Novom Netflixovom serijalu, “Emily in Paris”, tepali su da je kombinacija serijala “Seks i grad” i “Gossip Girl” pa smo jedva dočekali upload tih 10 epizoda na popularnom streaming servisu i pogledali ih u dahu.
Emily Cooper, mlada djevojka s iskustvom rada u velikoj marketinškoj kompaniji u Chicagu, koja ima svoj ustaljeni život i dečka, dobije priliku otići u Pariz na godinu dana te svoju američku perspektivu i stav prema poslu pokušati uskladiti s francuskim timom. Naravno, vrlo brzo dečko odustaje od veze na daljinu, žaleći se kako ako dođe u Pariz neće imati što raditi dok je ona na poslu, Emily ne priča francuski i nitko ju ne doživljava ozbiljno, a i super jednostavno postiže apsolutno sve, kako sklapanje prijateljstava tako i ugovaranje najprestižnijih klijenata.
Jedina sličnost s megapopularnim “Seksom i gradom” koju ova serija ima je ta da je Patricia Field bila zadužena za stiliziranje odnosno outfite koji glumci nose u serijalu, a koji su zaista sjajni i vrlo inspirativni. Nećemo uopće ulaziti u pokušaj shvaćanja kako si mlada djevojka u 20-ima koja je na početku karijere može priuštiti komade s potpisom modnih kuća Chanel, Saint Laurent, Dior i Balenciaga – to trenutačno ni nije toliko bitno, baš kao što nije bilo bitno ni u ranije spomenutim serijama. Moda je u ovoj seriji razigrana i vesela i uz predivne vizure Pariza te simpatične francuske kolege, čini najbolji dio serije.
“Emily in Paris” je lagana i pitka serija, ali poprilično površna. Svi klišeji na koje možete pomisliti kada su u pitanju Francuzi, redatelji su potencirali do maksimuma – pušenje, vino za doručak, frajeri koji otvoreno pričaju o seksu, francuska arogancija, kroasani, otvorenost po pitanju ljubavnica i ljubavnih trokuta… Iako ima šeficu koja ju nimalo ne simpatizira i koja, da apsurd bude veći, vodi marketinšku agenciju, a svim silama se trudi biti protiv društvenih mreža i bilo kojeg modernog pristupa brendiranju, Emily uspijeva dogovoriti baš sve poslove koji joj padnu napamet i ostvariti sve ideje, pokušavajući natucati tu i tamo pokoju tragično izgovorenu francusku riječ.
Ono što na kraju cijele sezone ne znam je u koji bi žanr svrstala seriju. Niti je posebno duhovita da bi bila komedija niti je drama, jer dramski su momenti zaista minorni, a glazba, koja je cijelu priču mogla dignuti na neku veću razinu, je potpuno podbacila.
U vrijeme kada svi maštamo o putovanjima, kada smo puno više doma i kada nam nedostaje dobrih serija jer je filmska industrija stala, “Emily in Paris” dobro će doći kao distrakcija od svakidašnjice i maštanje o divnim komadima odjeće, ali ništa više od toga ne treba očekivati. No, ponekad nam samo to i treba.
Fotografije: Netflix, Instagram
