Te strašne, strašne društvene mreže

Svako toliko nabasam na članak o lošim stranama društvenih mreža, kako se ljudi otuđuju jedni od drugih, da se djeca danas više ne igraju vani, već svoja popodneva provode na mobitelima i računalima. O svim tim stvarno lošim stranama društvenih mreža. Društvene mreže se u dobrom kontekstu uglavnom spominju u marketinškoj branši, kao odličan alat za dopiranja vašeg brenda/vas do željene publike, ali tu uglavnom pozitivne strane društvenih mreža prestaju. Naravno, tu je i jako puno negativnog pisanja kako su danas zbog Instagrama svi postali make-up artisti, dizajneri, wannabe influenceri (tako se oslovljava bilo koga tko je na neki način zaintrigirao više tisuća ljudi da ga prati na Instagramu i Facebooku). Na prošlom radnom mjestu, kada sam razgovarala s kolegicama o društvenim mrežama, rekla sam da sam “odrasla na društvenim mrežama”, i tome smo se naravno smijale, a ta rečenica je ušla u našu internu zezanciju. No stvarno, rođena sam 1992. godine, u mom pubertetu Facebook je bio najnormalnija stvar na kojoj smo, uz slike, međusobno dijelili pitanja iz ispita i skripte za učenja, a do kraja srednjoškolskog obrazovanja već smo svi bili na Instagramu. I društvene mreže smatram najnormalnijim oblikom komunikacije, ravnopravnim SMS-u ili telefonskim razgovorima.

No ono zašto sam odlučila napisati ovaj tekst je upravo radi svih make-up artista, dizajnera i wannabe influencera koji su svoj posao napravili na društvenim mrežama. Osobno smatram da su društvene mreže iz većine ljudi “izvukle” kreativnost. Jedna od mojih najboljih prijateljica bavi se šminkanjem, druga izrađuje svoje narukvice, treća je stvorila svoj brend, sve uz pomoć Instagrama i Facebooka. Ne, nisu se školovale za to, gledale su tutoriale i uzele stvar u svoje ruke te krenule raditi nešto kreativno. Zašto? Pa zašto pobogu ne? Milijun cura danas snima svoje tutoriale za šminkanje, no nitko ne percipira da uz samo znanje o šminkanju ta ista cura nauči kako sama montirati video, objaviti ga, kako napraviti svoj oglas i pronaći ciljanu skupinu, te ostalih sto stvari za koje je vodi samo njezina kreativnost i želja za napretkom.

Današnji klinci sve bolje i bolje pričaju engleski, iako se među nama isto smatralo da je normalno znati engleski, to baš u praksi nije bilo tako. Puno mojih prijatelja još uvijek muku muči s jezikom, dok današnja djeca zbog You Tuba, engleski uče kroz slušanja blogerice koje prate.

Na Danima komunikacija prije nekoliko tjedana slušala sam predavanje o tome kako je danas tanka granica između amatera i profesionalaca. I ne, ne mislim da su ljudi koji tek kreću u neki posao sposobniji od ljudi koji su u određenoj branši dugi niz godina, no mislim da je upravo to ono što većinu ljudi muči.

Stvari koje objavljujemo na Instagramu uglavnom su dotjerane do našeg savršenstva, ali i dalje tu upravo naša kreativnost igra igru. Ne, nitko ne kaže da ja svaki puta kada doručkujem, doručkujem na mramornoj podlozi uz ruže, no ako se to i dogodi, naravno namjestim tanjur i slikam. Evo samo radi Instagrama naučila sam kako sama aranžirati cvijeće. Možda je sitnica, ali danas je to moj mali običaj koji me opušta.
I to je najljepša stvar kod društvenih mreža – ova društvena mreža u svakoj curi i dečku koji slikaju svoj lijepo ukrašen tanjur, dobar outfit, ili slatku policu s knjigama, potiče onu kreativnu stranu koju većina ljudi nije prije toliko izražavala. Naravno da postoje ekstremi, ali nemojte ekstremne karaktere koji da nisu ekstremi na društvenim mrežama bili bi u nekom drugom području, kriviti za otuđenost. Na mobitelu provodim jako puno vremena koje trošim na mailove, slikanje, društvene mreže, komuniciranje s ljudima… Kada sjednem s nekim na kavu, buljim li i dalje u mobitel? Ne. To nema veze s društvenim mrežama, ima s vama. Ne okrivljujte društvene mreže za vlastitu i tuđu nepristojnost. Odgojena sam tako da ako mi samo padne na pamet uzeti mobitel u ruke tijekom ručka, mamino deranje ne prestaje a.k.a. to ima veze s odgojem.

Danas više ne morate slati svoje portfolije raznim agencijama, prijavljivati se na različite natječaje, danas zahvaljujući upravo tim strašnim, strašnim društvenim mrežama možete sebe dovesti gdje god želite. Stvarate svoju publiku na ovaj ili onaj način i intrigirate ljude, pa makar i s površnim stvarima poput outfita tog dana (nitko stvarno ne misli da je taj posao bitniji od recimo onog pravobraniteljice za djecu). I dalje cure i dečki diljem svijeta svojom kreativnošću stvaraju neku svoju priču na društvenim mrežama. I nije niti bitno sviđa li vam se to ili ne. Bilo da objava sadrži bezvezan outfit, ali s novom Balenciaginom torbom, ili pak kreativni outfit iz high-street dućana s normalnim cijenama – sve ima svoju publiku. Današnje generacije drugačije su od prethodnih. Veliki napredak tehnologije te naše baratanje njome mnoge ljude moje generacije učinilo je umišljenim osobama koje svoje nadređene smatraju budalama jer ne znaju što je Instagram, i takve stavove ne opravdavam. Mišljenja sam da kada bi mi “klinci” shvatili da naše znanje i njihovo iskustvo zapravo čine dobitnu kombinaciju, većina bi domaćih firmi i korporacija bolje radila. Ali to je ipak tema za neki drugi tekst…