Iako smo svjesni da je samo promjena stalna i da su životne promjene normalne, malo tko dobro reagira na njih. Mi ljudi smo bića navike i volimo poznato, poznato nam daje osjećaj sigurnosti.

Razvoj počinje izvan naših granica komfora, čime nužno ulazimo u promjenu. Ne može biti bolje ako nešto ne mijenjamo, stajanje na mjestu ne vodi nigdje,… sve su to jake motivacijske poruke koje su samo floskula u trenutku kad promjena nastupi. Iznimno je važno da sami sebe shvatimo ozbiljno ako osjetimo da se ne nosimo najbolje s promjenama i da osvijestimo kako se i na tome može raditi i da se možemo naučiti bolje nositi s promjenama.

Prekid veze, gubitak prijatelja, promjena posla i selidba u drugi grad ili državu izazivaju ogromnu količinu stresa kao najveće životne promjene. Svaki od ovih događaja može biti kraj svijeta ili prilika za novi početak.

Velike promjene u životu utječu na mentalno zdravlje upravo zbog sukobljenih senzora u mozgu koji promjenu percipiraju kao kaos koji nazivamo kognitivnom disonancom. Ne utječu promjene na svakog jednako, ali zanimljivo je da jednaki kaos mogu izazvati pozitivne kao i negativne promjene.

Naše mentalno zdravlje ne diskriminira – jednako se loše nosi s pozitivnim i negativnim promjenama. Što nam govori da je bol od promjene ili loše nošenje s promjenama zapravo etiketa koju smo sami nalijepili. Promjena ima jednak utjecaj, mi samo tipu promjene dajemo pozitivno ili negativno značenje i time uvjetujemo tijelo na reakciju.

Nesigurnost, nepoznato i nestabilnost

Jedan od najvećih strahova koje imamo je strah od nepoznatog. Promjene obično sa sobom donose neizvjesnost i nepredvidivost, a nepredvidivost aktivira negativno razmišljanje, odnosno razmišljanje o najgorem mogućem scenariju. S ovim strahom se najlakše nositi tako da si ga drukčije postavimo, na primjer: „bojim se jer ne znam što me tamo čeka“, možemo vježbati pretvarati u „veselim se što još ne znam što me čeka, bit će iznenađenje na licu mjesta!“.

Treba napraviti plan

Naviknuti smo imati sve isplanirano, od ranog djetinjstva znamo koji je idući korak u životu i često ulažemo svu energiju kako bi život tekao po planu. I onda se desi promjena, odjednom ne znamo koji je idući korak (me dečko ostavio, dobila sam otkaz, morala sam se preseliti,…).

Kad se promjena dogodi, a nismo je planirali, puno se teže nositi s njom nego kad je planiramo i upravo je iz tog razloga najbolje početi planirati čim dođe do nje.

Na primjer, kod prekida veze dobivamo ogromnu količinu vremena u kojoj možemo tugovati ili razmišljati kako smo do sad provodili to vrijeme s voljenom osobom bez da moramo razmišljati. Vrijeme je da se i mi promijenimo u skladu sa situacijom – potrebno je isplanirati aktivnosti za svaki dan i ispuniti si vrijeme. Ključno je popuniti vrijeme bar u periodu prilagodbe na promjenu. Ako mijenjamo posao, dobro je napraviti plan novih početaka, odrediti dobre nove navike koje želimo usvojiti i kojih starih se riješiti. Kad promjene počnemo gledati kao nove početke i izvrsne trenutke za dobar plan, počnemo se i bolje nositi s njima, čak ih i priželjkivati.

Nošenje s tugom ili gubitkom

Najteže su one promjene u životu koje je u teško opravdati, a to je često gubitak voljene osobe, nošenje s bolesti ili neka druga životna situacija na koju je nemoguće utjecati. Uvijek možemo promijeniti svoj pogled na situaciju, pustiti vrijeme da odradi svoje i pronaći sreću u ljudima koji su tu za nas.Promjene su normalne, a normalan je i naš strah od njih. Nošenje s promjenama je disciplina koju je potrebno istrenirati, vježbati. Vježbanjem pozitivnog razmišljanja, dobrim upravljanjem vremenom, ali i očekivanjima od sebe, možemo postići da u kraćem roku prihvatimo promjenu. Pozitivna ili negativna, izazvat će reakciju u nama, a sami utječemo na to kakva će reakcija biti i to je najvažnije!