
Luka Racić i Zoran Zarubica iz benda Buč Kesidi otkrili su nam sve o novom albumu i koncertu u Zagrebu koji je rasprodan u 15 sekundi
Jednog četvrtka popodne, imala sam dogovor u Martićevoj s Lukom Racićem i Zoran Zarubicom. Bio mi je to pomalo obožavateljski susret, s obzirom na to da se radi o dvojici mladića čije su mi pjesme među omiljenima i na čije koncerte rado odlazim. Gitarist Luka Racić i bubnjar Zoran Zarubica od 2013. godine čine disco pop-rock elektro bend Buč Kesidi. Vole se opisivati kao “dva lika iz Pančeva”, no toliku su popularnost posljednjih godina stekli, da je lijepo znati da je u njima ostala skromnost. Buč Kesidi je bend koji je dobar poznat u Zagrebu, jer Luka i Zoran su u njemu nastupili već više od 10 puta, a nerijetko se radilo o koncertima po nekoliko dana za redom – toliko ih Zagreb voli. Potvrda toga je i činjenica da su karte za posljednji koncert rasprodane u rekordnih 15 sekundi.
No, ovaj boy bend voli cijela bivša Jugoslavija, tako da se pripremaju na mini turneju u Beogradu, Ljubljani i Zagrebu, gradovima kojima će predstaviti svoj novi album “Moderne veze” koji je baš danas izašao. Album je to koji je izašao više od pet godina nakon “Euforije” čiji stihovi obilježavaju današnje mlađe generacije. Buč Kesidi danas je jedan ozbiljan bend, koji se može pohvaliti perfekcionizmom od produkcijskog do vizualnog izričaja, dok su na mene ostavili dojam potpune opuštenosti – kao da sam u razgovoru sa starim prijateljima koje nisam dugo vidjela, iako sam ih tek upoznala.

Luka Racić i Zoran Zarubica (fotografija: Luka Trajković)
Pitanja koja sam im postavljala, započinjala su međusobne razgovore njih dvojice i shvatila sam koliko se savršeno nadopunjuju, jednako onako kako se idealno prate i dok ih gledamo na pozornici. Jasno je na prvu da je riječ o najboljim prijateljima koji rade ono što vole, koji oko sebe imaju talentirane ljude i uživaju u stvaranju onoga što me pomalo podsjeća na period novog vala kad su vladale nezapamćene euforije oko domaćih bendova.
Što su mi sve otkrili o novom albumu, ljubavi prema Zagrebu i nadolazećem koncertu u Vintage Industrial Baru 9. travnja, saznajte u nastavku.

Vladimir Nićiforović
MagMe: Album “Moderne veze” izašao je nakon gotovo šest godina od “Euforije” – što mislite da je najveća razlika između ta dva albuma?
Zoran Zarubica: Na novom se albumu osjeti sazrijevanje i ovog smo puta znali što radimo, za razliku od “Euforije” kad su se neke stvari događale suptilno, ali pomalo i na sreću.
Luka Racić: Tako je, “Euforija” je bila eksperiment. Imali smo ideju, no nismo bili sigurni kako će ta ideja spasti.
Zoran Zarubica: Na ovom smo se albumu više otvorili i htjeli smo doista pokazati Buč Kesidi u najboljem mogućem svjetlu i spoj toga se pokazao uspješnim za ovih 10 pjesama koje smo napravili.
MagMe: Koliko je trebalo od ideje do realizacije “Modernih veza”?
LR: To je zavisilo od pjesme do pjesme, zapravo kako smo se približavali kraju albuma, razvili smo radni ritam i napredovali sve više zajedno s producentom. Za svaku sljedeću pjesmu nam je trebalo manje vremena da dođemo od ideje do realizacije.

