Razgovarali smo s Dianom Trohar, umjetnicom koja spaja tradicionalne tehnike slikanja s eksperimentalnošću

MagMe: Odakle ljubav prema umjetnosti – kad si shvatila da se želiš baviti slikarstvom?

Diana Trohar: Ljubav prema umjetnosti crpim iz različitih izvora. Inspiracija dolazi iznutra, ali i kroz divljenje prema umjetničkom izražavanju drugih. Vjerujem kako čovjek ima istinsku potrebu za njom, to nam je već povijest pričala. Važan mi je bio doticaj s mojim dragim ljudima koji su dijelili strasti prema istom i onima koji tu strast dijele i danas, kao i s raznim oblicima umjetnosti. Podrška obitelji i okoline bila je ključna u poticanju moje kreativnosti. Kroz godine posvećene likovnom izražavanju, kontinuirano sam produbljivala svoj misaoni kreativni proces.

Sve što doživljavam i iskustva koja stječem prirodno se transformiraju u potrebu za stvaranjem.

Tijekom formalnog obrazovanja, imala sam priliku istražiti razne umjetničke medije, pri čemu se slikarstvo s vremenom istaknulo kao primarni oblik mog vizualnog izražavanja. Ovaj proces nije bio trenutačan, već rezultat postupnog razvoja interesa i vještina. Slikarstvo se s vremenom istaknulo kao medij koji mi najviše odgovara. Ono mi služi kao sredstvo za interpretaciju i oblikovanje percepcije okoline.

MagMe: Za tvoj se rad veže korištenje neslikarskih materijala poput gipsa, keramike, kudelje, betona, krede ili ljepila. Odakle inspiracija za odustajanjem od tradicionalnih formata slike?

DT: Zanimanje za slikarstvo enformela imalo je značajan utjecaj na procese mog rada. Njegovo oslobađanje od konvencija i tradicionalnih tehnika, predstavlja polazište za moje proučavanje različitih načina izražavanja. Ekspresivnost tog pokreta, gdje se materijal i gesta stapaju u jedinstvenu cjelinu, utječe na moj pristup radu.

U mom stvaralačkom procesu, spontane geste i eksperimentiranje s materijalima su dio moje radne metode. U suvremenom kontekstu, zasićenom digitalnim iskustvima, takav izraz predstavlja moje istraživanje autentičnosti i neposrednosti. Enformel se u mom radu može promatrati kao povratak materijalu, tijelu i osjetilnom iskustvu, kao protuteža digitalnoj distanci. Proces preobražaja predmeta iz jednog konteksta u drugi, transformacija i uloga materijalnog u stvaranju atmosfere koja nadilazi puku materijalnost, predstavljaju elemente mog istraživanja.

MagMe: Kako izgleda proces stvaranja radova – koja je početna točka tvog stvaranja?

DT: U mom radu, pojam ‘početne točke’ gubi na svom uobičajenom značenju. Umjesto jedne polazne točke, moj proces stvaranja je isprepleten nizom ‘točkica’, detalja koji privuku moju pažnju i potaknu daljnji razvoj. To su trenuci kad me neki neočekivani detalj iz vlastitog rada ili slučajnost iznenade i zainteresiraju, signalizirajući potencijal za novi smjer. Ako bih morala opisati svoj proces metaforički, zamislite nekoga tko s povećalom istražuje novinski članak, pronalazi pojedinačna ‘velika slova’, izrezuje ih i slaže u apstraktni tekst. Svaka ta ‘točkica’ je potencijalno novo polazište, a njihovim međusobnim povezivanjem nastaje cjelina.

Osobito kad je riječ o slikarstvu, proces započinje mnogo prije samog nanošenja boje na platno. On počinje odabirom platna i podokvira, ritualom pripreme kojem pristupam s velikom posvećenošću. Čak i izrada podokvira u stolarskoj radionici, prema mojim specifikacijama, postaje dio tog procesa. Prostor stolarije i suradnja sa stolarom često me inspiriraju na manje, ali značajne ‘pomake’ u mom radu.

Proces stvaranja je za mene kontinuirano putovanje, gdje se svaki detalj može pretvoriti u novu ‘točkicu’ i pokrenuti novi ciklus istraživanja.

MagMe: Što te inspirira u radu?

DT: U mom radu me duboko inspirira sam proces pretvaranja nematerijalnog u materijalno. Taj put od ideje, preko koncepta i zamišljene estetike, do fizičkog djela, za mene je izuzetno zanimljiv i poticajan. Savladavanje tog procesa omogućuje mi da principe primijenim i na druge aspekte života, dajući mi širi kontekst inspiracije.

U samom procesu rada, posebno me ispunjava taj unutarnji, gotovo duhovni dijalog koji vodim s djelom koje nastaje. Taj intimni odnos između mene i onoga što stvaram često je metaforički sličan odnosima među ljudima. Nije uvijek sve glatko, a put od zamišljene ideje do realizacije može biti izazovan. Svjesna sam da se do željenog rezultata dolazi kroz strpljiv rad i predanost, a svaki izazov vidim kao priliku za dublje razumijevanje sebe i svog rada.

MagMe: U nekoliko si prilika navela kako je eksperiment za tebe glavni pokretač; kako bi objasnila taj proces u kojem eksperimentiraš vlastitim radom?

