Mogu li uživati u umjetnosti, a osuđivati autora?

The Cosby Show je serija koja je obilježila mnoga djetinjstva, osobito zato što je približila život jedne obitelji u naše dnevne sobe. Utjecaj koji je Cosby imao na promicanje afroameričke kulture u Americi i smanjenje rasnih razlika je ogroman.

Tada je Bill Cosby bio poznat kao američki tata, a zadnjih par godina cijela ta priča ostavlja gorak okus upravo zbog optužbi za seksualno uznemiravanje, odnosno silovanje trinaest žena kroz godine (a pitanje je koliko ih je odlučilo takvu informaciju zadržati za sebe).

Prije nekoliko mjeseci u Hollywoodu se pojavio ogroman skandal (koji i dalje traje), u sklopu kojeg su počela otkrivanja seksualnih predatora Hollywooda. Otkrivanja muškaraca koji svoje ime i položaj koriste da bi mlade glumice iskoristili i natjerali na seksualne činove s obećanjem napretka u karijeri, ili čak bez takvog obećanja, bez pristanka.

Odjednom je jedan od najvećih producenata koji stoji iza filmova kao što su Pulp Fiction, Shakespeare in Love ili Gangs of New York, Harvey Weinstein, javno otkriven kao predator koji već desetljećima koristi svoju poziciju da bi seksualno iskoristio desetke žena (do danas ga je javno optužilo oko 90 žena).

I tu se kula karata počela rušiti. Ili je točnije reći kuća od karata?

Weinsteinov skandal pokrenuo je cijelu lavinu reakcija koja je godinama bila skrivena. Iz straha od moćnih i velikih. No odjednom, oni su prestali biti toliko moćni i ubrzo su postali jako mali. Bez posla, bez voljenih i bez podrške, jer ništa više nisu ni zaslužili.

Glumac Anthony Rapp otkrio je medijima kako ga je Kevin Spacey, zvijezda serije House of Cards i mnogih filmova, seksualno zlostavljao kada je imao 14 godina. Spaceyev odgovor u kojem se opravdava priznanjem da je gay zgrozio je kompletnu javnost, a svi se slažu da je na najgori mogući način odlučio javno obznaniti svoju seksualnu orijentaciju.

Koliko zgražanje javnosti danas ima utjecaj najbolje dokazuje činjenica da je Spacey tumačio glavnu ulogu u filmu All the Money in the World dok u javnost nije izašla ova priča krajem listopada. Film je imao zakazanu premijeru početkom prosinca prošle godine, a redatelj Ridley Scott otišao je toliko daleko da je do premijere ponovno snimio Spaceyeve scene sa zamjenom Christopherom Plummerom, a ukupni pothvat zamjene koštao ga je čak 10 milijuna dolara.

Malo toga nas danas može zaista fascinirati, ali ovakve strahote koje se događaju toliko daleko od nas, a opet s druge strane u našem dnevnom boravku, definitivno nas ostavljaju u šoku. Ovo je posljednja etapa veličanja poznatih i slavnih kao nedodirljivih i u ovoj fazi Hollywood je itekako otkrio svoju drugu stranu. Glumice poput Gwyneth Paltrow i Ume Thurman i same su istupile kao Weinsteinove žrtve, a glamur s crvenog tepiha odjednom je u našim očima poprimio i onu tamu backstagea.

Bill Cosby, Kevin Spacey, Ben Affleck, Roy Price, Oliver Stone, Roman Polanski, Ed Westwick, James Franco, Woody Allen ili bilo koji drugi čovjek koji je svoj uspjeh izgradio na ušrtb žena i muškaraca koje je putem iskorištavao, ne može stvoriti toliku baštinu da ga odlučimo gledati drukčije. Stvari treba nazvati pravim imenom, a oni su trenutno seksualni predatori. A lista takvih svakog dana sve je veća.

Iako smo ljubitelji filmova i serija u kojima glume neki od navedenih, ne namjeravam više podržavati takvo ponašanje. Prihvaćanje ovakve umjetnosti značilo bi podržavanje cijene koju žrtve trebaju platiti. I sami autori nekih od filmova javno istupaju protiv navedenih, dok drugi odlaze toliko daleko da ih odstranjuju iz svojih filmova. Jer ne želimo imati zločince u umjetnosti. Umjetnost ima svoju vrijednost djelomično i zbog autora koji stoji iza nje i bilo bi šteta uz toliko divnih umjetnika danas, klanjati se onima koji to nisu zaslužili. Ne postoji nešto što se zove slabost kreativnog genija, postoje samo izlike i ispravno postupanje.