreške. To možda nije najekonomičniji način, jer sam stvorila i dosta otpada, pločica koje ‘nisu uspjele’, no i njih sam nastojala reciklirati, prebojati – ili ostaviti na ulicama Lisabona kao skrivene suvenire za prolaznike…

MagMe: Serija stolova “Klasjakov” predstavlja spoj tvog rada s radom brata, dizajnera Jakova Habjana. Kako je došlo do ove suradnje i što ona znači za vas oboje?

KH: Ta je suradnja i nadogradnja prirodan nastavak naših osobnosti i vještina. Ujedno mi je i najuzbudljiviji segment izložbe, najosobniji, i na neki način najzaokruženiji. Pločice od početka imaju funkcionalni karakter, zamišljene su da bi se kao paneli ugradili u interijer ili eksterijer, no kroz stolove mogu pronaći drugi, još jednostavniji način da uđu u dom, u svakodnevnicu. Jakov je osmislio zanimljive forme stolova, uskladio ih sa samim motivima, izabrao prikladne materijale, od punog drva do medijapana i metala, obradio ih i konstruirao.

Za oboje to znači prvo poglavlje nadolazećih suradnji kojima se jako veselimo.

MagMe: Tvoj rad obuhvaća ilustraciju, grafički dizajn i pisanje. Kako se ti mediji međusobno nadopunjuju u tvom stvaralaštvu?

KH: Volim crtati, ali i pisati, a dizajn onda posluži da to spojim u cjelinu, da i kroz oblikovanje primjerice prijeloma knjige provučem istu misao ili estetiku koja spaja tekstove i ilustracije. Ponekad prvo nastane tekst, zatim crtež, a ponekad obrnuto, nema pravila. Voljela bi jednom objaviti slikovnicu sa svojom pričom, dosad sam ilustrirala tuđe tekstove.

Također privlači me i ideja “silent booka”, točnije slikovnice bez teksta. Takva potom ne zahtijeva prijevod da bi svuda bila shvaćena, ako je dobro ispričana.

MagMe: Kako bi opisala svoj umjetnički stil – koje ga ključne karakteristike definiraju? Kako balansiraš između osobnog umjetničkog izraza i zahtjeva tržišta ili klijenata u komercijalnim projektima?

KH: Privlači me slobodniji proces, istraživanje i eksperimentiranje s tehnikama i stilovima, narativ koji poput naslova određuje smjer ili temu, pogotovo ukoliko je osoban i proživljen… Volim guste i bogate teksture koje nastanu otiskivanjem valjka preko raznih materijala od biljaka do soli, a s druge strane težim minimalizmu u crtanju kistom i tušem i redukciji koja je možda rezultat rada u dizajnu. Volim suradnje i razmjene, ali prije svega volim imati slobodu i povjerenje, mogućnost igre i improvizacije. Toga je naravno više u ilustraciji nego u dizajnu koji polazi iz briefa klijenta i primarno je funkcionalnog i komercijalnog karaktera, no ipak se oba medija prirodno isprepliću.

Crtanje je češće terapija, dok je dizajn češće posao, pojednostavljeno rečeno.

MagMe: Što te motivira i inspirira u svakodnevnom životu i kako to utječe na tvoj rad?

KH: Motiviraju me vanjske i unutarnje priče, razna proživljena ili zamišljena iskustva, teret koji nosim, kojeg se na taj način pokušavam osloboditi, možda, ili radost koju želim podijeliti. Ako zvuči zagonetno, zapravo nije. U svakom slučaju to su neke osobnije emocije i teme koje me okupiraju, primjer je knjiga o svojoj baki koju sam započela crtati i pisati prošlog ljeta, a izaći će dogodine u Malim zvonima. To je pokušaj da neke stvari ne zaboravim i da ih oslikam onako kako ih vidim.

Izložbu Klasje Habjan: “Priče u pločicama” posjetite od sutra, od 6. do 10. svibnja u Oris Kući Arhitekture od 9 do 19 sati.

* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.

Fotografije: Jelena Janković