Od YouTubea do Cannesa: Pave Elez otkrio nam kako je zadržao svoj prepoznatljiv stil i ostao autentičan
Od srednjoškolskog hobija s fotoaparatom u rukama do crvenog tepiha u Cannesu i revija najvećih svjetskih brendova – Pave Elez i njegova karijera su dokaz da strast, kad joj daš vremena, sama pronađe svoj put.
Danas je jedan od najprepoznatljivijih hrvatskih fotografa i videografa, a njegov pročišćeni vizualni stil jasan je na prvu. Vrijedan i skroman, i nakon svih “wow” iskustava koje je doživio u svojim dvadesetima, Pave je danas osoba koja pokušava pronaći balans između strasti koju je pretvorio u posao i kreiranja sadržaja, a da pritom uživa u životu, putuje i bude svoj.
U razgovoru za MagMe otkrio nam je kako je izgledao put od prvih trenutaka u kojima se shvatio da se može baviti fotografijom i snimanjem sve do statusa fotografa uz koji je obišao svjetske Tjedne mode, što je za njega prava autentičnost na društvenim mrežama te zašto je odlučio prestati juriti za svakim poslom.
MagMe: Od mlade YouTube zvijezde do jednog od najprepoznatljivijih fotografa i videografa u regiji. S karijerom počeo si ispred kamere, a onda su ti fotografija i videografija postali hobi. U kojem trenutku si shvatio da bi to mogao biti i posao?
Pave Elez: Shvatio sam tek nakon par godina snimanja. Puno ljudi ne zna da je zapravo sve počelo obrnuto – prvo sam počeo fotografirati, a tek onda sam se pojavio ispred kamere. Zato i jesam tako “na dvije strane” jer je to tako od početka bilo. No, sigurno je prošlo nekoliko godina prije nego što je uopće došlo do zarade, i to mizerne (smijeh). Definitivno je moralo proći par godina prije nego što sam shvatio da to može biti posao, pogotovo u doba kad sam ja počinjao, kad ta industrija nije bila razvijena kao danas.
MagMe: Jesi li onda u tih prvih par godina osjećao strah ili si uvijek bio siguran da je to to?
PE: Nije bilo straha jer nisam počeo raditi taj posao zbog zarade. To je bilo isključivo iz ljubavi, srednjoškolski hobi koji je prerastao u posao. Nije bilo nikakvog straha jer je to isključivo bila zabava i uživanje.
MagMe: Što ili tko ti je bio najveća inspiracija tad, na početku, a tko ili što je to danas?
PE: To se dosta promijenilo. Danas više nemam toliko idola i uzora kao što sam imao prije. Prije sam baš pratio američku i inozemnu scenu i rad fotografa Bryanta. On je američki fotograf koji je tad fotografirao najveće svjetske filmske i glazbene zvijezde, YouTubere, Kardashiane… Imao je taj neki prepoznatljiv pečat na fotografijama i filter koji je koristio. Tad su još uvijek bili popularni Instagram filteri. On je razvio svoj i svi su ga koristili jer je prebacio svoj preset, koji je koristio na fotografijama, na Instagram, svima na korištenje. Moram reći da mi je on tad zaista bio inspiracija, ali sad nemam više nijedan takav uzor. Imam ljude u koje se ugledam na neki način i koji su mi inspirativni, bilo da je riječ o fotografiji, videografiji, fitnessu, lifestyleu – ali nemam više tu jednu specifičnu osobu.
MagMe: A baš kao i Bryantov, i tvoj rad je sad postao prepoznatljiv – može se odmah prepoznati da je to “Paveova fotka”. Kako bi ti opisao svoj vizualni stil?
PE: Clean estetika. Teško mi je sam za sebe reći da imam prepoznatljiv stil, ali drago mi je to čuti jer je to stvarno jedan od naljepših komplimenata.
No, neki to gledaju na negativan način, kao da imaš jedan stil i ne možeš se prilagoditi.
Naravno da se mogu prilagoditi, ali opet imam i neki svoj stil. Drago mi je da ljudi to prepoznaju i da se to vidi. Ali stvarno ne znam kako bih ga opisao! Možda stvarno pročišćen, uvijek pazim da je kadar čist, da nema previše stvari ili nereda.
MagMe: A osim uspjeha u Hrvatskoj, jedan si od rijetkih koji je ostvario i inozemnu karijeru. Kao fotograf bio si na brojnim Tjednima mode, fotkao Gucci reviju i crveni tepih filmskog festivala u Cannesu. Što ti prolazi glavom u trenucima prije tako velikih događanja koja su stvarno “wow” i što si naučio iz tih iskustava?
PE: Da budem u potpunosti iskren, na tim sam eventima pratnja, odnosno fotograf, Tamare Kalinić. Zbog rada s njom sam dobio priliku ići na takve događanje, Tjedne mode i Filmski festival u Cannesu. U tim trenucima osjećam se – ludo.
Pogotovo kad sam radio prvi Tjedan mode – bio sam u sedmom nebu. Kad je došao posljednji po redu, u Parizu, sjećam se da sam bio u sobi i plakao što je gotovo jer sam baš uživao. Kad već nekoliko puta odradiš tako nešto, to uzbuđenje se malo izgubi jer već i znam što me očekuje. Jako je to naporno i intenzivno, ali sve zna biti tako, pa naučiš uživati u toj strci i zbrci i stvarno je lijepo.
