Njezine ste radove zasigurno puno puta vidjeli, zastali nad njima, nasmijali se, a u njima pronašli i sebe. Tisja Kljaković Braić autorica je koja osvaja talentom da životne situacije koje su naizgled jednostavne, to toliko stvarne i svakodnevne, pretvara u humoristične ilustracije. Umjetnica, koja je prvenstveno akademska slikarica, no o titulama ne valja raspravljati kako sama kaže, prepoznata je u javnosti zbog ilustracija pod imenom “Oni”.
Dijeleći ilustracije na društvenim mrežama, ubrzo je stekla veliku popularnost, objavila tri knjige, održala veliku izložbu u Klovićevim dvorima, pa sve do rasprodanog splitskog Hrvatskog narodnog kazališta za predstavu temeljenu na njezinoj priči. Autorica je prije nekoliko mjeseci predstavila četvrtu publikaciju, prvu namijenjenu djeci, ali i odraslima, slikovnicu “Pita moja mama imate li jedno jaje”. Povodom novog uspjeha, razgovarali smo s ovom neizmjerno simpatičnom Dalmatinkom koja nam je otkrila tko joj je inspiracija, na koji način stvara i koji su joj planovi.
MagMe: Prvenstveno ste akademska slikarica, a onda autorica prepoznatljivih duhovitih ilustracija koje usrećuju mnoge. U kojem trenutku ste se odlučili na takav preokret?
Tisja Kljaković Braić: Pustite titule, jesam akademska slikarica i to mi je neka polazna točka. Oni su proizašli iz mojih slika kao nekakav logičan slijed. U mom slikarstvu često postoji doza humora, a gotovo uvijek glavni likovi su On i Ona.
MAGME: “U malu je uša đava”, “Oni”, “Oni 2″… djela su koja su nas nasmijala do suza. Dalmatinski humor i svakodnevne situacije kojima svi svjedočimo prikazujete na jednostavan i jedinstven način uz neodoljivo simpatične ilustracije. Odakle je došla prvotna inspiracija za stvaranjem takvih ilustracija?
TKB: U slikama Oni lete po nebu, drže oblake… poezija rekla bih, dok u karikaturi žive stvarni život. Njihove dijaloge sigurno ste sto puta čuli, ali su vam postali smišni u momentu kad sam ih osvijetlila i kirurški točno prebacila na papir. Ništa nisam dodala i aranžirala.
MAGME: Stvarate li inspirirani vlastitim iskustvima, promatrate li ljude oko sebe i njihovu komunikaciju, ili stvarate po nekim određenim stereotipima jednog dalmatinskog para (poput Luigija i Bepine)?
TKB: ‘Ko mi je inspiracija? Mater i otac, ja koja sam ne znam kako postala k’o svoja mater, moj muž, naši prijatelji. Ni oni nisu pošteđeni. I drago im je kad im ukradem moment. Mot je naš dalmatinski, al’ svi se pripoznaju. Svi brakovi, sve veze uđu u jednu rutinu i povijest se ponavlja, tako da su Oni bračni udžbenik. Sve šta će vam se dogoditi – tu je. Ovi moji se jako vole, mada to na prvu ne izgleda tako, al’ to je prava ljubavna priča. Jedan sjajan komentar san uhvatila i zapisala, a glasi ovako – to su ljudi koji se za dobro jutro pošalju u p.m., a jedan bez drugoga ne mogu živit.
MAGME: “Pita moja mama imate li jedno jaje” vam je prva slikovnica, ujedno i prva knjiga za djecu. Odakle ideja za stvaranjem djela za neke nove generacije kojoj se prije niste obraćali?
TKB: Pa rekla bih da je slikovnica za djecu nekakav prirodni slijed događaja. Odavno sam imala želju napisati i oslikati priču za djecu, al’ naprosto nisam bila u tom motu. A onda sam ponovno rodila svoju drugu kći Nastju. Ponovno sam bila okružena dječjom literaturom, ponovo sam čitala priče za laku noć. I tako jednog dana, moj svekar donese jedan kupus iz kojeg izađe uholaž. I eto prve priče koja se zove “Lažov iz kupusa”. Poslije su se zaredale ostale priče u kojima glavnu ulogu ima moja kćer Nastja. Rekla bih da je inspiracija i nekakav koncept proizašao iz stripo-priča koje je davno prije moja starija ‘ćer Issa crtala i pisala. Ta dječja slobodoumnost nevjerojatno je šarmantna i genijalna. Djeca su genijalci dok ih se ne ukalupi. Mislim da je ova moja knjiga drukčija, da je iznenađenje za djecu koja ju čitaju i da je duhovita. Testirana je na puno djece prije samog izlaska, a djeca nemaju figu u džepu.
MAGME: Je li cilj bio stvoriti slikovnicu za djecu ili onu koju će čitati i odrasli?
TKB: To je knjiga za djecu, ali i za odrasle koji će je svakako čitati i doživjeti na drugi način.
MAGME: Koliko je bilo izazovno pristupiti dječjim temama nakon što ste izdali niz uspješnih djela u kojima obrađujete odnose starijih?
TKB: Kad pišete i stvarate ne uspoređujete, i nema tu teže i lakše. Ne mislite o onom šta ste stvorili jer je nešto novo pred vama. I tu je za mene adrenalin i ljepota stvaranja.
MAGME: Središnju ulogu u slikovnici ima vaša kćer Nastja. U kojoj mjeri povezujete svoju obitelj s onime što radite?
TKB: U kojoj mjeri povezujem svoju obitelj s onim šta radim? Svi koji me okružuju me inspiriraju, kradem momente i taložim ih u sjećanju. A moja familja mi je sve. Pa roman “U malu je uša đava” najbolji je dokaz tomu.
MAGME: U naslovu slikovnice prikazana je situacija iz nekih davnih dana djetinjstva koja nas vraća u neka jednostavnija vremena. Kako gledate na to, jeste li nostalgičarka?
TKB: Nostalgija, da jesam i to se vidi iz aviona. Al’ sve manje i manje. Izliječila sam se pišući o prošlosti. Sad me raduje budućnost. A raduju me male stvari recimo kad nađem žutu tavaju, baš te žute boje koju sam zamislila sad za Uskrs.
MAGME: Uspješne publikacije, velika izložba u Klovićevim dvorima, rasprodane predstave u splitskom HNK na temelju vaše priče; što izdvajate kao ono što vas najviše usrećuje?
TKB: U svemu tome nisam znala uživati kad je tribalo. Uvijek sam bila u nekom grču čekajući da sve to prođe i vratim se u mir. Sad bi me usrećilo nešto novo. Jedino sam sretna kad stvaram i osjećam da sam na pravom putu.
MAGME: Imate li već sljedeće planove vezane uz ilustracije ili se pak, vodite intuicijom i osjećajem u trenutku?
TKB: Ponovno sam se uhvatila slikarstva i to onog koje puno ljudi ne voli. Napravit ću izložbu u novom prostoru galerije Kaptol kojeg sad vodi Lucia Jerič. Baš mi je to izazov i velika radost.
* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.
Fotografije: PR