DT: Studij grafike na akademiji imao je formativan utjecaj na moj pristup slikarstvu. Smatram da odabir odsjeka ne definira nužno medij izričaja. Ipak, iskustvo stečeno kroz produkciju grafike i savladavanje starih majstorskih tehnika, poput litografije, imalo je neizbježan utjecaj na moj daljnji rad. Tehnike s kojima sam se po prvi puta susrela na studiju potaknule su me na eksperimentiranje i unutar slobodnog rada u klasi. Napredak se odvijao uz poticajno okruženje odsjeka, talentiranih i upornih kolega. To razdoblje bilo je ključno za razvoj mog “umjetničkog identiteta”, a “pogreške” su postale dio kreativnog procesa.

Nakon formativnog razdoblja studija, nastavila sam istraživati i eksperimentirati u svom radu. U praksi, to znači da često kombiniram različite materijale i tehnike kojima stvaram slojevite površine. Osim slikarstva, izražavam se kroz grafiku, posebno sitotisak, gdje u proces češće uključujem crtež. Također, keramika je medij koji me privlači svojom taktilnošću i transformativnim potencijalom.

Za mene, slika nije samo ono što je naslikano, već objekt koji komunicira.

Zanimaju me odnosi materijala i prostora, kao i dijalog unutar slike. Istraživanje je moj način da se oslobodim rutine i održim stvaralački proces dinamičnim. Trenuci nelagode i prepreka su mi dokaz da napredujem. Ne volim dugotrajno boraviti u zoni komfora, jer me to dovodi do stagnacije, do osjećaja da se moj rad ne razvija. Zato si postavljam izazove.

MagMe: Tvoji su radovi reduciranog kolorita, gotovo pa se radi o monokromnim slikama ili pak u vrlo suptilnim zemljanim tonovima. Kako si se odlučila na takav pristup?

DT: Moj umjetnički rad karakterizira minimalistički pristup, s dominantno monokromnom paletom boja. Oni stvaraju osjećaj tišine i otvorenosti, gdje se svaka forma može slobodno disati. To je potraga za ravnotežom između prisutnosti i odsutnosti. U mom radu, slobodan prostor je jednako važan kao i ono što ga ispunjava. U svijetu preplavljenom vizualnim informacijama, osjećam duboku potrebu za povratkom jednostavnosti. Kroz suptilne varijacije bijele, pastelne i zemljane tonove, istražujem inherentnu ljepotu materijala, bilo da je riječ o platnu ili glini, zadržavajući njihovu izvornu teksturu i boju. Ta prirodnost odražava moj unutarnji svijet i osjećaj za potrebom da sve oko mene postane jednostavnije, što je svojevrstan bijeg od ubrzanog suvremenog života.

Kroz svoj rad, potičem promatrača da zaviri u sebe, da pronađe mir u jednostavnosti i da cijeni istinsku ljepotu prirode. Iako je to možda utopijsko razmišljanje, za sebe želim zadržati što više podsjetnika na te vrijednosti.

MagMe: Kakva je pozicija na hrvatskom tržištu – koliko je izazovno probiti se na hrvatskoj umjetničkoj sceni?

DT: Početak mog umjetničkog puta bio je obilježen brojnim izazovima. Održavanje kontinuiteta u produkciji autorskog rada, uz ograničene resurse i prilike, zahtijevalo je pažljivo planiranje i racionalno upravljanje s vremenom.

Što se tiče općeg stanja na tržištu, smatram da je studiranje na Akademiji likovnih umjetnosti izuzetno vrijedno iskustvo, posebno zbog kolektivnog duha i razmjene ideja. Unatoč tome što je naše tržište relativno malo, prednost je bliskost i suradnja među kolegama i svim ljubiteljima umjetnosti. Primjećujem i sve veći interes publike, što potvrđuje i otvaranje novih privatnih galerija u Zagrebu. Posebno bih istaknula Galeriju Kolekcionart, s kojom i sama surađujem, zbog njihovog fokusa na poticanje mladih umjetnika, što je ključno u početnim fazama karijere. Njihov pristup, koji uključuje individualni rad s umjetnicima i poticanje plasmana radova u različite kontekste, izuzetno je vrijedan. Oni osim što prodaju umjetnička djela, aktivno rade na izgradnji karijera mladih umjetnika, pružajući im podršku i smjernice.

MagMe: Radiš li trenutačno na novim radovima i imaš li u planu novu izložbu?

DT: U mom radu uvijek se paralelno odvijaju različiti projekti, često se preklapajući i međusobno inspirirajući. Uz kontinuiranu produkciju slika na platnu, koja je moj primarni fokus, trenutačno pripremam i veći dio radova za projekt koji će biti realiziran krajem proljeća. Riječ je o suradnji s jednim renomiranim hotelom na Rabu, koji će u sklopu svog restorana izložiti moje radove. Konceptualno, moj autorski izričaj savršeno se uklapa u ambijent, što me izuzetno veseli. Također, s nestrpljenjem očekujem rezultate suradnje s uredom BDV Law firm, za koji sam izradila grafičko rješenje koje će vizualno upotpuniti doživljaj njihovog radnog prostora. To su projekti koji su bliži grafici i mediju kojim također komuniciram.

S proljećem se bliži i više izložbi kojima se iznimno radujem, a na nekima ću i sama sudjelovati. Osim toga, počinjem planirati samostalnu izložbu za jesen.

* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.

Fotografije: Instagram