Luka Trajković
MagMe: Rekli ste da su tekstovi na novom albumu intimniji i introspektivniji. Koliko vam je bilo teško “ogoliti” se u pisanju tih stihova?
LR: Nikad nismo imali problem ogoliti se, jer smo doživljavali te pjesme kao da ono što pričamo, nije nužno neka naša osobna priča.
Koristimo naša iskustva da bismo ispričali neku priču koja je univerzalna.
Tako da se nikad nismo previše osobno unosili da nešto mora biti prepričano iz našeg života, nego samo koristimo situacije iz našeg života ili okoline kao inspiraciju.
MagMe: No, sve pjesme zajedno pišete?
ZZ: Da, uvijek. Netko inicira tekst i ideju i onda tragamo za srži i onome što je nama iskreno.
Razmišljamo i o tome jesu li i drugi proživjeli ono o čemu pišemo i hoće li razumjeti ono što im iznesemo.
Glazbu i aranžman radimo od početka s producentom Milanom Bjelicom koji najbolje zna upravljati našim prijedlozima i idejama. S njim te s Petrom Pupićem smo razvili povjerenje u kojem imamo potpunu slobodu čuti njihovo viđenje pjesama i da nam pomognu kako da to približimo publici.
No, proces stvaranja albuma nije baš ugodan, jer imaš puno stvari oko kojih moraš brinuti da pjesma bude što bolja, a s druge strane moraš biti i otvoreniji promjenama i učiti iz svojih grešaka. Nije tvoj pogled jedini pravilan i ispravan, ili bolje rečeno precizan.
LR: Tako je, potrebno je da netko usmjeri tvoju ideju da bude što bolja i jasnija.

Vladimir Nićiforović
MagMe: Singl “Tužne ljubavi” izašao je na Dan zaljubljenih – koliko je ta pjesma reprezentativna za cijeli album?
LR: “Tužne ljubavi” je glavni singl koji je nastao u trenutku kad smo već imali ideju za cijeli album. Tako da je možda to pjesma koja ima elemente koji se provlače kroz cijeli album, to je centralna pjesma albuma.
ZZ: Definitivno! I obožavamo taj spot – uvijek surađujemo s jako talentiranim ljudima.
MagMe: Često ističete koliko vam je produkcija važna. Možete li nam otkriti nešto više o procesu snimanja albuma – koja je bila početna ideja, kako ste krenuli u novi album – zašto “Moderne veze”?
ZZ: Trebalo nam je vremena da krenemo u novi album, s obzirom na to da je “Euforija” kao album stvarno uspio. U tome nas je prekinula i pandemija koja je onemogućila sviranje tad tog novog albuma. Htjeli smo prvo dovoljno odsvirati “Euforiju” i osjetiti da su nas u svim dragim mjestima ljudi čuli.
Na koncertima smo osjetili što ljudima treba i tek onda kad smo to shvatili, osjetili smo inicijalnu potrebu da sjednemo i napišemo 10 pjesama.
Bilo nam je potrebno da se suočimo s reakcijom i vidimo kako ljudi reagiraju na naše pjesme i koji su to stihovi koji ljudima znače.
Nakon pet koncerata u Zagrebu, sjeli smo i napisali pjesmu “Curimo po asfaltu” i onda je sve krenulo. Metode stvaranja bile su malo drugačije, iskoristili smo neke pjesme koje nisu završile na “Euforiji” i prilagodili ih za ovaj album.

Vladimir Nićiforović
MagMe: Kao najbolji prijatelji koji zajedno stvaraju glazbu od 2013. godine, kako biste opisali dinamiku vašeg odnosa tijekom zajedničkog rada? Kako je vaše prijateljstvo utjecalo na kreativni proces i na način na koji pišete pjesme zajedno?
LR: Možda dosta pomaže to jer smo prijatelji i jer se poznajemo, jer kad ti netko koga poznaješ iznese neku ideju, ti lakše shvatiš koja je bila početna ideja s tom pjesmom.
Zbog toga što se razumijemo i poznajemo privatno, razumijemo se i kad se radi o nekoj pjesmi i nerijetko se dogodi da točno prepoznajem Zorana u njegovim stihovima i koju je ideju imao.
Dakle, naše prijateljstvo svemu pomaže. Obojica podržavamo jedan drugog u želji da se izrazimo kroz naše pjesme.
MagMe: Osim produkcije, iznimno vam je važno i sve drugo, poput kostima tijekom nastupa. Vaš vizualni identitet je vrlo upečatljiv – kako ste došli do ideje da nosite šljokičasta odijela?
ZZ: Trudimo se da uvijek bude sve najbolje što možemo. Sve naše scenske kostime radi naša stilistica s kojom surađujemo već godinama. S njom smo radili prvi put na spotu za pjesmu “Tiho” i nakon toga nas je pitala što ćemo odjenuti za koncerte. Mi tad nismo znali odgovor na to pitanje, a ona nam je rekla da će nam napraviti kostime.
Obožavamo naše kostime za nastup, pogotovo šljokičasta odijela – kao da nosimo neko odijelo superheroja.

