“Dugogodišnja prijateljica koja je upoznata s mojim radom preporučila me svojim prijateljima, mladoj četveročlanoj obitelji koja je bila u potrazi za arhitektom koji bi odradio kompletnu adaptaciju njihovog stana na zagrebačkoj Šalati. Stan se nalazi u stambenoj zgradi koju je projektirao Stjepan Planić 1940. godine, a prostire se na cijeloj etaži zgrade tlocrtne površine od 150 četvornih metara. Bilo mi je veliko zadovoljstvo i čast raditi na Planićevom projektu, stoga sam s dozom strahopoštovanja pristupila izradi projekta adaptacije”, otkrila nam je na samom početku razgovora arhitektica Dora Luetić iz projektantskog studija Anicet.
Dolaskom na uvodni sastanak s investitorima zatekla je, govori, klasičan interijer iz prošlih vremena, antikni namještaj, mnoštvo starih knjiga i poneki detalj koji uvijek pokušava ukomponirati u planirani interijer suvremenog dizajna. Prema riječima investitora u salonu je oduvijek bio veliki crni luster, Planićev osobni dizajn, koji je svakako odlučila zadržati kao svojevrsni hommage velikom hrvatskom arhitektu. Luster je pomno restauriran – s mesing obradom i novim okruglim velikim žaruljama, i postao je akcent te glavno rasvjetno tijelo u dnevnoj sobi.
Što se tiče zatečenog stanja, arhitektica dodaje kako je tlocrtni raspored bio sjajan, no obitelji s dvoje male djece nije odgovarao jer su u tom formatu postojale dvije jako velike spavaće sobe, kuhinja koja je bila odvojena od budućeg dnevnog boravka i jedna kupaonica, pa je stoga morala napraviti nekoliko intervencija te u dogovoru sa statičarom srušiti četiri pregradna zida.
“Novo tlocrtno rješenje sadržavalo je veliki dnevni prostor s blagovaonicom i kuhinjom, uz koji je smještena i investitorima vrlo bitna mala radna soba. Zatim se niz hodnik nižu gostinjski toalet, dječja kupaonica s dvije spavaće sobe, gospodarstvo, roditeljska soba s pripadajućom kupaonicom te gostinjska soba/igraonica s izlazom na vrt. Relativno duga linija hodnika prekinuta je nišom u ravnini ulaznih vrata koja sadrži tapeciranu klupu i spremnik za cipele. Nijansa tkanine tapecirane klupe ponovljena je na klupi koju sam smjestila ispod zone prozora u blagovaonici, koja čini centralno mjesto obiteljskog okupljanja”, detaljno nam objašnjava Dora koja naglašava kako je u ovom stanu bilo mnogo stolarskih radova – od kuhinje, polica, maski za radijatore, ugradbenih ormara, do konzola kupaonica, pa je odabir kvalitetnog stolara bio od velikog značaja.
Cijeli proces od upoznavanja s investitorima do završetka radova i useljenja trajao je oko 18 mjeseci, a poneki detalji i komadi namještaja naknadno su kupovani, što je klasičan tijek uređenja pogotovo nešto većih stambenih prostora. Pri uređenju je, priča Dora, izabrala provjerene brendove trgovina s kojim uvijek rado surađuje, a to su Credo Centar, Intera, Perfecta Dreams, Art Rasvjeta koji su učinili proces opremanja lakim i brzim.
Najveći osobni izazov bila joj je činjenica, prisjeća se, da je započela projekt kao mama jednogodišnjeg djeteta, trudna s drugim. Tako da joj je od velikog značaja bila dobra organizacija vremena i postavljanje realnih rokova koji su i investitorima i njoj istovremeno odgovarali. Što se projekta tiče sve je teklo po planu, bez velikih problema i promjena, a tome je svakako pridonijela odlična dvosmjerna komunikacija.
“Stan ima čarobnu energiju i puno prirodnog svjetla te pogled prema Cmroku na zapadu, katedrali na jugu i Medvednici na sjeveru, čime promatrač dobiva dojam da se eksterijer i interijer isprepliću. Bila to bijela zimska idila ili šarena jesenska rapsodija, one kao da postaju živa promjenjiva slika na zidu dužine osam metara koju zatičemo odmah pri ulasku u stan. Još jedan od velikih aduta stana je definitivno direktan izlaz na prekrasno intimno dvorište jer je teren konfiguriran tako da je istočno pročelje na koti stražnjeg dvorišta”, dodaje arhitektica.