MagMe: Nakon svih tih iskustava, postoji li neka fotografija ili projekt koji za tebe imaju posebnu vrijednost – i zašto?
PE: Mislim da nemam samo jednu. Svaki put kad vidim neku fotografiju ili video, sjetim se točne emocije koju sam osjećao u trenu kad sam je snimao. Više me fotografije podsjećaju na neki period života ili emocije. Zato mi je teško izdvojiti jednu jer uz svaku vežem neku emociju.
MagMe: Kad su ti emocije toliko bitne, što onda kad na snimanju imaš loš dan, vidi li se to na fotografiji?
PE: U takvoj smo industriji da tome nema mjesta, koliko god mi je to glupo za reći. To je posao i bilo bi poželjno da na posao dođeš i odradiš ga profesionalno te da emocije sakriješ. Ako me nešto slučajno muči, kad dođem na snimanje, zaboravim na to da nekoliko sati, budem u trenutku i napravim što trebam najbolje što mogu. Nekad mi ne ide za rukom, ali svi imamo takve dane i to je normalno.
MagMe: Osim što se baviš fotografijom, jedan si od rijetkih muških influencera u Hrvatskoj – i regiji – kojih ima drastično manje nego ženskih. Zašto misliš da je to tako?
PE: To se, pogotovo s dolaskom TikToka, sve više mijenja. Možda je u pitanju strah od osude, a možda je to jednostavno zanimanje koje je zanimljivije ženskoj publici.
MagMe: Instagram, TikTok ili YouTube – postoji li neka platforma na kojoj si “kod kuće”?
PE: Instagram! Iako je to nekad bio moj “all time favorite” – YouTube. Ali to ne mogu sad reći jer trenutačno ne snimam za YouTube. Ta platforma je moja prva ljubav, mjesto na kojem je sve krenulo, ali je to društvena mreža koja zahtijeva jako puno vremena, za snimanje, za montažu, obradu, upload – to je proces koji jako dugo traje. A pritom se nalazimo u eri u kojoj kraći sadržaj bolje prolazi i ljudi nemaju pažnju gledati dulje formate, tako da sam i ja spontano otišao u tom smjeru. No, mislim da se to sad mijenja.
MagMe: Što misliš o trendu autentičnosti na društvenim mrežama – je li to stvarna autentičnost ili samo novi oblik performansa?
PE: Mislim da postoji stvarna autentičnost. Ali s druge strane, možda je to i “fake it till you make it”, neki oblik performansa u kojem ljudi pokušavaju biti autentični.
Pokušavam biti autentičan na društvenim mrežama, ali ne mogu, niti želim, sve svoje privatne stvari izlagati javnosti.
Postoji dio koji čuvam za sebe jer smatram da ne trebaju svi sve znati. Ali autentičnost je jako bitna jer te to razlikuje od drugih, biti svoj i autentičan je nešto najljepše što možeš biti jer to znači da ne mariš za tuđa mišljenja i živiš svoj život.
MagMe: Putovanja, fotografija, kreiranje sadržaja – sve je to zahtjevno, kako se nosiš sa stresom i kako izbjegavaš burnout?
PE: Nisam najbolja osoba za ovo pitanje, iako sam se zaista popravio. Prije sam uzimao puno više posla nego što sam trebao – kao da ću nešto propustiti ako odbijem neku ponudu – pa sam se doveo do toga da sam “pucao po šavovima”. U tim trenucima sam znao leći na pod i pomisliti “ne mogu više” i samo bi mi se u glavi vrtilo sve što trebam napraviti, sve što nisam napravio, svi ljudi kojima se moram javiti… U ovoj godini mi je upravo jedan od ciljeva bio da se popravim što se toga tiče. Tako da zaista dobro balansiram, iako se zna dogoditi neki tjedan kad je malo više posla, što je okej.
MagMe: Imao si cilj za ovu godinu, koji si djelomično i ostvario, a što za pet godina – jesi li fotograf koji ima platformu ili influencer koji fotografira?
PE: Treba li biti “ili”? Prije sam bio tip koji ima puno planova, želja i ciljeva, koje imam i danas, ali ne jurim toliko prema tome. Želim malo više uživati u životu.
Vrlo često imam osjećaj da su mi dvadesete proletile, a nisam odradio i doživio neke stvari koje ljudi mojih godina rade i doživljavaju.
Ograničio sam se, bio sam fokusiran samo na posao. Imam i dalje planova i želja, kao što sam rekao, ali ne sumnjam uopće da će se sve dogoditi kad treba i sad sam opušteniji po tom pitanju. Mogu reći jedan cilj za pet godina, a taj je da ću imati svoj stan sa prostorom za rad i točno znam kako će izgledati.
MagMe: Ako bi sutra imao priliku surađivati bilo s kim na svijetu – fotografom, brendom, glazbenikom – koga bi odabrao i zašto?
PE: Ne mogu reći da više imam tako nekoga ili nešto, kao što smo ranije pričali. Nije mi se već dugo javila takva želja. Rad sa Seanom Mendesom mi je bila velika želja, a iako sad više nije toliko snažna, volio bih raditi na njegovoj turneji.
* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.
Fotografije: Vigor Klaić