Sofija Modošanov i Ivana Tešić
MagMe: U Zagrebu ste već nastupali više puta, a uskoro dolazite u Vintage Industrial Bar, na koncert koji ste rasprodali u 15 sekundi. Što vam znači zagrebačka publika?
LR: Sve su to mladi ljudi kojima puno znači naša glazba, a u Zagrebu kao da nastaje neka mala zajednica. Jako nas veseli kad vidimo da obožavatelji međusobno komuniciraju i pričaju o bendu.
MagMe: Što nam pripremate za zagrebački koncert?
LR: Predstavljanje novog albuma je definitivno glavna stvar, ovo je mini turneja i promocija albuma.
Na svim ćemo koncertima, pa tako i u Zagrebu, u cijelosti odsvirati album “Moderne veze” od početka do kraja.
MagMe: Kako izgleda vaš dan prije koncerta – imate li neke rituale prije nego izađete na pozornicu?
LR: Bitno je da ne jedemo nekoliko sati prije koncerta. Pijemo puno vode i moramo se raspjevati prije koncerta. Također, ne smijemo biti u pušačkom društvu, jer to dosta utječe na glas. To mnogima bude čudno jer se zatvorimo i čuvamo glasove, raspjevavamo se i onda nas pitaju zašto smo tako ozbiljni. Međutim, bez takve pripreme ne bismo mogli pjevati.
Kad si na turneji zaista moraš paziti što unosiš u sebe zato što bilo što može naštetiti idućem koncertu. Moramo ići rano spavati i moramo doručkovati – to je obavezno. Svi se u našem timu moraju pojaviti na doručku, to nam je bitno!

Milan Marić
MagMe: Koncert vani ili u klubu – gdje ima više ljubavi?
LR: Pa ima ljubavi svugdje. Mislim u klubu je možda ljubavnije jer je zatvorenije i bliže, a na otvorenom je u nekom smislu bolje, jer ne moramo raditi tonsku probu.
ZZ: Tako je, ali mnogo je intimnije i zabavnije u klubu.
Na otvorenom je megalomanski zabavno, a u klubu je ljubavno zabavno.
MagMe: S obzirom na to da puno vremena provodite i u Zagrebu, koja su vam najdraža mjesta ovdje?
ZZ: Definitivno Broom, je li tako Luka?
LR: Tako je. Sad kad razmišljam, samo mi hrana prolazi kroz glavu!
ZZ: Na koncerte idemo svugdje, a najdraži su na Tvornica kulture, Vintage Industrial Bar i Sax. No, da se vratim na hranu. Ne znam hoću li reći Stari Fijaker ili Stari Kotač? Kava je najbolja u Expressu, a after u Krivom putu ili Prački.
MagMe: Na čije koncerte najradije odlazite?
ZZ: Definitivno idem najviše na koncerte Nike Turković.
LR: Teško pitanje – no možda su mi to Z ++, Vojko V, Djeca, Pocket Palma i Svemirko.

Luka Trajković
MagMe: Ako biste mogli surađivati s bilo kojim glazbenikom, tko bi to bio?
ZZ: Zdravko Čolić! Da on pjeva, a da mi sviramo.
LR: Kako bi to dobro izgledalo, on u sredini, a mi oko njega!
MagMe: Što radite kad ne radite?
ZZ: Šećem psa i volim pratiti Formulu 1.
LR: Ne pratim sport, mene samo interesira kad se neki sportaš zanimljivo zove, na primjer, Max Verstappen – to mi se sviđa.
* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.
Fotografije: Luka Trajković, Vladimir Nićiforović, Milan Marić