Naravno, zanimalo nas je i kako bi opisala stil i estetiku ovog projekta. Ističe kako u stanu prevladava drvo, omiljeni materijal arhitektice pri projektiranju interijera, te sivi i bijeli tonovi s plavim akcentima. U početnom razgovoru s investitorima trudila se, govori, doznati koje su njihove želje, vizije i postoje li materijali koje svakako žele ili ne žele u svome budućem prostoru. Govori i kako je uvijek bitna i velika stavka odabir podnih površina. Tu na primjer ponekad ljudi nikako u svome domu ne žele parket, žele bijelu kuhinju ili baš vole nadgradne umivaonike, i to joj je kao projektantu vrlo bitno znati na početku procesa rada.
“Vjerujem da su međusobno poštovanje ideja i dobra komunikacija ključni za obostrano zadovoljstvo projektom. Osnovna ideja ovog projekta bila je funkcionalan bezvremenski dizajn interijera kakav priliči zgradi velikog arhitekta iz doba moderne. U dnevnom boravku željela sam u detaljima uvesti ratan, te je u suradnji sa stolarom osmišljena statički čvršća verzija izvedena od drvenih letvica. S plavim i mesing detaljima prekinuta je monotonija drvenih obloga dnevnog prostora, a sivo bijele kuhinjske fronte međusobno su lijepo povezane radnom plohom od kerlit ploča s bezvremenskim uzorkom carrara kamena. Za kupaonice sam odabrala smirujuće bež, sive i plave tonove, dok spavaćim sobama dominira bijela boja”.
Na pitanje koji su joj neki najdraži elementi ovog projekta, Dora prepričava kako je investitorica u stanu provela dio djetinjstva te je istaknula još na početku suradnje da bi voljela negdje u stanu imati klupu jer je jedna postojala u bivšoj kuhinji s pogledom prema intimnom zelenom vrtu.
“Kao što sam ranije navela kuhinja je promijenila lokaciju, a nova spomenuta klupa dobila je centralnu poziciju u stanu. Taj detalj ima sentimentalnu vrijednost investitorici jer predstavlja hommage nekim starim vremenima i životu provedenom u ovom stanu. Složit ću se s njom, tapecirana plava klupa uz taj čaroban pogled na gotovo cijeli Zagreb definitivno mi je najdraži dio ovog stana. U starom interijeru postojala je i kaljeva peć u pariško plavoj boji, nju nažalost zbog funkcionalnih zahtjeva planiranog tlocrta nismo uspjeli zadržati, ali plavu boju provukla sam kroz detalje stana – od klupe na ulaznoj niši, blagovaonskoj klupi te pločicama i konzoli dječje kupaone”, ističe Dora koja će za sebe uvijek reći da cijeni klasiku, poštuje i prati trendove jer su motor koji pokreće proizvodnu industriju i svijet dizajna, ali im ne podliježe olako.
Osim toga, pomno promišlja o funkcionalnosti, u ovom slučaju životnog prostora jedne obitelji, i prednost uvijek daje dugotrajnom komadima namještaja i koloritnoj paleti koja bi u budućnosti mogla funkcionirati s još možda nekoliko uzoraka materijala i boja. Aktivno se bavi svim mjerilima arhitekture desetak godina od kada je završila fakultet, no odavno je spoznala da je njen fokus, najveća ljubav i strast definitivno projektiranje interijera.
Dodaje kako je to vjerojatno rezultat spoja prirodne sklonosti, ali i utjecaja iskusnije kolegice Melite Matasić-Paić u čijem je arhitektonskom uredu odradila obveznu stručnu praksu u sklopu studiranja pritom radeći na projektima različitih interijera. Kasnije svoju karijeru nastavlja u obiteljskoj tvrtki Anicet koju danas vodi s ocem Svemirom, po struci građevinarom.
Za kraj, pitamo Doru na nam otkrije kako je izgledala ova suradnja na relaciji investitor projektant i što bi nekako u tom odnosu izdvojila kao najvažnije. “Volim reći kako mi je ovo najlakši projekt u dosadašnjem radu, jer je tekao izuzetno glatko od početka do samog kraja. U pitanju su bili mladi investitori koji su okvirno znali što žele, ali su bili jako otvoreni za moje prijedloge, imali povjerenje i dijelili sa mnom viziju budućeg interijera koja im potpuno sjela kroz 3D prikaze. Također bitna stavka je bio odabir izvođača koji su bili vrlo korektni, pa je cijeli proces od projektiranja do izvedbe išao glatko i bez većih problema. Smatram ovaj projekt još jednim dokazom koliko je u mom poslu presudna sinergija i povjerenje između investitora i projektanta, jer neupitno olakšava proces projektiranja i usuglašavanja ideja više ljudi. U ovom slučaju iz poslovne suradnje izrodilo se i prijateljstvo, između investitorice, mene i naših dviju zajedničkih prijateljica, pa mi je time cijela priča još ljepša”, zaključuje.
* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.
Fotografije: Senja Vild
